U Trogiru, u predjelu zvanom Foša, gradi se neobičan i zanimljiv most. Takvog nema u cijeloj Hrvatskoj. Pješački most sa sadržajnim socijalnim funkcijama dovršava se i u završnoj je fazi montiranja i opremanja pred svečano otvaranje. Gradonačelnik Trogira Ante Bilić istaknuo je da je most preko Foše, kao pješački koridor koji spaja otok s kopnom, od iznimne funkcionalne, ali i sentimentalne vrijednosti za građane Trogira. Čelični most duljine 31,8 metara, širine 10,4 metra u sredini raspona, visine 4,12 metara i težine 65 tona, zanimljivog oblika, poput sedla se nadvija nad kanalom koji povezuje trogirski poluotok, odnosno, kulturno povijesnu jezgru Trogira s kopnom. I izvjesno će uz osnovnu namjenu prelaska pješaka s jedne na drugu stranu kanala, imati i značajnu panoramsku i turističku vrijednost. Projekt novog mosta autorsko je djelo dvoje arhitekata, supružnika Antonije Vuletić i Luke Cvitana, osnivača i okosnice tima arhitektonskog studija Prostorne taktike iz Splita. Njihov projekt je odabran kao pobjednički na arhitektonskom natječaju koji je organiziralo i provelo Društvo arhitekata Split, a riječ je o investiciji Grada Trogira vrijednoj oko milijun eura.

„Specifičnost lokacije je u tome što se nalazi neposredno uz staru gradsku jezgru Trogira, koja je kao svjetska kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a, što je i posebno izazovno jer su u povijesnim gradovima takvi projekti visoko osjetljivi za stanovništvo“, istaknuo je arhitekt Luka Cvitan, koji je u razgovoru za Nacional obrazložio ideje, koncept i značajke tog projekta, koji po dimenzijama nije velik, ali po svojim projektantskim, kulturološkim i kriterijima valorizacije kulturne baštine u urbanoj sredini, šalje izuzetno važne poruke.

NACIONAL: Zašto je Trogir odlučio postaviti već drugi most na istoj i specifičnoj gradskoj poziciji?

Drveni most preko Foše, koji je služio kao alternativni pješački pristup staroj gradskoj jezgri, Grad Trogir je zatvorio 2020. godine za promet zbog lošeg stanja konstrukcije. I s namjerom da se provede sanacija. Drveni pješački most izgrađen je 2006. godine, po projektu diplomiranog inženjera građevine Jure Radnića. Svojom pojavnosti i korištenjem, kao i vrlo pomno odabranim urbanističkim položajem, most na Foši je postao prepoznatljiv simbol i jedan od najbitnijih toponima u prostoru Trogira. No kroz dodatne analize je utvrđeno da je most u vrlo lošem stanju, s izglednim reverzibilnim promjenama koje značajno narušavaju njegovu konstrukciju i sigurnost korištenja. Budući da predmetni most nije bio samo sredstvo prelaska građana i turista preko kanala, već i urbanističko – vizualni orijentir u prostoru koji spaja dvije značajne gradske zone, u vrlo specifičnim uvjetima, u Trogiru je odlučeno da se provede javni arhitektonski natječaj za odabir najboljeg rješenja novog mosta preko Foše. Natječaj je raspisan s ciljem i svrhom da taj most bude značajan doprinos povijesno – urbanom kontekstu spomenute zone koja graniči sa zonom pod UNESCO-ovom baštinom. Željelo se da most osim utilitarne namjene ima dodanu vrijednost i Trogiru dade dodatni doprinos u vidu stvaranja novih i atraktivnih gradskih vizura.

NACIONAL: Kako je došlo do izbora vašeg projekta i hoće li se vaša konstrukcija mosta uklopiti u zadani okoliš?

Projektni natječaj za izradu idejnog arhitektonskog rješenja Pješačkog mosta na Foši u Trogiru proveden je 2022. godine. Na natječaj su pristigla 22 rješenja, od kojih je žiri naše rješenje odabrao kao pobjedničko. Vjerujem da će se most dobro uklopiti u ambijent ovog dijela Trogira jer je projektiran kao elegantna inženjerska konstrukcija varijabilnog presjeka. Praktički, konstrukcija mosta će se sa svih strana doživljavati različito. Usto, u pojavnosti i gledajući izvana, veliku ulogu odigrat će efekt hrđe koju je most dobio u završnoj obradi. I zato ga u uredu zovemo „ruzinavi“ most.

NACIONAL: Kakav je vaš koncept mosta i u čemu se ogledaju njegova suvremena rješenja?

