Luka Džanko jedan je od najuglednijih generala Hrvatske vojske: bio je zamjenik zapovjednika južnog bojišta Janka Bobetka; strateg akcije Maslenica i dvogodišnji zamjenik Ante Gotovine u Zbornom području Zadar; zapovjednik Zbornog područja Bjelovar i strateg uspjeha u Bljesku i, na kraju, prvi hrvatski general koji je u Oluji, kod Hrvatske Kostajnice, izbio na državnu granicu s BiH. Pa ipak, mediji ga ne slave kao neke druge generale i nije član Hrvatskog generalskog zbora. “Nisam pristao ući, zbog onih bivših oficira JNA koji su danas najbučniji u reviziji hrvatske povijesti”, kaže Džanko. “Tražim lustraciju generala koji su u Hrvatsku vojsku došli iz JNA, uključujući i mene osobno. Pa neka građani vide tko je bio Domazet, tko je bio Stipetić, a tko je bio Džanko”, ponosno kaže. Otkako je rano umirovljen, još 1996. jer je odbio pristati na sumnjive poslove oko gradnje stanova za branitelje u Bjelovaru, danas Džanko živi skromno ali neumorno aktivan, okružen brojnom obitelji, na potezu od rodnog Perkovića, preko Splita, do Pasadura na Lastovu gdje je, sa suprugom Venkom, još 1985. počeo graditi kuću dok je ondje službovao kao oficir JNA. Iznimno je aktivan član splitske udruge branitelja antifašista Vedra, s kojom ima ambiciozne i plemenite planove. Džanko kaže: “Želimo obnoviti spomen-područje partizanima u Kninu. Očekujemo podršku Ministarstva kulture i pomoć sponzora koji žele pomoći pa ih i ovako pozivam da nam se jave. Nećemo odustati od toga da mladima objasnimo tko su bili Titovi partizani, a tko ustaše – oni prvi osloboditelji čiju su borbu nastavili branitelji 1991., a ovi drugi zločinci i okupatori.”

NACIONAL: Jeste li vi i vaša udruga Vedra pozvani na obilježavanje 26. obljetnice Oluje?

Nismo. Reći ću otvoreno: prevario nas je ministar Medved koji je meni osobno, na prošloj obljetnici Bljeska u Okučanima, obećao da će nas zvati. Ali mi ne odustajemo: zauzimamo se za obnovu spomenika oslobođenju Knina u Drugom svjetskom ratu koji je miniran poslije Oluje. Donedavni gradonačelnik Knina i sadašnji Šibensko-kninski župan Marko Jelić obećao nam je pomoć. Primio je prije posljednjih lokalnih izbora predstavnike naše udruge i obećao da će učiniti sve da nam pomogne. “Dobro došli”, rekao nam je. “Ja sam antifašist kao i vi. Županija će preuzeti inicijativu Vedre za obnovu spomenika pobjedi u Kninu. Mi ćemo biti nosioci, ne Vedra. Protivnik sam komunizma, ali sam antifašist. Obnovit ćemo spomen-područje na mjestu na kojem je stajao spomenik: postavit ćemo panoe, spomen-park, klupe, osvjetljenje…” Tako je obećao. Vedra želi da se 5. kolovoza vijenci ubuduće polažu i na tvrđavi i na spomen-području oslobođenju Knina 1945. O tome se moraju izjasniti ministar branitelja Tomo Medved i premijer Andrej Plenković. Neka kažu, podržavaju li to? Plenković je predsjedniku Vedre rekao: “Vedra, vi radite dobru stvar.”

NACIONAL: Je li premijer službeno primio predstavnike Vedre?

Nije. Privatno se susreo s predsjednikom Vedre Rankom Britvićem. Znam da se njih dvojica poznaju.

NACIONAL: Na posljednjoj obljetnici Bljeska izravno ste se obratili Plenkoviću, dočekavši ga točno na mjestu gdje ste nakon oslobođenja u svibnju 1995. predali prijavak premijeru Valentiću?

Jesam. Kad sam ga čekao pred zgradom općine u Okučanima premijer je, da bi mene zaobišao, pružio ruku Ranku koji je stajao iza mene. Vidim ja da Plenković daje ruku Ranku kako bi ušao u auto i da Ranko to ne shvaća. A ja tada Ranka mičem, mičem i onoga vozača: ‘’Maknite se, ja imam nešto reći.’’

