Hrvatska ženska odbojkaška reprezentacija prvi put će igrati Ligu nacija koja započinje 30. svibnja. Jedna od najboljih odbojkašica je Lucija Mlinar (28) koja za Tempo govori o stanju u hrvatskoj odbojci

Hrvatska ženska odbojkaška reprezentacija ove će godine prvi put nastupati u Ligi nacija, elitnoj svjetskoj ligi u kojoj nastupa 16 reprezentacija. Turnirsko natjecanje počinje 30. svibnja, a hrvatska reprezentacija će tada igrati u japanskoj Nagoyi, nakon čega slijede nastupi u Braziliji i Bangkoku. Taj uspjeh reprezentacija je ostvarila prošlogodišnjim osvajanjem Challenger Cupa u Zadru. Prvi je to uspjeh Turčina Ferhata Akbaşa, izbornika hrvatske reprezentacije, a jedna od najboljih igračica reprezentacije na tom je turniru bila 28-godišnja Lucija Mlinar.

Lucija Mlinar posljednjih je godina bila s reprezentacijom na svim turnirima, kako na europskim i svjetskim prvenstvima tako i u kvalifikacijama za Olimpijske igre. Na svjetskom prvenstvu i kvalifikacijama za Olimpijske igre reprezentacija nije pobijedila ni u jednom dvoboju, dok je na posljednja dva europska prvenstva osvojila 10. i 11. mjesto. S druge strane, ona je zadovoljna svojom klupskom karijerom. Prije 10 godina ova 180 cm visoka odbojkašica prvi je put napustila HAOK Mladost i igrala za klubove u Švicarskoj, Belgiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Italiji i Turskoj. Sada je jedna od iskusnijih reprezentativki koja je za Tempo iznijela svoje viđenje stanja u hrvatskoj odbojci ususret Ligi nacija.

Lucija Mlinar visoka je 180 cm, a već s 28 godina postala je jedna od najiskusnijih igračica u hrvatskoj odbojkaškoj reprezentaciji. FOTO: IMAGO/Newspix/GuliverImages

TEMPO: Je li nastup u Ligi nacija prilika da se, nakon neuspjeha na posljednjem svjetskom i europskom prvenstvu te neodlaska na Olimpijske igre, ženska odbojkaška reprezentacija pomakne s mrtve točke i započne s rezultatskim uspjesima?

Javnost nam konstantno nameće taj pritisak tvrdeći da dugo nema rezultata i da odbojka stagnira što je, po meni, laički rezon. Svi mi koji smo dugo u odbojci svjesni smo situacije u svjetskoj odbojci. Odbojka je diljem svijeta na izrazito visokoj razini, jedan je od najrasprostranjenijih i najuspješnijih svjetskih sportova. Mi koje igramo u inozemstvu već jako puno sezona znamo o čemu se radi, koliko je tu ulaganja države, koliko je tu ulaganja u omladinske pogone, selekcije, trenere, edukaciju, onda smo svjesne da je jako velika stvar da Hrvatska, koja je mala zemlja, participira u Ligi nacija. Mi smo to izborili prošle godine kada smo bili domaćini Challenger Cupa u Zadru, svojim igrama i pobjedama smo to i zaslužili. U finalu smo pobijedile Belgiju koja je lani ispala iz Lige nacija. Što se tiče Lige nacija, to je jako težak turnir jer tamo imaju priliku nastupati sve svjetske reprezentacije. Igra 16 reprezentacijq i sustav je težak jer, koliko sam shvatila, 12 od 16 reprezentacije imaju ugovor po kojem moraju opstati u Ligi nacija. Znači, sve se svodi na to da se četiri reprezentacije bore kako jedna među njima ne bi ispala. Nama će biti cilj ostanak u Ligi nacija što bi bila odlična stvar za budućnost hrvatske odbojke. Zašto je to odlična stvar? Zato što nam se seniorska reprezentacija jako pomladila, što ljudi ne znaju jer nisu upućeni. Hrvatska odbojka više nije Barbara Jelić, Nataša Osmokrović, Senna Ušić, Mia Jerkov, Maja Poljak, Sanja Popović. Svjedočimo pomlađivanju reprezentacije, ali istovremeno slabi hrvatska liga. Zato nam je sužena reprodukcija mladih, talentiranih igračica. Znači, reprezentacija ovisi o nama koje igramo u inozemstvu, a jako puno cura koje su napravile svjetske karijere oprostilo se od reprezentacije. Mi smo zahvalne što smo prošli ciklus radile s famoznim Danieleom Santarellijem i što sada radimo s Ferhatom Akbaşem. To su dvojica od petorice najboljih trenera na svijetu. Time naše mlade cure imaju fenomenalnu šansu raditi s takvim trenerima, kao i mi starije koje u svojim klubovima nismo imale priliku raditi s takvim trenerima. To nam je svima šansa da učimo i napredujemo pa ćemo, malo po malo, svakog ljeta probati napredovati i napraviti iskorak. Dakle, da odgovorim na pitanje, Liga nacija je šansa, ali i vrlo zahtjevan zadatak. Susretat ćemo se s reprezentacijama koje u Ligu nacija šalju svoju drugu pa čak i treću momčad. Primjerice, tamo Srbija i Italija igraju s pomlađenom reprezentacijom, dok im se starije reprezentativke za vrijeme Lige nacija odmaraju. Njihova druga i treća reprezentacija je takva da mogu opstajati u Ligi nacija. A mi moramo koristiti sve svoje najjače igračice kako bismo opstale u najjačem svjetskom razredu.

