O najavljenoj budućoj saborskoj rezoluciji o umjetnoj inteligenciji razgovarali smo s njenim autorom, docentom Lukom Perušićem, 36-godišnjim sveučilišnim nastavnikom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Izvršni je urednik i dvaju znanstvenih časopisa s otvorenim pristupom, regionalnog časopisa Filozofska istraživanja i globalnog časopisa Synthesis philosophica. Hrvatsku udrugu za znanstvenu komunikaciju osnovao je 2019. godine, a član je i nekoliko znanstvenostručnih udruga za promicanje znanosti i hrvatske kulture. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu bioetičkih aspekata suvremene znanosti, a područje njegova istraživačkog interesa su teorija sustava, djelovanje i njegova moralna dimenzija, studije svemira, života, igranja i igara, geopolitika i istraživačka metodologija. Bio je voditelj radne skupine koja je napisala Prijedlog saborske rezolucije o umjetnoj inteligenciji, a trenutačno radi i na nacionalnoj strategiji na istu temu.

B&B: Predvodili ste radnu skupinu za izradu Prijedloga saborske rezolucije o umjetnoj inteligenciji koju je pokrenula zastupnica Marija Selak Raspudić. Kako ste se našli u toj situaciji?

Prijedlog rezolucije o umjetnoj inteligenciji priređen je u suradnji sa zastupnicom Marijom Selak Raspudić. Tijekom proljeća 2023. obratila mi se s idejom da se takav dokument pripremi, a s njom imam poznanstvo preko Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Završna inačica Prijedloga koja je upućena u saborsku proceduru rezultat je zapravo naše znanstvene suradnje na tom pitanju, a nacrt je također bio na unutarnjoj recenziji kod drugih stručnjaka. Ne znam hoće li rezolucija biti prihvaćena, ali to je prvi konkretan dokument o umjetnoj inteligenciji koji je ušao u saborsku proceduru. Smisao je bio da se u Saboru, a onda preko Sabora i u javnosti, osvijesti važnost umjetne inteligencije i da se tako uspostavi sustav koji će regulirati korištenje umjetne inteligencije u Hrvatskoj, da to postane neka vrsta uzora. Trenutno radimo na dodatnim strateškim prilozima.

B&B: Postoje li već slični dokumenti u Europskoj uniji? Kasni li s tom rezolucijom Republika Hrvatska?

Postoje već takvi dokumenti u Europi, ali za utjehu nam može poslužiti činjenica da obično te stvari kasnije napravimo bolje od drugih. Ideja je bila da kroz ovu rezoluciju protresemo i ministarstva. Napokon, da se shvati da treba puno više investirati u strukturni razvoj znanosti i obrazovanja. Četvrti je cilj bio tako podignuti razinu digitalne, informacijske i kritičke pismenosti u Republici Hrvatskoj. Situacija u Europi puno je bolja nego u Hrvatskoj. U Europi se već punih pet godina sustavno i intenzivno raspravlja o umjetnoj inteligenciji, dakle, šire od same Europske unije. Većina zemalja važnih za strateški razvoj Europske unije već je donijela i svoje nacionalne strategije o umjetnoj inteligenciji uključujući i deklarativne izjave. Na prvom okruglom stolu na tu temu koji je održan u Saboru, koji je također inicirala zastupnica Marija Selak Raspudić i odakle je započeta suradnja, već je bilo rečeno da mi jako kasnimo. Bio je to ekspertni skup na kojem su sudjelovali stručnjaci iz različitih područja te također iz privatnog i javnog sektora.

‘Politički sustav je u umjetnoj inteligenciji prepoznao dodatni alat za ostvarenje političke i svake druge moći’

B&B: Jeste li na tom okruglom stolu bili pozvani sudjelovati u izradi rezolucije?

Ne, ali stvari su se nekako poklopile. Prijedlog Marije Selak Raspudić došao u vrijeme kada sam na toj temi samostalno radio i takve sadržaje planirao objaviti kao znanstvene priloge u kojima preporučujem što s umjetnom inteligencijom činiti na osobnoj i društvenoj razini, tako da sam privremeno obustavio istraživanja da bih potpomogao inicijativu. Na tom okruglom stolu bio sam jedan od govornika, istaknuo važnost pozicioniranja Republike Hrvatske u kontekstu četvrte znanstvene revolucije, a pripremam knjigu na temu umjetne inteligencije i budućnosti čovječanstva. Tako sam i dio teksta pretočio u Prijedlog rezolucije.

B&B: Koji su ključni problemi navedeni u Prijedlogu rezolucije?

S obzirom na stanje u Hrvatskoj, sve je problem. Mi nemamo ništa vezano za temu umjetne inteligencije osim nekoliko pasusa u novom prijedlogu strategije pametne specijalizacije pod Ministarstvom znanosti i obrazovanja. U toj se strategiji spominje umjetna inteligencija kao jedna od točaka kojom se trebamo baviti, ali zapravo nemamo ništa infrastrukturno premda postoji mreža manjih tvrtki koje razvijaju sustave umjetne inteligencije. I Mate Rimac već godinama naglašava umjetnu inteligenciju kao važnu komponentu za razvoj njegove tvrtke u automobilskoj industriji. No nema platforme i uporišta na temelju kojih bismo mi nešto u Hrvatskoj mogli učiniti na razini strategije i države.