Kako je prethodni drveni pješački most u svojoj pojavnosti i korištenju, kao i smislenom urbanističkom pozicijom, postao jedan od najbitnijih i najrecentnijih repera i toponima u prostoru Trogira, našim rješenjem se stvara varijanta mosta koja ima daljnje značajne prednosti. Suvremenost našeg rješenja se manifestira u činjenici da most nismo projektirali samo kao utilitarnu konstrukciju infrastrukturne namjene, nego kao novu fokalnu točku u jednoj od najbitnijih veduta Trogira. Most postaje mjesto susreta i zadržavanja, a ne samo prolaska. Prije svega, most je otporniji na vanjske utjecaje. Osim toga, ovim rješenjem potrebe za održavanjem svedene su na minimum, a cijelo područje obogaćeno je dodatnim slojevima koji od mosta stvaraju specifično mjesto. Tim rješenjem most zapravo postaje potencijalnim dnevnim boravkom mještana i posjetitelja Trogira.

NACIONAL: O kakvoj se konstrukciji mosta radi i ima li takva konstrukcija i svoju poruku?

Novi most je zamišljen kao čelična ljuskasta konstrukcija varijabilnog presjeka u blago asimetričnom obliku hiperboličnog paraboloida. Praktički, most prati oblik sedla. Ploha krivulje mosta se izdiže do kote koja ne stvara vizualnu barijeru reperima u prostoru stare gradske jezgre. Konstrukcija mosta sa svojim ljuskastim sustavom iznimno je tanka i elegantna, čime ne dominira prostorom i vizurama, već ih oplemenjuje. Naš most je projektiran kao klasična brodska čelična konstrukcija, takozvano brodsko dvodno. S obzirom na ogromnu tradiciju brodogradnje u Trogiru i okolici, takav koncept i izradu konstrukcije smatramo iznimno primjerenima. Otvara se opcija kojom se koristi lokalni know how, jer se cijeli most projektira i izrađuje iz jednog segmenta. Takav je u jednom komadu iz brodogradilišta u Vranjicu na teglenici transportiran na lokaciju i u jednom danu bio postavljen, ugrađen i spreman za završne radove.

NACIONAL: Koje su prednosti čelične konstrukcije vašeg mosta?

Prednost čelika je što uz kvalitetnu antikorozivnu zaštitu može jako dobro egzistirati uz more. Druga prednost na koju smo se referirali i u projektu jest činjenica da je čelik jako lagan u odnosu na svoju površinu. Veći dio konstrukcije izvodi se od limova debljine osam milimetara. Konstruktivna ljuska mosta u izvedbi u unutrašnjosti ima kasetirani sastav od plošnog čelika. Perforirana je kako bi se maksimalno olakšala konstrukcija. Kroz perforacije provučene su elektroinstalacije i optički kabel. Vanjska i vidljiva opna je kvalitetno antikorozivno zaštićena te joj je kao završni premaz nanesena boja koja u sebi ima čestice metala. Tako je most poprimio „ruzinavu“ patinu i topliji karakter, a suptilno je doveden u odnos s povijesnim okruženjem.

Projekt Antonije Vuletić i Luke Cvitana pobijedo je na natječaju Društva arhitekata Split. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Rekli ste da most ima nekoliko funkcija. Koje funkcije ga čine specifičnim, zanimljivim i zabavnim?

Na formalnoj prostornoj krivulji se po liniji najblažeg uspona postavlja stubište čija su gazišta dimenzionirana na visini od 15 centimetara. Time se postiže ujednačen i ugodan prelazak preko mosta. S jedne strane, na strmijem dijelu mosne konstrukcije, dodana je grupa elemenata za sjedenje u vidu svojevrsnih neformalnih tribina. Čine ih 28 fiksiranih stolica na kojima se prolaznici mogu odmarati ili s te razine mosta kao vidikovca promatrati zanimljive trogirske vizure. Tako smo omogućili i scenarij mogućih održavanja manjih društvenih ili kulturnih aktivnosti na tome prostoru. S druge strane, na strmijem dijelu konstrukcije mosta planirana je perforacija konstrukcije, površine oko 16 četvornih metara, unutar koje se predviđa instalacija mreže za sjedenje, ležanje ili igru. Tako je i sama ploha konstrukcije vizualno olakšana te se ostvaruju odnos i vizualni kontakt i iznad i ispod mosta. U grupi za sjedenje integrirana je LED rasvjeta kako bi na suptilno prolaznicima sugerirala korištenje i potencijalno provocirala neka manja događanja na površini parkirališta prema kojoj je orijentirana.

NACIONAL: Zašto ste na mostu predvidjeli mrežu za izležavanje i igru? Ima li novi trogirski most još koju specifičnost?

