Hrvatska košarkaška reprezentacija odigrala u krajem prošlog mjeseca dvije utakmice u sklopu pretkvalifikacija za Eurobasket, a u sastavu izbornika Aleksandra Petrovića nije bilo Luke Božića koji ove sezone igra sjajno u dresu Zadra.

Luka Božić je trenutno statistički uvjerljivo najbolji igrač regionalne ABA lige s prosjekom od 32 indeksna boda po utakmici, gotovo sedam više od prvog pratitelja. Drugi je strijelac lige s 22,7 koševa po utakmici, najbolji je skakač s 9,8 skokova po utakmici i sedmi je asistent lige s 6,1 dodavanjem za koš po utakmici. Sjajne su to brojke ovog 200 centimetara visokog 26-godišnjeg Bjelovarčanina koji je prije dvije godine odlučio pauzirati cijelu godinu, da bi se zatim vratio bolji nego ikad.

TEMPO: Aleksandar Petrović je najavio da će se povući s mjesta izbornika nakon ove dvije kvalifikacijske utakmice, hoćete li dolaskom novog izbornika biti voljni odazvati se eventualnim pozivima?

Bio sam spreman i sada se odazvati. Izbornik Petrović me zvao desetak dana prije objave popisa, pitao me jesam li spreman i rekao mi da se vidimo. Međutim, kad je izašao popis nisam bio na listi, rekao je da se ne uklapam u sistem igre. Osjećao sam se glupo, ne zamjeram Aci što me nije zvao, nego što me nazvao 10 dana prije i rekao mi da se vidimo. Bilo je logično da se ne odazovem, ako se ne uklapam bolje da igra neko mlađi. U budućnosti, ako ću trebati reprezentaciji, uvijek ću se odazvati.

TEMPO: Odrasli ste u Bjelovaru, možda bi više bilo za očekivati da ste postali rukometaš ili nogometaš, kako ste se našli u košarci?

Moj prvi sport zapravo je bio taekwondo koji sam trenirao od šeste do devete godine. Vjerojatno bih i nastavio s taekwondoom, ali mojim roditeljima bio je problem voziti me na treninge pa sam na košarku krenuo nakon što me susjed koji je trenirao košarku, a kojeg je majka redovno mogla voziti na treninge, pozvao da idem s njim. Danas, kada razmišljam o tome, vjerujem da mi je to trogodišnje bavljenje borilačkim sportom dosta pomoglo u košarci, prvo po pitanju samopouzdanja, a onda i u fizičkom smislu, što se tiče snage, koordinacije, fleksibilnosti, sjećam se da sam u to vrijeme mogao špagu napraviti. Ali nije samo to, sjećam se da sam tada redovno, u vrijeme kad sam trenirao košarku, nakon škole prvo išao s društvom na igralište igrati nogomet, pa tek onda na trening. I to je sigurno bio jedan plus u mom razvoju, što više sportova to bolje.

TEMPO: Sve do izlaska iz juniora igrali ste za sve omladinske nacionalne selekcije, ali nikad niste bili u prvom planu, nikad niste bili označeni kao igrač za budućnost, taj status su redovno dobivali ostali igrači iz vaše 96/97. generacije, Ivica Zubac, Marko Arapović, Nik Slavica, Dragan Bender, Lovro Mazalin… Podatak s FIBA-ine stranice kaže da ste kroz sve mlađe kategorije na europskim i svjetskim prvenstvima bili na 12,6 koševa i 6,1 skokom po utakmici, što je odlična statistika.

Ovi igrači koje ste spomenuli su stvarno u mlađim kategorijama bili viši i jači od svih i opravdano su u to vrijeme imali taj status, a iskreno mogu reći da mi je to što sam bio u drugom medijskom planu olakšalo razvojni put. Bilo je očito da, kad god smo igrali neku utakmicu, suparnički treneri su uvijek najviše pazili na njih, za jednog malog Luku iz Bjelovara nisu znali, što je meni otvaralo puno više prostora u igri.

‘Tri godine trenirao sam taekwondo, to mi je kasnije pomoglo u košarci zbog snage, koordinacije, fleksibilnosti i samopouzdanja’

TEMPO: Zanimljivo je da ste vi do sadašnjih 200 centimetara narasli dosta kasno, na primjer na Svjetskom U-19 prvenstvu u lipnju 2015. bili ste visoki 196 cm.

