Lucija Ivšić, Pjevačica punk rock grupe Punčke, ima novi glazbeni projekt ‘Živa’, mješavinu trip hopa, R&B-ja i elektroničke glazbe s lokalnim slavonskim folklorom. Projekt koji je nastao u Australiji, kamo se preselila prije tri godine zbog doktorata, predstavit će 14. svibnja u Zagrebu
Pjevačica punk rock grupe Punčke ima novi glazbeni projekt ‘’Živa’’ koji je nastao u Australiji, u koju se preselila prije nešto više od tri godine kako bi radila na doktoratu, ali i nastavila svoju glazbeničku karijeru.
Sa svega 14 godina osnovala je punk rock grupu Punčke s kojom je objavila pet albuma i obišla veći dio Europe i Aziju, nastupajući na festivalima kao što su Sziget, EXIT i INmusic festival, bilježeći preko 400 nastupa. S Punčkama je bila nominirana za nagradu MTV EMA 2014. godine.
I onda se prije nešto više od tri godine odlučila preseliti u Australiju da bi doktorirala na SensiLabu, na Sveučilištu Monash u Melbourneu. Iako su je mnogi znali kao energičnu pjevačicu punk rock grupe Punčke, Lucija Ivšić je završila fakultet pa je danas magistrica inženjerka. U Australiji je otkrila svoj drugi dom, dobila stipendiju za svoj znanstveni rad i na specifičan način uspjela spojiti Vinkovce i Melbourne kroz znanstveni projekt tijekom lockdowna koji je trajao gotovo 300 dana. Glazba joj je i dalje najveća strast koju je spojila sa svojim znanstvenim istraživanja te prošle godine osmislila i predstavila novi glazbeni projekt ‘’Živa’’. Mješavinu trip hopa, alternativnog R&B-ja, witch housea i elektroničke glazbe s lokalnim slavonskim folklorom. Prva pjesma ‘’Power’’ se zavrtjela na desecima radijskih postaja širom svijeta i broji preko 6000 streamova. Uslijedila je i pjesma ‘’Dualism’’ i prvi nastupi. Prva dva nastupa u Melbourneu bila su rasprodana, a 14. svibnja će ‘’Živu’’ predstaviti u Zagrebu, u Autonomnom kulturnom centru Medika s grupama Nasilno w. DDR, Neon Lies, Ninom Romić, Nemečekom, Sataraxz i U.B.T. & bRave.
NACIONAL: Publika u Hrvatskoj vas pamti kao pjevačicu grupe Punčke pa su mnogi bili iznenađeni kada su čuli da ste se preselili u Australiju kako biste se bavili multidisciplinarnim istraživanjem i inovacijom kreativnih primjena tehnologije na Sveučilištu Monash u Melbourneu. O kakvom je istraživanju riječ?
Riječ je o praktičnom doktoratu koji nije moguće raditi u Hrvatskoj, ali je moguće u inozemstvu, pogotovo kada se radi o interdisciplinarnim istraživanjima koji uključuju fizičku izradu artefakata.
NACIONAL: Što to konkretno znači u vašem slučaju?
Tek sam godinu dana na doktoratu pa je projekt još u začetku, no teorijski okvir unutar kojeg razvijam umjetničke radove i ujedno svoju pisanu tezu se gradi na teorijama odnosa ljudi i računala, s fokusom na identitet. Drugim riječima, kroz konceptualna i interaktivna umjetnička djela koja će se fokusirati na sjećanje, jezik i prostor, ideja je provocirati sudionike na akt prisjećanja i djelovanja te promatrati koja je njihova uloga u formiranju identiteta u danom trenutku, jer identitet je fluidan i dinamičan, nikako fiksan i jedan.
NACIONAL: Radite i na projektu ‘‘Expressive Places’’.
To je audiovizualna instalacija koja je i dalje u ranim fazama konceptualnog razvoja i koja se veže na prvi VR projekt, ‘’What Homes Are Made Of’’ koji sam završila u siječnju ove godine. Radi se o projektu kojim nastojim prebaciti fokus na fizički prostor i njegovu moć da utječe na naše raspoloženje i potencijalno potakne emocije.