NACIONAL: Je li Plenković znao tko ste?

Naravno. Kaže: ‘’Recite, generale.’’ Ja kažem: ‘’Ja sam ovdje prije trideset godina prijavak predao vašem prethodniku, premijeru Valentiću. Želim da mi kažete, ima li šanse da mi dogodine ovdje zajedno polažemo vijenac?’’. A on kaže: ‘’Pa i sad smo svi zajedno ovdje.’’ A ja njemu: ‘’Nisam zadovoljan odgovorom.’’ Tako je izbjegao odgovoriti. A da bi me umirio, Medved mi kaže: “Generale, dođite k meni, za Dan pobjede, bit ćemo svi zajedno.” I nije me pozvao u Knin.

NACIONAL: Prije nekoliko dana bio je sastanak u Vladi o organizaciji obljetnice Oluje, poslije kojega je Medved izjavio da su sve udruge pozvane. Vedra nije?

Ne, nije. A nepozvanom gostu nema mjesta.

NACIONAL: U Knin, dakle, ne idete?

A di ću? Što ću? Morao bih dobiti protokol, karticu… Neću ići kad me nitko nije zvao. Samo, oni još ne znaju da ćemo se mi iz Vedre izboriti da dogodine na Dan pobjede, 5. kolovoza, zajedno polažemo vijenac pobjednicima Drugog svjetskog rata i pobjednicima Domovinskog rata. Jer, udruga Vedra obilježava pobjedu za pobjedom: 1945. i 1995. Znači, položit ćemo vijenac partizanima koji su, na čelu s drugom Titom, stvorili i učvrstili hrvatsku državu u avnojskim granicama, a potom ćemo vijenac položiti i braniteljima koji su je 1995. obranili. Što je tu nejasno? Neka mi netko kaže: što tu nije jasno?

NACIONAL: Kažu, 1991. je Hrvatsku napala JNA.

To više nije bila JNA! Najnesretniji sam kad to čujem. Ta JNA tražila je sponzora jer armija ne može bez države, i našla ga u Miloševiću i Srbiji – a “naš” čovjek Kadijević to je sve, nažalost, osigurao – i oni su nas napali. Hrvatsku nije napala JNA, nego vojska koja se borila za veliku Srbiju. A mi smo obranili ono što su partizani i Tito stvorili u Drugom svjetskom ratu, i time smo nastavili i dovršili njihovu borbu. To je sva povijesna istina.

NACIONAL: Vi ste to vrlo rano shvatili: prešli ste u HV u kolovozu 1991., a u srpnju 1991. demonstrativno ste spalili svoju uniformu JNA u vašem rodnom Perkoviću. Ovih se dana navršava trideset godina od tih događaja.

Točno. Suspendirali su me i zatvorili su jednu prostoriju u vojarni u Splitu. Došao mi je jedan kolega, Albanac, stari znanac koji je prevodio za Ljubišu Bearu, onog koji je na kraju pred Haškim sudom osuđen zbog genocida u Srebrenici. Beara mi je u to vrijeme bio susjed u Splitu, ali me te 1991. htio likvidirati. I taj moj znanac, kaže mi: ‘’Luka moj, bježi noćas kako znaš. Sutra više nećeš biti živ.’’ Ja, ni pet ni šest, u WC, pa na stražnja vrata, obrlatim stražara, brzo kući, pokupim uniformu i pravo u selo, u Perković. Okupio sam mještane pred kućom, složio cijelu uniformu po vojnički, i rekao im: “Otac mi je umro na dan kad sam rođen. Majka me sama školovala i zato sam otišao na vojnu akademiju. Slušajte me sad: potpukovnik sam. Za mjesec dana trebao bih postati pukovnik. Ali to više nisam, niti ću biti.” I spalim uniformu, a onda kažem: “Tko će sa mnom na Knin?”.

NACIONAL: Kako ste pristupili gardi?