‘Velika je stvar da Hrvatska, koja je mala zemlja, participira u Ligi nacija. Nama će cilj biti ostanak u Ligi nacija jer se reprezentacija pomladila’

TEMPO: Vi ste, kao i mnoge starije odbojkašice koje ste nabrojali, mladi otišli u inozemstvu kako biste usavršili odbojkaško znanje. Što je to što nedostaje Hrvatskoj? Je li to nedostatak odbojkaških kadrova, je li to manjak financija, je li odbojka nedovoljno popularan sport u Hrvatskoj pa nemamo široku bazu?

Sve zajedno ovo što ste nabrojali. Ja sam počela igrati odbojku u Mladosti, to mi je bilo nešto predivno, to je u tom trenutku bio najbolji klub u Hrvatskoj. Tamo je razvoj mladih igrača idealan, kreću kadetska prvenstva, juniorska prvenstva, nakon toga slijedi odlazak u seniorsku ekipu. U prvim seniorskim godinama osvojila sam i prvenstvo i kup i superkup, a kao mlad i ambiciozan želiš nešto veće, želiš se razvijati. Mene je u inozemstvo odvela želja da se okusim u nekoj jačoj ligi, da razvijem svoje kapacitete te da počnem zarađivati novac, što u tom trenutku u Hrvatskoj nije bilo moguće. Paradoksalno je da sada cure u Mladosti zarađuju više nego mi koje smo onda igrale, a usuđujem se reći da je odbojka onda bila kvalitetnija nego što je sada. Mi smo tada igrali u Mladosti za amaterske ugovore, imali smo simbolične stipendije, a tadašnja bi ekipa pobijedila današnju ekipu Mladosti, ne bi nam osvojile pet poena. Pokušavam vam objasniti da odbojka napreduje, u odbojku se više ulaže, ima više novca, a rijetko koja djevojka iz hrvatske lige može otići u Italiju ili Francusku i postati standardna igračica neke momčadi.

TEMPO: Što je to tako kvalitetno, primjerice, u Srbiji čije su odbojkašice aktualne svjetske prvakinje? Kako se turska liga razvila da dvije njene momčadi igraju ovogodišnje finale ženske Lige prvaka? Može li hrvatska odbojka posuditi neke ideje od njih?