B&B: Što ste iz tih činjenica zaključili?

Sve što bi sada trebali raditi značilo bi početi praktično od nule. Uz taj totalni izostanak našeg nacionalnog pristupa umjetnoj inteligenciji i generalno četvrtoj industrijskoj revoluciji i tehnikama koje dolaze uz sve tehnike koje dolaze uz umjetnu inteligenciju, poput robotike, nanotehnike, kvantnog računanja, izostanak nacionalnog pristupa treba uzeti kao opći problem. Nemamo ništa na razini države, a na razini sveučilišta postoje neki istraživački projekti. Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva postoje istraživački timovi koji rade na umjetnoj inteligenciji, ali je sve to sustavno potkapacitirano. Ne zbog toga što oni ne čine dovoljno, nego zato što ne možemo činiti dovoljno.

‘I Mate Rimac naglašava umjetnu inteligenciju kao važnu komponentu za razvoj svoje tvrtke. No nema platformu’

B&B: Zašto ne činimo dovoljno?

Ne činimo dovoljno zato što nemamo znanstvenog kadra, ali nemamo dovoljno ni financijske stimulacije. Generalno je problem sa sredstvima. Iako je s jedne strane točno da nikada nije bilo više sredstava u znanosti u odnosu na prethodna razdoblja, naročito u pogledu broja mogućih izvora financiranja, to nije ni približno dovoljno s obzirom na sustizanje koje treba postići. Hrvatska je jedna od najlošije stojećih država u Europi što se tiče znanstvenih istraživanja i povezivanja područja znanosti s privatnim sektorom. Kadrovski smo značajno potkapacitirani u odnosu na druge znanstvene sustave. To je činjenično stanje u usporedbi sa svim europskim zemljama kojima bismo željeli parirati.

B&B: Kako stojimo u odnosu na zemlje regije?

U usporedbi sa Slovenijom manje izdvajamo za znanost. Rumunjska je primjerice bolja od nas. I Albanija je postala zemlja koja je počela puno više investirati u odnosu na nas. Rumunji su kada je riječ o softverima vodeći u Europi, pa nije čudo što je Bill Gates predstavništvo svog Microsofta za Europu otvorio baš u Bukureštu. Rumunjska se nerijetko spominje kao zemlja niže kategorije, a to je apsolutna glupost.

B&B: Što je bila ključna ambicija te saborske rezolucije?

Riječ je o pokušaju da kroz taj kanal umjetne inteligencije, svraćajući pozornost na četvrtu industrijsku revoluciju kao način ponašanja država u svijetu, Hrvatsku malo bolje pozicioniramo. Kako u gospodarskim, tako i u političkim odnosima. Nisam sklon političkom djelovanju, ali kao filozof sam smatrao da ovdje ima smisla potpomoći ideju jer pitanje nadilazi politička opredjeljenja.

‘U umjetnoj inteligenciji vidim tu priliku da počnemo dostizati i visoko razvijeni svijet, da prestanemo voziti u petoj brzini unatrag’, kaže Luka Perušić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Premijer Andrej Plenković već je u jednoj svojoj izjavi ocijenio da je njegova vlada to već obavila. Hrvatsku je navodno svrstala među 15 najrazvijenijih zemalja. Slažete li se s tom njegovom izjavom?

Ne znam samo gdje smo to među 15 najrazvijenijih zemalja. Je li u Europi? Putujući kao znanstvenik na razne konferencije po državama u svijetu, vidio sam da se neki ugledaju i na naše prakse u Hrvatskoj. Ali kada statistički pogledamo gdje bismo željeli biti, onda nismo postigli taj cilj. Rezolucija ima svrhu da ojačamo malo taj naš status, naš identitet. U umjetnoj inteligenciji vidim tu priliku da počnemo dostizati i visoko razvijeni svijet. Da prestanemo voziti u petoj brzini unatrag, kako je rekao jedan od sudionika okruglog stola, već da u prvoj brzini počnemo voziti naprijed. Kao mlada država puno smo prilika propustili. Nevjerojatno je što već sada jedna Estonija radi s umjetnom inteligencijom, nadziru to područje i uvode regulaciju. Rade na korekciji potrošnje energije, korekciji dobara i sredstava, agrarni prinos. I mi preko umjetne inteligencije možemo napraviti iznimno dobrih stvari, ako će biti država koja upuhuje sredstva u obrazovanje i razvoj, a da pri tome ne zloupotrebljava tu silnu tehniku.

B&B: Smatrate da nas od Elona Muska, milijardera i pionira u razvoju umjetne inteligencije, više trebaju brinuti Kina i Indija. Zašto?

Da se razumijemo – ne doživljavam Kinu i Indiju kao neprijatelje. To smatram pogrešnim političkim pogledom, a to sada rade Sjedinjene Američke Države i Europska unija. Oni govore o tome kako je Kina globalni neprijatelj. To čak i da misle, ne bi trebali tako govoriti i tako voditi politiku. Neka se Kina i Indija razvijaju na najbolji način na koji misle da bi trebali, neka razvijaju svoje potencijale. Što se mene tiče, to je super. Ali gledam na to iz perspektive Republike Hrvatske.