Otišao sam kod Ive Jelića u Split. On me poslao da obiđem položaje, ali razmještaj nisam dobio. U Splitu sam bio u životnoj opasnosti. Vidim: moji me neće, ovi prethodni traže me da me uhapse. Otišao sam Petru Šimcu. Rekao sam mu: “U opasnosti sam, daj mi položaj.” Nudio mi je da zapovijedam četom, premda sam imao višu školu od njega. Tada me Mate Viduka zvao u Sinj, da ustrojim 126. brigadu. No vrlo brzo nakon toga zvao me Anton Tus da se hitno prebacim na južno bojište, da zaustavimo napredovanje neprijatelja. Na južnom bojištu ostao sam dok nije došao general Bobetko. Potom sam s njim otišao u Hercegovinu, pa me Bobetko 1993. prebacio u Zadar. Ondje sam dvije godine bio zamjenik Ante Gotovine. Pripremili smo akciju Maslenica. Gotovina je, kao i uvijek, bio korektan: “Što ti isplaniraš, ja ću potpisati”, rekao mi je. S druge strane, bilo je jasno da nitko iz bivše vojske ne bi mogao zapovijedati Dalmatincima. Tako smo Gotovina i ja ostvarili odličnu suradnju: objedinili smo vojničko znanje i zapovjedni autoritet. Godine 1994. prebačen sam u Zborno područje Bjelovar, gdje smo pripremili i uspješno proveli Bljesak. Sve je za mene završilo Olujom, kod Kostajnice.

NACIONAL: Velik dio obitelji vaše majke izginuo je u oslobađanju Knina 1945., je li tako?

Jest: majčin brat, prvi i drugi rođak i jedan susjed. A to je selo od pet kuća, Ercezi kod Šibenika. Iz tog je sela, da napomenem, i branitelj Zoran Erceg koji je umro proteklog tjedna. Kada sam bio pitomac na vojnoj akademiji, vodio bih svoju babu iz Ercega u crkvu i čekao je dok ne prođe misa. Kupio bih joj krunicu, a ona me zavjetovala Gospi Sinjskoj. Kad bi nadlijetali vojni avioni, ona bi govorila: “Prokleto im bilo. To je Stipina krv.” Tugovala je za sinom, mojim stricem, koji je poginuo 1945. na Glavici u Kninu. Nikome se od njih ne zna grob. Moji su iz partizanske obitelji i ja se toga nikada ne mogu odreći.

NACIONAL: I onda, pedeset godina kasnije, opet bitka za Knin.

Žalosno je da ja, nakon što su najbliži rođaci moje majke izginuli u Kninu, u istom tom gradu, doživim da mi moja vlastita vojska okrene leđa. Vidim barikade, vidim da je ta vojska okrenuta protiv svog naroda. Pa sam se bunio, ali su me micali, da ne sudjelujem na sastancima. A onda opet, poslije svih ovih godina i pobjede 1995., ne mogu položiti vijence mojim poginulima. Pitali su me novinari: je li Tito za mene zločinac? A ja kažem: Tito je moj prvi vrhovni komandant koji je stvorio partizansku vojsku, koja je stvorila hrvatsku državu. Onoliko koliko ga je poštovao Tuđman, toliko ga poštujem i ja. A Tuđman je bio njegov general. Što u tome ima nejasno? A danas je na djelu revizija povijesti koju podržava ministar Medved i koji ne podržava rad Vlade. Jer takvo ponašanje premijer Plenković ne podržava.

NACIONAL: Sigurni ste da Plenković ne podržava revizionizam?

Siguran. Plenković ne podržava revizionizam i ustaštvo. Znate što bi Medved trebao? Jedan dan otići na Pantovčak, kod predsjednika Milanovića, i da vidi kako ondje ljudi rade, koliko korektno, uljudno i pošteno. Na Pantovčaku prema svima postupaju jednako. U Vladi ne. Kada je o odnosu prema ustaštvu riječ, o Milanoviću kao vrhovnom zapovjedniku i predsjedniku države, a i privatno, imam jako pozitivno mišljenje. On je u nekoliko navrata pružio ruku premijeru, ali on je odbija prihvatiti. Prihvatio bi je da nema oko sebe “pomagače”.

NACIONAL: Kako komentirate to što je Milanović vratio odlikovanja Glavašu?

Nije trebao. To će mu se razbiti o glavu kad se nastavi suđenje Glavašu.

NACIONAL: Milanović je ispravio nepravdu i odlikovao vas za ratne zasluge. Ali istina je i da je Zlatanu Miji Jeliću, protiv kojega u Hrvatskoj traje istraga na temelju optužnice za ratne zločine iz BiH, osobno uručio odlikovanje za postrojbu kojom je u ratu zapovijedao.

