Iz godine u godinu sportska natjecanja su sve intenzivnija, u loptačkim sportovima igra se sve brže, utakmica je sve više, ali iako bi bilo za očekivati da će sve to brže „trošiti“ sportaše, primjetno je da karijere elitnih sportaša traju sve duže. Ne tako davno sportaši u 32. ili 33. godini smatrani su veteranima na zalasku karijere, a sada su LeBron James (1984.) i Cristiano Ronaldo (1985.) u statusu ponajboljeg svjetskog košarkaša i nogometaša. O tome što nam donosi budućnost, hoćemo li za 10 ili 20 godina imati vrhunske sportaši starije od 40, hoće li ono što je igrač američkog nogometa Tom Brady (1977.) danas postati standard, ili ipak postoji biološki limit ljudskog tijela preko kojega je, kad je o vrhunskom sportu riječ, nemoguće preskočiti, razgovarali smo s Lukom Milanovićem, profesorom na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu i kondicijskim trenerom hrvatske nogometne reprezentacije.

„Zahtjevi natjecanja u timskim sportovima se povećavaju iz godine u godinu, ne samo fizički nego i tehničko-taktički. Potrebno je trčati brže, ponavljati to češće, isto tako donositi brže i češće odluke te pri svemu tome imati odličnu tehničku izvedbu. Činjenica je da su svi ti zahtjevi međusobno povezani i igrač istovremeno u svemu tome mora pokazati pripremljenost i to kroz cijelu sezonu pa i kroz dugu karijeru. Iako su zahtjevi sporta sve veći, vidimo i sve duže karijere na vrhunskoj razini. Očito ti sportaši nešto rade dobro. Biološki limiti sigurno postoje, ali mislim da im još nismo došli blizu i da sportaši imaju dosta prostora za napredak u raznim segmentima sportske pripreme. U budućnosti očekujem još malo veći broj utakmica, ali i daljnji napredak u znanjima i edukaciji sportaša i trenera o programiranju treninga, metodama oporavka i životnim navikama koje su potrebne za vrhunsku izvedbu i dugu karijeru. Za sve to zdravlje je prvi preduvjet i danas se više nego ikada brine upravo o zdravlju sportaša. Osim klubova, o zdravlju brinu i svjetske federacije, ali i druge institucije pa je tako i Kineziološki fakultet u Zagrebu dio međunarodnog projekta We Care koji ima za cilj brigu o zdravlju i dobrobiti sportaša“, rekao nam je Milanović na početku razgovora.

TEMPO: Vidimo da se karijere sportaša produžuju u većini ili svim sportovima. Postoje li ipak određene razlike kad govorimo o pripremi sportaša, ne samo u smislu da bude spreman za nastup ili utakmicu sljedećeg vikenda, nego u cilju da ostane dugo zdrav, bez ozljeda i da mu karijera traje što duže?

Svaki sport ima svoje specifičnosti koje treba poštovati u kondicijskoj pripremi. S druge strane tijelo je tijelo i kretanje je ljudska, a ne samo sportska, vještina tako da postoje neke sličnosti u onom bazičnom treningu, ali nakon toga i velike razlike s obzirom na različite zahtjeve utakmice. Nogometna utakmica predstavlja značajno veće opterećenje od utakmice u drugim timskim sportovima pa je zato i nemoguće igrati svaki drugi dan. S druge strane u svim timskim sportovima važna je eksplozivnost, a razlika je u tome koliko često igrač mora izvesti nešto eksplozivno tijekom utakmice. U košarci i rukometu je to jednom u 20-30 sekundi, u nogometu jednom u 2-3 minute, a u svim tim sportovima ovu sposobnost treneri zovu moć ponavljanja. To je kraljica sposobnosti u timskim sportovima.

Kondicijski trener Luka Milanović jedan je od najbližih suradnika Zlatka Dalića, izbornika hrvatske nogometne reprezentacije. FOTO: Drago Sopta/HNS

TEMPO: Poznato je da vrhunski sportaši često kažu kako, što idu stariji, to više ulažu u svoje tijelo. Međutim, koliko je važno što jedan 35-godišnji sportaš radi (trenira, hrani se…) sada, u odnosu na ono što je radio kroz cijelu karijeru, praktički od prvih dana? Drugim riječima, koliko je važno ono što su npr. Giorgio Chiellini, Luka Modrić ili Pau Gasol radili prije 10 i više godina, u odnosu na ono što rade sada kako bi produžili karijeru?

S jedne strane sve je važno, a s druge strane nikad nije kasno za pozitivne promjene. Oni najbolji su na vrhu upravo zato što napreduju cijelu karijeru, odnosno oni koji prestanu pokazivati glad za razvojem neće ni dostići velike sportske visine niti dugo trajati. Svaki vrhunski sportaš dovoljno brine o tri najvažnija segmenta sportskog životnog stila, a to su prehrana, odmor i dodatni trening. Ako uz to imaju stabilan obiteljski život, stvorili su preduvjete za dugu karijeru. Naravno, mladi igrači ponekad se mogu provući s lošijim životnim navikama, ali iako s 20 godina njihovo tijelo to može izdržati takav pristup ne može dugoročno dati dobre rezultate. Zato je važno i to što je sportaš radio i kako je živio i s 20 godina. Postoje primjeri igrača koji su tek s 30 godina posložili životne navike i nakon toga „procvjetali“ tako da zaista nikad nije kasno, ali što se prije krene, to je bolje.

TEMPO: Koliko je kroz zadnjih 10 ili 20 godina napredovala tehnologija treninga, zna li se danas o treningu puno više nego prije 10 ili 20 godina?