B&B: Kakav je onda taj pogled na Kinu i Indiju iz perspektive Republike Hrvatske?

Perspektiva Republike Hrvatske je perspektiva malene zemlje koja je, uz izuzetak sporta, gotovo pa neuočljiva na globalnoj razini. Izbija samo povremeno u nekim aspektima inovacijske suradnje, a ti aspekti funkcioniraju samo zbog nevjerojatne međunarodne premreženosti pojedinaca s razvijenim tehnikama, stvar počiva na požrtvovnoj volji rijetkih pojedinaca. Meni su Kina i Indija problem u posrednom smislu, zato što stvaraju moćnu tehniku koja se bezumno preuzima i tako postepeno o njima postajemo ovisni, a to je problem kada su u pitanju sustavi umjetne inteligencije jer oni počivaju na prikupljanju podataka.

‘Većina zemalja važnih za strateški razvoj EU-a već je donijela svoje nacionalne strategije o umjetnoj inteligenciji’

B&B: Zašto smatrate to problemom za Hrvatsku?

S obzirom na politički establišment u Hrvatskoj uz nevjerojatno pasivno građanstvo, izlažemo se opasnosti da nabavljamo tu opremu. Pod egidom nekakve zaštite građanstva sustavno je potom uvodimo po mjestima i djelatnostima i tako podvodimo pod kontrolu, a možda i državnu kontrolu, naše ponašanje i djelovanje ljudi. To je jedan od razloga zašto je pripremljena ova saborska rezolucija, da se nastoji spriječiti moguća zloupotreba, naročito u javnom sektoru.

B&B: Kako će se to reflektirati u političkom životu u Hrvatskoj?

Jedna od ideja je da se kroz rezoluciju uspostavi kontrola nad javnim sektorom i državnom upravom u pogledu toga kako će koristiti tu umjetnu inteligenciju. Zašto? Umjetna inteligencija je jedna od tehnika koja je u zadnjih pet godina na međunarodnoj razini osviještena u politici, a narednih će godina biti i sve više sustavno regulirana.

B&B: Zašto je potrebna ta sustavna regulacija umjetne inteligencije?

Zato što je u odnosu na sve druge tehnike politički sustav u umjetnoj inteligenciji prepoznao dodatni alat za ostvarenje političke moći, kao i alat za ostvarenje svake druge moći. To je očigledno. U nekim zemljama to neće biti tako jednostavno nametnuti, jer u njima postoji narod, ljudi koji još uvijek izlaze na ulice i prosvjeduju. U Republici Hrvatskoj mi to nemamo. Dakle, ako nemamo političku volju da mislimo na dobrobit naroda, mi u Hrvatskoj postat ćemo potpuno sekundarni u svjetskim događanjima. Isto tako nam prijeti i departmanizacija i sektorizacija države.

‘S obzirom na hrvatski politički establišment uz nevjerojatno pasivno građanstvo, izlažemo se opasnosti u nabavi AI opreme’

B&B: Na što mislite pod departmanizacijom i sektorizacijom Hrvatske?

Najjednostavnije, Hrvatskoj prijeti opasnost da postane samo jedan sektor u globalnom djelovanju glavnih struja, gospodarskih i geopolitičkih. Hrvatska će u tom slučaju igrati ulogu nekakvog sektora, pijuna velikih svjetskih igrača. Po meni, i ne moramo biti jača šahovska figura od pijuna, ali trebamo sačuvati neki svoj integritet. U Hrvatskoj gotovo da nema nikoga da vikne da nešto nećemo. Nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj se stalno slijedi neke vanjske aktere. To je tako. Događa nam se to i na razini znanosti, sve se više ističe ideja da bismo se u potpunosti trebali posvetiti samo nekoj jednoj djelatnosti, nekom uskom ekspertnom području ili pak naša visoka sveučilišta pretvoriti isključivo u pogone za treniranje, a to je nešto što nam nameću jači identiteti koji time sebi osiguravaju pravo na to da upravo ne djeluju tako, nego da stvaraju polja znanja o kojima ćemo ovisiti. Nijedna nacionalna zajednica koja drži do sebe ne pristaje na takve ideje.

B&B: Može li predložena rezolucija pomoći u promjeni te situacije?

Ako se ta rezolucija prihvati i krene se njenim smjerom, ona može postati mehanizam pomoću kojeg možemo stvoriti novi integritet. Možemo malo korigirati tu našu poziciju unutar postojećeg sustava. U Hrvatskoj se konkretno forsiraju turizam i uslužne djelatnosti. Sve ostalo kao da ne treba, a vodeće zemlje upravo funkcioniraju tako da se razvijaju na svim dostupnim poljima i nastoje stvoriti nova u kojima će prednjačiti znanjem i idejama. Ako se forsira samo turizam i uslužne djelatnosti, onda Hrvatska postaje zaista krajnje ovisna o vanjskim akterima. Mi se tako identitetno osiromašujemo.