Navest ću vam jedan primjer. Izbornik srpske odbojkaške reprezentacije okupio je otprilike 40 mladih talenta u Beogradu i tijekom dva dana napravio pokazni trening. Temeljem toga odabrat će dvije ili tri mlade igračice koje će se priključiti reprezentaciji za ovogodišnju Ligu nacija. No tih 40 cura koje su bile na tom treningu tijekom cijele godine selekcionirali su klubovi u Beogradu, Pančevu, Valjevu i tako dalje. To je čitav jedan proces srpske škole koji oni uporno i marljivo odrađuju, čega mi vjerojatno nismo ni svjesni. Imaju veliku bazu talentiranih igračica s kojima se kvalitetno radi. One nisu samo uspješne u seniorskoj reprezentaciji, njihove kadetske i juniorske reprezentacije neprestano osvajaju medalje na europskim i svjetskim prvenstvima. Turska radi isto. Ja sam prošle i ove godine igrala u turskoj drugoj ligi jer Turska ima četiri lige. I svaka je jaka. Nije to samo Sultanlar Ligi, njihova prestižna liga. Njihova druga liga u kojoj sam igrala je jača od njemačke Bundeslige u kojoj sam također igrala. Oni imaju široku bazu, ali imamo je i mi, moja sestra igra u Dinamu koji ima tri tisuće učlanjene dječice. A u Turskoj je sve to puta deset i s njima se kvalitetno radi. To je jedan ključan podatak.

Hrvatska odbojkaška reprezentacija ostvarila je ulazak u Ligu nacija osvajanjem Challenger Cupa koji se prošle godine igrao u Zadru. FOTO: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

TEMPO: Vodeća momčad turske lige je Eczacıbaşı Dynavit koja će 20. svibnja igrati finale Lige prvaka, čiji je trener ujedno hrvatski izbornik Ferhat Akbaş. Što je to što je on donio hrvatskoj reprezentaciji, a bilo je vidljivo već na Challenger Cupu u Zadru?

Ferhat Akbaş je mlad i izrazito ambiciozan trener koji svojim radnim navikama daje poruku svim mladim igračicama koje u našoj reprezentaciji čine većinu. On svojim primjerom, svojim karakterom, pokazuje kakva igračica treba biti, kakve navike i karakterne osobine treba imati da postane dobar igrač. Osim toga, iako je mlad, on ima golemo iskustvo. Bio je izbornik Japana, radio je u vrhunskim klubovima, vodio je mlade selekcije Turske, sada je trener Eczacıbaşıja koji je jedan od tri najbolja svjetska kluba. On nam može prenositi svoje odbojkaško, taktičko i psihološko iskustvo. To je njegov spoj ambicije, znanja i psihološkog poznavanja igračica, što je danas ključ. Danas kvalitetan trener mora biti psihološki i pedagoški kapacitet jer radi s 20 djevojaka, a svaka je svoj karakter i svaka ima svoje probleme. On ima iskustva rada i s mladima i s najvećim zvijezdama te zna kako kojoj igračici pristupiti, kako joj pomoći, kojoj treba dati veću slobodu a kojoj dati više savjeta, sve to jako dobro balansira. Mislim da njemu imponira voditi manju reprezentaciju i onda s njom napraviti iskorak. On je to i napravio, jedini je trener koji je uveo Hrvatsku u Ligu nacija.

TEMPO: Je li se pitalo vas igračice za mišljenje prilikom dovođenja Ferhata Akbaşa?

Ne, apsolutno ne. Velika je moć našeg saveza, pokojnog Ante Bakovića, sadašnjeg predsjednika Frane Žanića i svih ljudi u savezu koji su svojom organizacijom uspjeli pridobiti tako kvalitetnog trenera. To je strukovna moć čelnika HOS-a koji imaju golemo iskustvo.

‘Mi smo nekada igrali u Mladosti za amaterske ugovore, imali smo simbolične stipendije, a tadašnja ekipa pobijedila bi današnju ekipu Mladosti’

TEMPO: Vi ste u profesionalnu odbojku ušli nakon dileme hoćete li nastaviti s odbojkom ili sa sviranjem klavira. Što je presudilo?

