Luka Bulović igra Hlapića u Trešnjinoj predstavi ‘Čudnovate zgode šegrta Hlapića’, premijera je 18. travnja

Ove godine obilježava se 150. godišnjica rođenja hrvatske spisateljice Ivane Brlić Mažuranić, a u zagrebačkom Gradskom kazalištu Trešnja tim se povodom pripremaju „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“. Predstava u dramatizaciji Vedrane Vrhovnik i u režiji Helene Petković premijerno će biti izvedena 18. travnja. Priča je to o zgodama postolarskog šegrta, o apsolutnoj dobroti i nesebičnosti jednog dječaka koji pomažući svima na svom putu proizvodi nove krugove dobrote i ljubavi. Naslovnu ulogu igra 36-godišnji zagrebački glumac Luka Bulović, koji je dao intervju Nacionalu.

NACIONAL: U predstavi „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, koja će premijerno biti izvedena 18. travnja, igrate naslovnu ulogu. Što vam je u fokusu u pripremi Hlapića?

U pripremi za ulogu Hlapića trudim se razumjeti njegov karakter i emocije, istražujem vrijeme i prostor u kojem se radnja odvija te se fokusiram na stvaranje autentične interpretacije lika. Također, radim na vježbama fizičke izražajnosti kako bih što uvjerljivije prenio Hlapićevu energiju i entuzijazam publici.

NACIONAL: Kakav je vaš odnos prema toj priči? Sigurno ste ga više puta pročitali, lektirni je naslov, jedan od najvažnijih u osnovnoj školi. Koliko je važno da se često izvodi, adaptira, obrađuje na razne načine?

Imam veliku ljubav prema priči “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. To je klasična priča koja ima duboke poruke o prijateljstvu, hrabrosti, solidarnosti i istraživanju svijeta oko sebe. Hlapić je inspirativan lik koji se suočava s različitim izazovima i nepredvidivim situacijama, a njegova upornost i optimizam su izuzetno motivirajući. Izvođenje, adaptacija i obrada klasičnih priča poput ove izuzetno su važni jer omogućuju publici da otkrije nove perspektive i dublje razumije teme i poruke koje priča donosi. Osim toga, svaka nova interpretacija može unijeti svježinu i aktualnost u priču, čime se održava njezina relevantnost kroz različite generacije i kontekste. Takve adaptacije također potiču kreativnost umjetnika i stvaraju bogatstvo kulturne baštine koja se neprestano obnavlja i razvija. Kao glumac, uvijek se trudim poštovati originalnu priču i karaktere, ali istovremeno donosim i osobni interpretativni pristup ulozi. To može uključivati neke suptilne promjene ili naglaske koji odražavaju moje razumijevanje lika i priče, ali uvijek se trudim zadržati bitne elemente originala kako bih očuvao autentičnost i prepoznatljivost “Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića”.

NACIONAL: Hoćete li pratiti original ili ste unijeli neke drugačije koncepte? Danas se, posebno u kazalištima za djecu, unose neke nove tehnologije, vizije, kako djeca reagiraju na to?

Djeca često pozitivno reagiraju na nove tehnologije i inovativne vizije u kazalištima. Korištenje modernih tehnoloških elemenata poput projekcija, interaktivnih ekrana ili virtualne stvarnosti može dodati dinamičnost i zanimljivost izvedbama, privlačeći pažnju djece i potičući njihovu maštu i kreativnost. Osim toga, takve tehnologije mogu stvoriti dublje i upečatljivije iskustvo za publiku, što često rezultira većim angažmanom i emocionalnom povezanošću s predstavom.

NACIONAL: Zašto je dobro biti šegrt Hlapić?

Biti šegrt Hlapić može biti divno iskustvo iz mnogo razloga. Prvo, Hlapić je simbol hrabrosti, upornosti i snalažljivosti. Kroz svoje avanture on nas uči važnim životnim lekcijama o prijateljstvu, solidarnosti i suočavanju s izazovima. Također, biti šegrt Hlapić znači istraživati svijet oko sebe, upoznavati različite ljude i kulture te učiti nove vještine. To je inspirativna i poučna priča koja potiče maštu i potiče nas da sanjamo velike snove i slijedimo svoje srce.

