Nacional u svom novom broju donosi analizu Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Novinarka Kristina Olujić Ježić sa sugovornicima je pokušala rasvijetlili po čemu se ovaj Nacrt razlikuje od zaustavljenog zakonskoga paketa Radovana Fuchsa iz 2011. godine.

Podsjetimo, aktualni ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs u svom je prvom mandatu 2011. godine pokušao donijeti paket zakona, o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu – ali je otpor tada bio prevelik. Cijela se akademska zajednica digla na noge i paket zakona na kraju nije prošao u Saboru.

Luka Perušić s Odsjeka za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, možda i najglasniji i najangažiraniji protivnik ovomu Nacrtu prijedloga Zakona, za Nacional je poručio da je novi Nacrt prijedloga Zakona po sadržaju siromašniji i nazadniji čak i od trenutno važećeg Zakona, a kamoli u usporedbi s potisnutim prijedlogom Nacionalnog vijeća ili europskim strateškim dokumentima.

Istaknuo je da s ovim Nacrtom postoji pet ‘zaista velikim problema’ – apsolutističke ovlasti ministra, mešetarski programski ugovori, obustava financiranja znanstveno-stručnih društava i udruga, ukidanje znanstvenih zvanja i manjkava metodologija pripreme ovoga prijedloga.

“Krunski je problem zastrašujuće nastojanje putem ovoga prijedloga zakona da ministar – dakle, jedna osoba na političkoj funkciji – dobiva gotovo apsolutnu moć određivanja, upravljanja i nadziranja cjelokupnog znanstvenog, umjetničkog i visokoobrazovnog sustava. Takav prijedlog ne bi smio biti ustavno održiv, nadležni bi to trebali provjeriti. Po novom bi zakonu ministar mogao odlučivati o tome koja znanstvena, umjetnička i interdisciplinarna područja, polja i grane uopće jesu znanstveni odnosno ulaze u sustav znanosti, koje će znanosti imati matične odbore i povjerenstva i kakvi će biti, koji su studijski programi i planovi radnih mjesta prihvatljivi, odnosno koji će biti kriteriji za financiranje institucija, za raspolaganje prihodima, kakav će biti sadržaj programskih ugovora na temelju kojih bi institucije trebale djelovati, zatim kakav će biti ustroj i funkcioniranje elektroničke strukture te druge stvari do kojih ministar dolazi preko političkog utjecaja u tijelima kreiranima ovim prijedlogom zakona”, objasnio je za Nacional Perušić i poručio da ovaj zakon uništava riječ struke, nameće umjetni sustav prirodnom razvoju znanosti te izlaže sustav politikantskom oportunizmu.

Cijeli članak o novom prijedlogu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti pročitajte u novom Nacionalu