Osnovni principi sportskog treninga nisu se promijenili desetljećima. I dalje se treneri bave razvojem sposobnosti i vještina. Kroz ta desetljeća trenerska struka postupno dolazi do sve preciznijih načina kako dobiti što veće efekte uz što manji rizik za pojavljivanje ozljede. Kroz desetljeća najviše su se promijenili načini praćenja opterećenja. Pri tome nam high-tech uređaji i metode pružaju odlične informacije, ali i dalje low-tech rješenja imaju presudnu ulogu u ostvarivanju rezultata. Na svakom treneru je da izabere ono najvažnije od svega što se nudi na velikoj „tržnici“ sastojaka i od toga napravi vrhunsko „jelo“ u obliku programa treninga. Pri tome su neki sastojci svevremenski, ali treba biti otvoren i za nove vrste začina ili poneku novu ideju obrade jela… Više puta sam čuo od starijih i iskusnijih trenera: „reci mi što radiš, a ja ću ti reći kako smo mi to zvali“. Drugim riječima, puno odličnih metoda treninga već postoji, a u budućnosti vidim prostora u preuzimanju dobrih ideja i principa iz jednog u druge sportove jer ponekad preusko gledamo sportsku pripremu u našem sportu, koji god da je.

TEMPO: Kako stariji sportaši uspijevaju napraviti balans između klupskih i dodatnih individualnih treninga? Kako uopće napraviti balans između utakmica, putovanja, svih ostalih obaveza, klupskih treninga i dodatnih individualnih treninga?

Ritam nogometne sezone zaista zna biti brutalan. Zbog toga svaki ozbiljan klub veliku važnost pridaje oporavku igrača za koji je potrebna sinergija raznih struka, od liječnika i fizioterapeuta, do kondicijskih trenera, nutricionista i psihologa. Svi zajedno trudimo se omogućiti igračima najbolje moguće protokole oporavka, a na trenerskom timu je da odredi i odgovarajući program treninga jer je i podražaj važan dio oporavka. Uz sve to, mislim da je korisno da igrač ima i osobnog trenera, možda i druge članove osobnog stožera koji se mogu potpuno posvetiti njemu. Život vrhunskog sportaša i nije glamurozan kako se ponekad čini. Vrlo često to se svodi na aerodrome, hotele, teretane i stadione. U takvom je ritmu važno pametno programirati svaki dio dana kako bi se omogućila vrhunska izvedba na terenu.

TEMPO: Koliko u svemu tome ulogu igra igračevo iskustvo, u smislu da sportaš sam točno može odrediti koliko na utakmici i treningu može ići a kad treba usporiti, dozirati se? Postaju li igrači s godinama „ekonomičniji“ u smislu da s manje utrošene energije ostanu jednako dobri na terenu?

Oni najbolji igrači sigurno su i vrlo učinkoviti u svemu što rade na terenu. Oni ne moraju biti ujedno i najjači, najbrži ili najizdržljiviji, ali sigurno su najučinkovitiji. Naravno, uz to su dovoljno jaki, brzi i izdržljivi. Kada spominjemo riječ iskustvo upravo mislimo na ekonomičnost. Ona se pokazuje kroz donošenje boljih odluka na terenu. Drugim riječima cilj je da igrač predviđa i pravovremeno izvede neko kretanje i time se ne troši nepotrebnim sprintom ili drugim intenzivnim kretnjama. Ponekad laganim trčanjem uz dobro pozicioniranje igrač može vrhunski obaviti jedan dio svojih zadataka. Naravno, i dalje će se neki poslovi u igri morati obaviti maksimalnim intenzitetom, ali je velika razlika ako imaš maksimalnu akciju jednom u dvije ili jednom u tri minute.

TEMPO: Luka Modrić je u prošloj sezoni u 36. godini odigrao 48 službenih utakmica u svim natjecanjima i još uvijek je jedan od nositelja igre kluba kao što je Real. S obzirom na to da radite s Modrićem i odlično poznajete njegove sposobnosti, koliko dugo on još može trajati na visokoj razini?

Luka Modrić već godinama surađuje s osobnim trenerom Vlatkom Vučetićem, mojim kolegom profesorom na Kineziološkom fakultetu. Luka i Vlatko su kroz suradnju došli do metoda dodatnog kondicijskog treninga koje Luki najviše odgovaraju i koje provodimo individualno i u reprezentaciji. Njegove sposobnosti su i dalje na visokoj razini, a to koliko će dugo igrati na vrhunskoj razini ovisi o velikom broju faktora, a tjelesno stanje i motivacija koji kod njega nisu upitni su jedan dio tih faktora.

TEMPO: Možete li izdvojiti neke hrvatske sportaše s kojima surađujete a koji posebno mnogo ulažu u održavanje svog tijela, ili je to kad govorimo o vrhunskoj razini već postao standard?

Mogu reći da je svijest hrvatskih sportaša zaista na visokoj razini. Svatko od sportaša s kojima surađujem je našao svoj sustav pripreme i životnih navika. Fantastično je vidjeti naše reprezentativce da neovisno o dobi jako paze na prehranu, odmor, dodatni trening, ali i da rade na sebi u ostalim segmentima života. Od košarkaša već godinama surađujem s Krunom Simonom i Antom Tomićem koji i dalje igraju na vrhunskoj razini s 36, odnosno 34 godine. Mirko Filipović bi se vjerojatno i danas borio da mu liječnici to dopuste. Ono što sve njih povezuje je da uistinu žive taj svoj posao i imaju glad za napredovanjem, natjecanjem i neprestanim dokazivanjem, sebi i drugima.

Luka Modrić i Dejan Lovren imaju 36 odnosno 32 godine i ne razmišljaju o odlasku iz hrvatske nogometne reprezentacije. FOTO: Drago Sopta/HNS