To je za mene vrlo teško pitanje. Očekivao sam ga. Imam slabost prema Hercegovini jer sam u Hercegovini ratovao. Hercegovački čovjek, običan ratnik, jako je dobar ratnik. Hercegovački seljak je jako marljiv. Ne treba njih gledati kroz profitere.

NACIONAL: Nisam to ni rekao.

Ja kažem na kakva pitanja nailazim. Kad su s južnog bojišta svi pobjegli, javilo se 150 Hercegovaca. To je činjenica.

NACIONAL: Činjenica je i to da ste vi pred istražiteljima Haškog suda morali odgovarati o logorima u Hercegovini. Htjeli su vam namjestiti odgovornost za Gabelu i Dretelj.

To je istina. Dok sam bio dolje, čuo sam da su ljudi pozatvarani: Dretelj, Gabela, Heliodrom… Pojma nisam imao. Muslimani, a meni u postrojbama muslimani! Javio sam Bobetku. On kaže, idi ti to vidi. Zove me Mate Granić iz ureda predsjednika: “Gospodine brigadiru, što se to tamo događa?”. “Nemam pojma”, kažem, “idem vidjeti”. “Idite”, kaže. Dođem ja u Gabelu – majko moja… Vrućina… Vojni magazin, a pred njim slavina. Iz magazina zaudara, a iz slavine curi voda. Tamo sjedi neki zapovjednik, mislim da je odgovarao u Haagu… Pitam ga, zašto ova voda curi? “Gospodine zapovjedniče”, kaže, “neka žeđaju Balije, neka vide kako voda curi. Kako neki dođe, ja ga riknem i bacim u Neretvu!” Ne vjerujem da je to učinio, ali mi je rekao. Kad sam ušao u hangar… Zaudara… Ne možete vjerovati… Ženske, muški, sve po podu… Ajme meni, šta je ovo? Vidim poznatu ženu, kaže mi ona: “Jučer ste kod mene pili kavu.” Vlasnica restorana! Ovdje pekar, tamo doktorica… Javlja se jedan: Obradović! Moj zapovjednik bojne! Ja kažem: “Obradoviću, pa šta radiš ti tu?!” A on meni: “Pa to se vi trebate pitati.” “Čovječe božji, nemam pojma šta govoriš!” Ja sav nervozan, šaljem, zovem, Bobetka, Granića…

NACIONAL: Niste imali ovlasti da raspustite taj logor?

Nisam. Bio sam pomoćnik Bobetka da nadzirem Hercegovinu, a zapovijedaju hercegovačke postrojbe. Mi smo pripremali da naši tamo idu. Ja kod Petkovića, on je iz mog mjesta. Znamo se, kako ne. Toliko je miran, cijelu cigaretu može popušiti da mu pepeo ne padne. Dođem ja kod njega, a on mi pokaže papir: “Uhapsiti brigadira Džanka. Petković izvršiti”. Nikad neću prežaliti što nisam preslikao taj papir. Ja u Metković i više se tamo nisam vratio.

‘U Vladi još ne znaju da ćemo se mi iz Vedre izboriti da dogodine na Dan pobjede, 5. kolovoza, zajedno polažemo vijenac pobjednicima Drugog svjetskog rata i pobjednicima Domovinskog rata’, rekao je Luka Džanko novinaru Nacionala Borisu Paveliću. PHOTO: Nacional

NACIONAL: Sve ste to ispričali i istražiteljima Haškog suda?

Sve, od A do Ž. Rekao sam im: “Ljudi moji, hrvatska država, na čelu s Franjom Tuđmanom, i Hrvatska vojska, s tim zatvorenicima nema ništa. Pa ja sam tamo bio!” A tužitelj Kenneth Scott meni kaže: “Bili ste tamo da opravdate sve zločine koje ste počinili.” A ja kažem mom odvjetniku Nenadu Bobanu: “Nenade, ajmo mi odavde, meni ovo ne treba”. Stanka, napetost i svjedočenje se nastavilo. Nakon dva dana, rekli su mi: “Generale, slobodni ste. Nema nikakvih repova za vama. Radili ste časno i pošteno.”