To jer točan podatak, nisam naglo rastao, do ovih 200 cm sam se razvijao dosta kasno, negdje do 21. godine. Mislim da mi je čak i to pomoglo u razvoju jer sam kao mlađi češće igrao na poziciji broj dva pa sam se kroz to više naučio razigravati, vidjeti igru iz malo drukčije perspektive, a na kraju krajeva i lopta mi je više bila u rukama.

TEMPO: Na internetu se može naći podatak da ste u dresu Bjelovara u A-2 ligi kao junior u seniorskoj konkurenciji u jednoj utakmici protiv Koprivnice zabili 70 koševa. To bi, ako je točno, trebao biti rekord A-2 lige.

Uh, znam da je bilo puno koševa, ali ne mogu se sjetiti točno je li bilo baš 70, ali sjećam se da je nekakav rekord bio srušen.

TEMPO: S 18 godina iz Bjelovara ste prešli u Zagreb, iako ste imali ponude iz jačih klubova, zašto ste odabrali baš Trnsko?

Bilo je puno ponuda, između ostalih ona Cibone. Međutim, čuo sam da Danijel Jusup, koji je bio trener Zagreba, odlično radi s mladim igračima, a važno mi je bilo i da u to vrijeme budem blizu kuće, Bjelovar je vrlo blizu Zagreba, tako da su se i roditelji složili s tim izborom. Iz današnje perspektive mislim da sam maksimalno pogodio, prve sezone sam bio najbolji junior, druge sezone MVP i najbolji strijelac A-1 lige a treće sezone opet MVP, najbolji strijelac i asistent i četvrti skakač lige.

TEMPO: Nakon te sezone, bila je to 2017., odlučili ste izaći na NBA draft, ali niste izabrani. Mislite li danas da ste možda prenaglili i da ste s draftom mogli još malo pričekati?

Ljudi ne znaju, ali taj izlazak na NBA draft nije bila moja odluka, nego mog tadašnjeg agenta koji je, da tako kažem, napravio glupost. Moje ime je moglo biti povučeno s drafta. Međutim, agent mi je rekao da je zaboravio skinuti me s liste pa mi je jedna velika prilika zbog toga propala, zbog toga sam i raskinuo s njim. Vjerujem da bih, da sam izašao na draft godinu dana kasnije, nakon odlične sezone u Zadru, imao puno veće šanse. Ne kažem da bih bio izabran, ali nakon kvalitetne sezone u ABA ligi ljudi u Americi bi me sigurno drukčije doživjeli.

Danijel Jusup trener je Zadra u kojem ove sezone Luka Božić igra najbolju sezonu. Međutim, Božić odbacuje tvrdnje da dobro igra samo kod Jusupa. FOTO: Sime Zelic/PIXSELL

TEMPO: Bili ste važan dio U-19 reprezentacije koja je 2015. izgubila finale Svjetskog prvenstva od Sjedinjenih Država za koje su tada igrali, između ostalih, Jayson Tatum i Jalen Brunson. Imali ste u toj utakmici 12 koševa, šest skokova i tri asistencije, a tri sekunde prije kraja regularnog dijela i rezultata 67:66 imali ste dva slobodna bacanja, jedno za egal, drugo za pobjedu. Prvo ste pogodili, drugo promašili, pa se otišlo u produžetak u kojem su Amerikanci došli do pobjede 79:71. Je li vas to jedno slobodno bacanje proganjalo?

Da, neki period me proganjalo, razmišljao sam što bi bilo kad bi bilo, bi li me možda taj koš odveo na neku drugu stranu, ali već neko vrijeme uopće ne razmišljam o tome, tu i tamo me netko podsjeti na to pa se pojave neki flashbackovi.

TEMPO: Kako su tada izgledali Brunson i Tatum koji su vam ubacili 14 odnosno 13 koševa, sada velike NBA zvijezde?

Amerikanci imaju drukčiji način rada i to se tada vidjelo. Oni u mlađim kategorijama puno rade na fundamentima, fizički su besprijekorni ali razumijevanje igre, dijelove koji se tiču taktike, oni to rade kasnije. Mi smo u tom dijelu tada bili napredniji, mi smo taktički igrali kao seniori. Kod nas je puno teže uspjeti, moraš se boriti i boriti, dok kod njih, ako netko procijeni da si perspektivan, svi putovi će ti biti otvoreni.

TEMPO: Nakon tri sezone u Zagrebu i drafta, odlučili ste se za Zadar iako ste opet imali više, i to sigurno unosnijih, ponuda.