Kada sam bila mlada, upisala sam glazbenu školu, ali sam se bavila i odbojkom. Nisam se mogla opredijeliti jer sam voljela i glazbu i sport. Po završetku osnovne škole tražila sam školu koja bi mi mogla tolerirati igranje odbojke. Ako ne, upisala bih najbolju gimnaziju i ganjala obrazovanje i glazbenu karijeru. Nisam mogla obadvoje pa sam se odlučila za sport, vjerojatno i zato što mi je brat Frano profesionalni nogometaš te sam iz njegove priče vidjela puno pozitivnih stvari. Cijela moja obitelj ima sportski gen pa je to prevladalo. Sretna sam zbog svog izbora.

TEMPO: U karijeri ste često mijenjali klubove. Je li vam cilj bio ići iz sezone u sezonu u bolji klub i ostvarivati bolja financijska primanja?

Vrlo vjerojatno bi svaki sportaš volio biti u jednom klubu tri godine pa u drugom pet godina. Odbojka je takav sport u kojem se često mijenjaju klupske vizije i sponzori. Meni se potrefilo tako da sam dvije godine bila u Mađarskoj gdje mi je bilo predivno, igrala sam za Békéscsabu gdje smo osvojili sve što smo mogli osvojiti. Onda sam se željela oprobati u jačoj ligi pa sam se prebacila u Njemačku, u klub Dresdner. U Dresdenu mi je bilo baš super, ali je klub na kraju sezone odlučio da više neće dovoditi strance, već će graditi mladu njemačku ekipu. I onda sam dobila priliku da odem u Italiju što te, normalno, povuče. Na nesreću, u Italiji sam igrala u vrijeme korone tako da nisam doživjela pune tribine. Nakon toga sam otišla u Tursku gdje je predivna atmosfera, bez obzira na to protiv koga igraš. Da, išla sam iz lige u ligu, stalnu u jaču ligu.

‘Ferhat Akbaş ima iskustvo rada i s mladima i s najvećim zvijezdama te zna kako kojoj igračici pristupiti, kako joj pomoći, sve to dobro balansira’

TEMPO: U kolovozu ove godine će se, nakon Lige nacija, igrati i Europsko odbojkaško prvenstvo. Što očekivati ako se zna da je reprezentacija 2019. na Europskom prvenstvu bila 11. a 2021. je osvojila 10. mjesto?

Mi na posljednjem europskom prvenstvu nismo odradile loše stvari, 2019. smo došle do borbe za četvrtzavršnicu protiv Turske. Na prošlom europskom prvenstvu smo možda malo zakazale jer nismo uspjele biti među devet najboljih pa smo morale u kvalifikacije za ovogodišnje prvenstvo koje smo s Ferhatom Akbaşem lako odradile. Cilj nam je proći grupu i ući u četvrtzavršnicu, stvarno mislim da imamo kvalitetu za to.

TEMPO: Kako vidite budućnost hrvatske ženske odbojke naročito u kontekstu onog što ste rekli, a to je da novca sada ima više nego u vaše vrijeme, ali da je vaša generacija iz Mladost bila bolja?

Vidim tu jako puno talenata, ali stvar je u tome kako će njihovi treneri s njima raditi te kako će se to selektirati. Bitno je da novac u tako mladoj dobi ne smije biti faktor. Ako će novac biti prioritet, onda neće napraviti nikakvu karijeru. Mislim da se tu treba poklopiti jako puno stvari. Jako puno djevojaka počne igrati odbojku, dođu do neke razine, pa se onda ozlijede ili pronađu veću satisfakciju u fakultetu ili im se dogodi nešto treće. Puno je tu faktora, bilo je jako puno talenata koje nisu nastavile igrati odbojku, bilo je manje talentiranih koje su svojim radom uspjele napraviti nešto. Optimistična sam, ali želim da ljudi u Hrvatskoj budu svjesni da se s mladim curama treba raditi i treba im se posvetiti pažnja. Nije dovoljno da jedna djevojčica zablista na kadetskom prvenstvu pa da se kaže kako će biti dobra igračica. Treba trenirati kvalitetno, selektirati kvalitetno.