Luigi Cristiano Fagioli, rođen 9. lipnja 1898. u okolici Ancone, 1920-ih se uspješno utrkivao te ga je Maserati pozvao u tim za sezonu 1930.

Fagioli je s timom Maserati odmah počeo pobjeđivati i nametnuo se kao dostojan igrač u ringu u kojem su mu izravni protivnici bili Achille Varzi i Tazio Nuvolari. Nakon jedne uspješne sezone u timu Alfa Romeo njegov je ugled narastao toliko da je za 1934. potpisao ugovor s momčadi Mercedes-Benz, koja se upravo vratila u svijet utrka i planirala njime dominirati dotad neviđenim uspjehom.

No ta je dominacija uključivala i momčadske odredbe, a Fagioli nije volio ni prihvaćao kad bi mu netko rekao da mora ostati iza timskog kolege, posebice ako je to bio Rudolf Caracciola. Prijeke naravi, što mu je i donijelo nadimak ‘Razbojnik iz Abruzza’, Fagioli se često svađao s protivnicima, a nije mu bilo strano ni nesportsko ponašanje na stazi.

Nakon tri godine u timu Mercedes-Benz Fagioli je prešao u Auto Union, no sve slabije zdrLanciaavlje zbog kronične reume nakon 1937. ga je udaljilo sa staza, a pripomogao je i incident u Tripoliju, kada je čekićem napao Caracciolu nakon utrke. Neočekivano, tijekom ratnih godina zdravlje mu se popravilo i postao je član trkaće momčadi Alfa Romeo, glasovita 3F: Fangio, Farina i Fagioli.

Odvezao je sedam utrka u prvenstvu Formule 1, čak šest puta završivši na postolju, a pobjeda u Francuskoj u paru s Fangiom 1951. donijela mu je titulu najstarijeg pobjednika u F1 povijesti. Sljedeće je godine vozio sportske automobile, a treće mjesto slavnim modelom Lancia Aurelia B20 na Mille Miglia (ispred Caracciole!) pokazalo je da je još uvijek majstor.

Te se godine utrka za VN Monaca vozila u kategoriji sportskih automobila, a on je tijekom treninga izletio i udario u ogradu. Nije se činilo strašno, no umro je u bolnici od unutrašnjih ozljeda tri tjedna kasnije, 20. lipnja 1952., kao jedna od samo dvije žrtve u povijesti najglamuroznije svjetske utrke.