Zadar u tom trenutno nije najbolje stajao, ali u tome sam vidio svoju priliku. Pretpostavljao sam da se klub neće nakrcati strancima i da se neće ganjati ne znam kakav rezultat, smatrao sam da mi je to u toj fazi razvoja dobra prilika. U prvoj sezoni smo pod trenerom Aramisom Naglićem imali odličan rezultat, ako se ne varam bili smo peti a ja sam bio prvi skakač i peti u MVP poretku lige. Sljedeće sezone su treneri bili Aleš Pipan i Ante Nazor, tada sam ostao zakinut za MVP titulu. Bio sam u vodstvu, ali promijenjeni su kriteriji bodovanja pa sam ostao na kraju drugi u poretku. Kod Ante Nazora sam čak znao igrati na mjestu playmakera, rotirao me na više pozicija.

‘lzlazak na NBA draft nije bila moja odluka, nego mog agenta koji je napravio glupost. Agent mi je rekao da me zaboravio skinuti s liste, raskinuo sam s njim’

TEMPO: Nakon dvije sjajne sezone u Zadru otišli ste u Budućnost, što se pokazalo kao velika greška, od igrača u borbi za MVP-a lige došli ste do igrača na najdaljem dijelu klupe.

Zapravo, uopće nije bila moja želja ići u Budućnost. Promijenio sam agenta, došao je već listopad, a kako nisam imao klub odlučio sam se za Budućnost jer sam mislio da što prije moram naći novu sredinu. Normalno, kada radiš nešto na silu, to ne može ispasti dobro. Čim sam došao, nakon tri kola, promijenio se trener, Slobodana Subotića je zamijenio Petar Mijović koji me nije vidio u svojim zamislima. Nastavio sam trenirati i raditi, ali nije bilo dovoljno. Na treninzima je bilo sve OK, trener mi je uvijek govorio da sam dobar i da ću igrati, ali kad bi došla utakmica ja ili ne bih bio u sastavu ili bih bio, ali bez minutaže. Treneru ne zamjeram što me nije koristio, on je imao drukčije ideje i to je u redu, zamjeram što mi je govorio da ću dobiti minutažu, a to se nije događalo.

TEMPO: Tu sezonu ste završili s mizernom statistikom od 3,5 koševa i 1,5 skokova po utakmici i onda ste povukli nevjerojatan potez, pauzirali ste čitavu sljedeću sezonu.

To što mi se događalo u Podgorici me razočaralo pa, iako je bilo ponuda, odlučio sam da neću prihvatiti bilo koju. Nisam odmah odlučio da neću igrati cijelu godinu, samo nisam htio prihvatiti bilo što. Bila je to jako teška godina za mene, vratio sam se u Bjelovar i sam trenirao na vanjskim terenima, nisam kročio u dvoranu. Bilo je dosta čudno da profesionalac cijelu godinu sam trenira na vanjskim terenima, ali vjerujem da mi je ta godina donijela strašno puno na planu zrelosti. Kako je vrijeme prolazilo, odlučio sam da neću igrati do kraja te sezone, dobro ću se pripremiti i onda se vratiti. S financijske strane sigurno to nije bila dobra odluka, ali sa strane mene kao čovjeka, to je bila, sada znam, najbolja odluka.

TEMPO: Vratili ste se u dresu Širokog, člana druge ABA lige, opet kod trenera Jusupa koji vas je vodio tri sezone u Zagrebu.

Široki mi, iskreno, kao klub nije bio privlačan jer su igrali drugu ligu. Međutim, znao sam što trener Jusup donosi, znao sam da me poznaje i da cilja na najviše. Od početka sezone je za mene sve krenulo jako dobro, što je ljudima bilo iznenađenje, ali nitko osim mene nije znao da sam tu prethodnu sezonu, dok nisam igrao, trenirao kao lud, pa sam u Široki došao maksimalno spreman i uz to maksimalno motiviran da sebi i svima drugima pokažem da sam to još uvijek ja, da nisam zaboravio igrati. Znam koje su priče bile u to vrijeme, da sam nestao, da nitko ne zna gdje sam, da sam se ostavio košarke i slično.

‘Nikada nisam imao jakog agenta koji će me gurati i nikada nisam imao prijatelje među novinarima, da prostite, nikada se nikome nisam uvlačio’

TEMPO: Vratimo se još malo na sezonu koju ste pauzirali. Kako su izgledali vaši treninzi u to vrijeme?