NACIONAL: Poruke koje djeca mogu dobiti iz ove priče i predstave jesu da je dobro činiti drugima dobro, da treba pomagati bez obzira na sve. Može li kazalište utjecati na neke promjene kod djece ili je njegova uloga zabava? Kako gledate na ulogu kazališta?

Kazalište ima moćan utjecaj na djecu jer ne samo da ih zabavlja već im pruža i vrijedne životne lekcije i poticaje za razvoj osobnosti. Predstave poput “Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića” ne samo da potiču dobročinstvo, već i promiču važne vrijednosti poput prijateljstva, hrabrosti, solidarnosti i empatije. Kazalište može pomoći djeci da razviju svoju kreativnost, maštu, socijalne vještine te ih potaknuti na razmišljanje o moralnim i etičkim pitanjima.

Uloga kazališta nije samo pružanje zabave već i edukacija, poticanje razmišljanja i osnaživanje djece da postanu bolji ljudi. Kazalište može imati dubok i pozitivan utjecaj na osobni i emocionalni razvoj djece te im pomoći da postanu svjesni, angažirani i suosjećajni građani. Stoga uloga kazališta nije ograničena samo na zabavu, već seže mnogo dalje u oblikovanju mladih umova i srca.

NACIONAL: Ova predstava se radi u povodu 150. obljetnice rođenja Ivane Brlić Mažuranić, a radi se i organizira niz događanja. Koliko je potrebno obilježavati takve autore, što to može donijeti hrvatskoj kulturi?

Obilježavanje važnih autora poput Ivane Brlić Mažuranić ima izuzetnu važnost za hrvatsku kulturu iz nekoliko razloga. Prvo, takva obilježavanja podsjećaju nas na bogatu baštinu i kulturnu povijest koju imamo, ističući važnost i doprinos autora poput Ivane Brlić Mažuranić u formiranju nacionalnog identiteta.

Osim toga, ovakva obilježavanja potiču interes javnosti za kulturne događaje i umjetnost te pružaju priliku da se nova generacija upozna s djelima i naslijeđem velikih pisaca i umjetnika. To može rezultirati jačim kulturnim identitetom i ponosom na vlastitu kulturnu baštinu.

Također, takva događanja mogu potaknuti i stvaranje novih umjetničkih djela, adaptacija ili interpretacija originalnih radova, što pridonosi raznolikosti i dinamičnosti hrvatske kulturne scene.

Konačno, obilježavanje autora poput Ivane Brlić Mažuranić može imati i međunarodni utjecaj, promovirajući hrvatsku kulturu i književnost diljem svijeta te doprinoseći jačanju međunarodne kulturne suradnje.

NACIONAL: Igrate u Trešnji, gdje ste i u ansamblu, a glumcem ste postali nakon preddiplomskog studija matematike. Kako ste fakultet tako posve znanstvenog usmjerenja zamijenili umjetničkim pomalo eklektičnim zanimanjem? Zašto volite glumu?

Igranje u kazalištu Trešnja za mene je posebno iskustvo jer sam se pridružio izuzetno talentiranom ansamblu koji neprestano inspirira i potiče me da se razvijam kao glumac. Što se tiče mog puta od studiranja matematike do glume, to je bila transformacija koja je zahtijevala hrabrost, istraživanje i otvorenost prema novim iskustvima.

Volim glumu jer mi omogućava da istražujem različite aspekte ljudskog iskustva, da se stavim u tuđe cipele i shvatim svijet iz različitih perspektiva. Gluma je za mene način izražavanja, stvaranja i povezivanja s publikom na dubljim razinama. Također, kroz glumu mogu istraživati svoju kreativnost, emocije i imaginaciju na jedinstven i izazovan način.