NACIONAL: Jeste li se iznenadili kada je donesena presuda Haškog suda za Herceg-Bosnu?

Jesam. Svemu je tome kriva politika. Ne bih ulazio u to, zaista.

NACIONAL: Kako vi sebi objašnjavate toliko desničarenje u veteranskim udrugama, pa onda i u društvu?

Cilj naše udruge Vedra jest da to promijeni. Meni mladi ljudi čestitaju. Kažu, nemamo gdje doznati o Drugom svjetskom ratu, pa čitamo portal udruge Vedra. Pokušava se revidirati povijest, a saborski zastupnici, ministri, zbog svojih položaja podržavaju sve to.

NACIONAL: Za premijera Plenkovića tvrdite da ne podržava revizionizam. Zašto ste toliko sigurni? Imao je vrijednih istupa, to je istina, kao na izložbi o Holokaustu u Zagrebu, ali, osim toga, nismo baš čuli da se snažno zauzeo za antifašizam. Dapače, tolerira ustaški pozdrav.

Po njegovu ponašanju, pa i po njegovoj lozi, zaključujem tako. Istina je da on balansira. Ali najveća moja primjedba Plenkoviću jest što ne drži pod kontrolom Ministarstvo branitelja i ministra Medveda. Jer tamo su šatoraši, tamo je Medved koji im je naklonjen i koji želi da prođe revizija istine. A istina je da je antifašizam u Drugom svjetskom ratu pobijedio. Druga strana, koja je u manjini, gubitnička je, a da je po njihovom, mi hrvatske države ne bismo ni imali. Pa vi ste danas na Lastovu, koje bi bilo pod Italijom, jer je Pavelić predao cijelu Dalmaciju. Ali partizani su ovdje stvorili hrvatsku državu. Plenković ne drži pod kontrolom Ministarstvo branitelja.

NACIONAL: S druge strane, Medved je prošle godine išao u Varivode i sudjelovao u pomirbenoj inicijativi sa Srbima.

On ide onamo kamo ga pozove premijer. To mu premijer uzvraća time što prešutno dopušta revizionizam. Premijer je morao znati da na obilježavanje Oluje ove godine nije pozvana Vedra, jedna od najvećih braniteljskih udruga u Hrvatskoj. Mi smo samo preko predsjednika Republike pozvani. I zato ja kažem da je moj vrhovni zapovjednik Milanović i samo zahvaljujući njemu, vrata su Vedri otvorena. A ministar Medved ih zatvara. I zato kažem da bi Medved samo jedan dan trebao otići na Pantovčak. Medved se mora izjasniti: priznaje li on Dan pobjede u Drugom svjetskom ratu, podjednako kao i Dan pobjede u Domovinskom ratu? On je pred kamerama, i meni i predsjedniku, obećao da ćemo biti pozvani na obilježavanje Oluje. A nismo pozvani. Zašto? Naša udruga ima tisuću i po članova, i ogranke u Zagrebu, Perušiću, Osijeku, Splitu, Vodicama, Šibeniku, Trogiru i Makarskoj. Naš je član general HV-a Veseljko Gabričević i zagrebački ratni specijalac s impresivnim ratnim putem Boris Biličić. A mi smo jedina udruga koja mora plaćati najam prostora. Nadamo se sada da će nove vlasti u Zagrebu i Splitu napokon pronaći način da nam daju prostor za rad.

NACIONAL: General Gotovina se također ne izjašnjava o revizionizmu.

Gotovina je mudar čovjek i u velikom biznisu. On radi pravu stvar: gdje treba, pojavit će se. Ali budite sigurni da revizionisti nisu zadovoljni njegovim ponašanjem.

NACIONAL: Postoji inicijativa Židovske općine Zagreb za zabranu ustaškog pozdrava. Nije li sramota da ŽOZ mora inicirati zabranu? Nije li to trebala učiniti vlada?

Kad netko neće nešto da obavi, traži se onaj tko hoće. A nažalost, onaj koji je nastradao, taj će tražiti.

NACIONAL: Jeste li poznavali Medveda od ranije?

Ne. Poznavao sam Marekovića i Miličevića, ali Medveda nisam. On je bio niži zapovjednik. On ima velike zasluge, ali one mu ne daju za pravo da podržava ustaški pozdrav.