Nisam cijelo vrijeme jednako trenirao, ali, na primjer, bilo je perioda kad sam se budio u pet sati ujutro, trčao osam kilometara, nakon toga bih došao kući, doručkovao i odmorio se, naravno ispratio NBA rezultate. Zatim bih odradio trening snage, s tim da nikad nisam išao u teretanu. I to sam radio vani, vježbe s vlastitom težinom, vježbe stabilizacije i prevencije, zgibovi, sklekovi i ostalo. Na kraju sam kao treći trening radio klasični šuterski dio, dribling i slično. Nije lako samostalno trenirati, a ja sam se uspijevao natjerati na tri treninga dnevno. Vjerujem da sam upravo zahvaljujući tome nastavio igrati na ovoj razini.

TEMPO: Na terenu djelujete fizički besprijekorno, moćno, iz ovoga što govorite jasno je što je temelj.

Pokušavam raditi što više. Na primjer, popodnevni trening tu u Zadru nam je u 18 sati, iz stana krećem u 15:45 tako da sam u dvorani u 16 sati i onda sam odrađujem vježbe prevencije od ozljeda, teretanu, istezanje, zatim sa suigračima odradim klupski trening koji traje od sat i pol do dva sata, nakon čega ostajem obično oko pola sata driblati i šutirati. Tu sam se nekako našao s mlađim suigračem Antonijem Sikirićem s kojim najčešće ostanem šutirati nakon treninga. Obično i nakon jutarnjeg treninga ostanem još driblati i šutirati, tako da ukupno odradim 2-3 sata dodatno.

TEMPO: Kroz karijeru uvijek je oko vas bilo dosta negativnih priča, govorili su da ste zatvoren karakter, nedruštven, kritizirala se vaša igra, govorilo se da imate loš šut zbog kojeg ne možete iskoračiti na ozbiljniju razinu, kritizirala se vaša mehanika šuta, kritiziralo vas se zbog videa koje ste snimali na YouTubeu, govori se da igrate dobro samo pod trenerom Jusupom, sada je došlo i ovo s reprezentacijom. S druge strane, nitko ne pamti nijedan incident s vama, statistika vam je, osim u Budućnosti, uvijek bila sjajna, poznat ste kao veliki radnik. U čemu je problem?

Moja teorija je da nikad nisam imao jakog agenta koji će me gurati i nikad nisam imao prijatelje među novinarima koji će gurati jake naslove o meni, da prostite, nikad se nikome nisam uvlačio. Ispravnost, poštenje, red, rad, to su stvari koje mene vode, a koje u ovom svijetu baš ne prolaze. Uvijek je bilo nešto, ili da sam asocijalan ili to za trenera Jusupa, što je smiješno jer svi znaju koliko sam dobro igrao pod Naglićem i Nazorom u dvije sezone u Zadru, uvijek se traži negativa. Mislim da puno ljudi ne može nekome priznati uspjeh. Čim si uspješan, gledaju ti se mane. Navikao sam na to.

Zbog neobičnog šuta tvrdilo se da bi Božić trebao naučiti pravilnije šutirati, ali on je, bez obzira na to, drugi strijelac regionalne košarkaške ABA lige. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

TEMPO: Kako je biti košarkaš, i to važan košarkaš, u gradu Zadru?

Bilo mi je puno teže kad sam prvi put bio tu, tada sam imao društvene mreže i bio sam puno izloženiji javnosti. Svatko mi je mogao ukazati na svaku grešku, a pored navijača i obožavatelja uvijek ima i onih drugih. Ove sezone mi je sve sjajno, navijači nas maksimalno podržavaju čak i nakon poraza, uostalom od nas nitko nije očekivao da ćemo se boriti za doigravanje, predviđali su nam ispadanje iz lige.

TEMPO: Zadar muku muči s financijama, plaće vam dosta kasne, već neko vrijeme se priča kako postoji mogućnost da napustite klub. S obzirom na to kako igrate ove sezone, ponuda sigurno ne nedostaje.

Istina, mogao sam dobiti raskid ugovora i otići za novcem, ali odlučio sam ostati. Mislim da mi nitko ne bi zamjerio da sam otišao, ali mislim da sam na neki način ja dužan klubu. Rekao sam treneru da ću ostati bez obzira na sve. Novac dođe i ode, ali obraz je najvažniji, Zadar mi je puno dao i ostat ću, pa kako bude.