Mreža za izležavanje i igru, koja se nalazi na strani orijentiranoj prema staroj gradskoj jezgri, izvedena je od čeličnih sajli zaštićenih pletivom. Taj dodatni element mogao bi postati jedna od prepoznatljivih točaka i vizura kako mosta tako i unutar grada Trogira. Cijela hodna ploha mosta izvodi se od lijevane reciklirane gume, koja se često koristi na dječjim igralištima. Cilj takvog rješenja je pozvati na korištenje cijelu površinu mosta, koristiti je za različite oblike aktivnosti sjedenja, odmaranja, ležanja, igre ili samo prolaska. Guma u zoni stubišta ima dodatak sitnog kamena kako bi se postigla tvrdoća i izbjegao osjećaj ugibanja prilikom hodanja.

NACIONAL: Kakva rasvjeta prati sve te funkcije mosta?

Osvjetljenje je vrlo diskretno. Izvori svjetla su minimalni i ugrađeni u rukohvat. Orijentirani su na hodnu plohu čime se izbjegava efekt raspršivanja svjetla i prekomjernog osvjetljenja. Donja ploha mosta je osvijetljena s ukupno šest reflektora s ciljem da potencira i naglasi iskrivljenu geometriju plohe.

NACIONAL: Što se dogodilo prilikom dovoženja i montaže mosta na njegovu lokaciju?

Logično je da su dolazak mosta i cjelodnevna montaža izazvali veliku znatiželju i pozornost građana. Most je u jednom danu transportiran iz brodogradilišta u Vranjicu, na suprotnom dijelu Kaštelanskog zaljeva, morskim putem na teglenici koja je ušla u uski kanal na Foši. Dakle, most je dotegljen na svoju lokaciju gdje je u istom danu postavljen na temelje. Montaža je završena tek iza ponoći. To je očigledno bio vrlo zanimljiv događaj s obzirom na to koliko je mnoštvo građana ispratilo montažu mosta do sitnih noćnih sati.

NACIONAL: Vi i vaša supruga Antonija Cvitan Vuletić autori ste prvonagrađenog idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja Centra akutne medicine KBC-a u Splitu. Što ste sve projektirali u tome za splitsko zdravstvo vrlo značajnom objektu i u kojoj je fazi realizacija toga projekta?

Tim našeg studija Prostorne taktike doista je na provedenom natječaju Društva arhitekata Split dobio prvu nagradu za idejno arhitektonsko – urbanističko rješenje Centra akutne medicine. Sudjelovati u takvom natječaju za projekt od tako velike strateške važnosti za Split, gotovo je jedinstvena prilika u karijeri. Zgrada Centra za akutnu medicinu s Općim hitnim bolničkim prijemom trebala se realizirati kao dogradnja na postojeću zgradu stacionara, odnosno, kliničkog dijela bolnice, s planiranom izgradnjom podzemne garaže. Nova zgrada CAM-a, prizemlje i pet katova s podzemnom garažom, projektirana na površini od 30.000 četvornih metara, u našem projektu sadrži uz OHBP i Operacijski blok, Kliniku za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Jedinicu intenzivnog liječenja, Kliniku za kardiologiju, Zavod za kardiokirurgiju, JIL za djecu s Dnevnom bolnicom i Odjel za dječju i adolescentsku psihologiju. Međutim, cijeli je projekt dospio u „slijepu ulicu“, jer su se na provedene natječaje DAS-a pojavile žalbe, potom i tužbe te na koncu i sudske presude hrvatskih sudova na odluku Državne komisije. I sve je zaustavljeno. Split je izgubio projekt vrijedan 350 milijuna eura. Ne znam što će od svega toga biti, ali znam da je naš projekt dobra podloga za novi natječaj ako do njega dođe.

NACIONAL: Prostorne taktike i NFO iz Zagreba dobili su i projekt rekonstrukcije Ljetnog kina Bačvice?

Točno. Zapravo, arhitektonski studio NFO iz Zagreba, osnivača arhitekata Kate Marunice i Nenada Ravnića, i Prostorne taktike, u sklopu javne nabave Grada Splita, zajednički su dobili projekt rekonstrukcije kultnog Ljetnog kina Bačvice. Taj projekt je u razradi, pregledavamo predložene varijante, tražimo najbolju koja će sa što manje intervencija u prostoru biti rješenje za priobalno ljetno kino s više namjena.

Čelični most duljine 31,8 m, širine 10,4 m u sredini raspona, visine 4,12 m i težine 65 tona, izgleda kao sedlo i povezuje trogirsku povijesnu jezgru s kopnom. FOTO: Privatna arhiva