NACIONAL: Prisjetite se svoje uloge u Oluji. Bili ste na pravcu prema Hrvatskoj Kostajnici.

Točno. U Oluju sam uključen naknadno. Bio sam u Zbornom području Bjelovar. Tri mjeseca ranije uspješno smo proveli Bljesak. Moji izviđači otišli su na Savu i izvijestili da je neprijatelj u rasulu: svaki vikend su u Banjoj Luci, pijani, nema discipline, jadni, nikakvi, goriva nemaju… Zovem ja Stipetića, mog dobrog prijatelja, i kažem mu: “Generale, sve je prazno.” A on meni: “Niti mene niti tebe itko šta pita.” Ali zvao me Miljavac – pretpostavljam da mu je Stipetić nešto nabacio – i kaže: “Luka, računaj na mogućnost da se uključiš.” Tada sam krenuo u pripreme, sa sjajnim ljudima bojne iz Čakovca. Kada je krenula kriza na Petrinji, stigla je zapovijed da se uključujemo. Drugo jutro, 5. kolovoza, na prvom brifingu za novinare – to je objavio HTV – general Červenko kaže da je Zborno područje Bjelovar, pod zapovjedništvom Luke Džanka, prvo izbilo na državnu granicu nedaleko Hrvatske Kostajnice.

NACIONAL: Moram vas pitati za likvidaciju 22 civila u Medarima u Bljesku. Je li to bilo na vašem potezu?

Jest. Loše, loše. Grozno. Uvijek čekam kada će se to sankcionirati.

NACIONAL: Jeste li imali objektivne mogućnosti da kaznite taj zločin?

Nisam. Ništa nisam mogao.

NACIONAL: Zašto?

Zato što je to preuzeo MUP. Zapovjednik nema tu nadležnost. Civilne strukture vezane su. Nisam naišao ni na jednog mog zapovjednika koji bi bio za to odgovoran. Možda jesu, ali ja nisam bio tamo i ne znam.

NACIONAL: Pratite li aktualnu krizu u HV-u izazvanu samoubojstvima pet vojnika u mjesec i pol?

Pratim, baš pratim. I teško mi je. Čitam, ali teško mi je zaključiti jesu li ti ljudi bili na pregledima prije ulaska u HV. Drugo, jesu li došli preko protekcije? Ima i toga. Ne znam. Moje mišljenje bez uvida u detaljne podatke je da mogu postojati dva razloga: loši pregledi za prijem i veza za dolazak u HV.

NACIONAL: Poznato je nepovjerenje koje je u Domovinskom ratu postojalo prema časnicima iz JNA. Pitanje je, međutim, da nije bilo njihovog znanja, kako bi se rat odvijao.

Oficiri bivše vojske odigrali su ključnu ulogu u vođenju Domovinskog rata i obuci ljudi koji nisu bili u bivšoj vojsci. Ne govorim to zato što sam ja iz JNA, nego zato što je to činjenica. I još jedna važna stvar: tada je vladalo zajedništvo. Nije bilo ustaškog pozdrava. Nije bilo HOS-a jer je tako zapovjedio predsjednik Tuđman. Kada je Tuđman zapovjedio da se HOS ima rasformirati i postati dijelom HV-a, s HOS-om je bilo gotovo. Tako je bilo i na Maslenici: kad su HOS-ovci došli da brane osvojeno, Gotovina im je rekao da ne mogu, ako misle nositi odore HOS-a. I nisu ih nosili i to mi nije smetalo da se časno bore.

NACIONAL: Otkud onda oni danas dominiraju?

Naše udruge još uvijek čine ljudi koji su bili u ratu. Ne podmlađuju se. Pridružili su im se oni koji ne vole Hrvatsku kakva bi trebala biti – antifašistička. Oni žele ustašku Hrvatsku, a dio ljudi na vlasti tome podliježe.

NACIONAL: Marka Skeju upoznali ste u ratu?

Upoznao sam ga u Zadru, na Maslenici, kada je nudio svoju postrojbu za pomoć.

NACIONAL: Bili ste mu ratni zapovjednik. Imate li mu što poručiti? Taj čovjek nosi hitlerovske brčiće i svakog 10. travnja u Splitu održava proustašku manifestaciju.

Bilo koju poruku da Skeji pošaljem, ona nema rezultata. Nemam što reći.