NACIONAL: Možete li objasniti o čemu je riječ?
Ideja je da od jedne obične prostorije, koju svi inače uzimamo zdravo za gotovo, napravim glazbeni instrument koji će reagirati na ljudsko prisustvo i stvarati petlju zvukova koji su direktno uvjetovani našim kretanjem po prostoriji, odnosu prema konstrukciji i načinu bivanja u njoj. Time želim potaknuti promjenu naše percepcije prostora i prebaciti fokus na to kako nas on može aktivirati. Najvjerojatnije će se raditi o tzv. XR interaktivnoj instalaciji koja će koristiti VR i AR tehnologiju i zvučnu opremu poput mikrofona koji mogu očitavati vibracije u materijalima.
NACIONAL: U to vrijeme nastao je i vaš glazbeni projekt ‘’Živa’’, u kojem ste spojili suvremenu tehnologiju, elektroničku glazbu i slavonske korijene. Možete li opisati glazbu koju stvarate?
Nakon 15 godina glazbenog rada i nastupanja s bendom Punčke koji je ne samo formirao moj identitet, nego i cijelu životnu putanju, preseljenje u Melbourne me potaknulo na razmišljanje o novom glazbenom izričaju. Inspirirana svojim slavonskim nasljeđem, za mene ‘’Živa’’ spaja moderni zvuk i elektroničku glazbu sa zvukovima mog rodnog kraja, Vinkovaca i kulture unutar koje sam odrasla. Kroz ‘’Živu’’ kanaliziram svoja intimna iskustva na zvukovno puno drugačiji način nego onaj koji je prisutan kod Punčki. S jednostavnim audiosučeljem, mikrofonom i laptopom, izlazim iz svoje zone komfora i nastavljam gurati granice kombinirajući elemente trip hopa, alternativnog R&B-ja, witch housea i elektroničke glazbe. Pjesme stvaram u malenom kućnom studiju, odnosno u spavaćoj sobi u Melbourneu nastojeći uvijek ispreplesti eksperimentalni i gotovo ‘’cyborg’’ zvuk sa zvukovima koji me podsjećaju na bećarce i slavonske napjeve. Tekstovi koje pišem su osobni i inspirirani stvarnim događajima iz života, najčešće vezani uz unutarnja preispitivanja.
‘U Hrvatskoj je sve napravljeno da ti oteža rad. Da ne govorim o klasnom jazu koji je sveprisutan. Umjetnici su još na margini društva i ne smatraju se poštenim radnicima’
NACIONAL: Svoju ste glazbu predstavili premijerno na Melbourne Design Weeku. Kakva je bila reakcija publike?
S obzirom na to da su ti nastupi ujedno bili i moja dva prva rasprodana koncerta, to dovoljno govori o tome kako je publika reagirala na moj novi projekt. Najiskrenije, takvu dobrodošlicu nisam ni u snu očekivala. Ljudi su oduševljeni ‘’Živom’’ jer je autentična i iskrena, a pohvalne recenzije s nacionalnog australskog radija TripleJ koji hvale dizajn zvuka, eksperimentalni pristup pjesmi, moje vokale i melodiju su šlag na torti. Za mene je to motivacija za dalje, iako sam ‘’Živu’’ prvenstveno izrodila za sebe, kako bih mogla artikulirati teške osjećaje koji su se nakupili kroz dugotrajni lockdown i nemogućnost nastupanja, i u procesu pisanja glazbe shvatiti što se događa u meni i oko mene.
NACIONAL: Dolaskom u Australiju ste aplicirali za stipendiju koja vam je omogućila rad na doktoratu i boravak. Je li bilo teško dobiti stipendiju za projekt koji ste predložili?
Pa i je i nije. Osim projekta s kojim sam se prijavila, jednaku važnost je igrala i moja dosadašnja pozadina i iskustvo i činjenica da sam magistrica inženjerka i umjetnica. Moj laboratorij je tražio upravo takav specifičan set vještina i osobu koja pokazuje spremnost na kontinuirano eksperimentiranje, ali i kreativni pristup znanosti. Uz predaju projekta bilo je potrebno odraditi nekoliko intervjua i zadovoljiti neke osnovne kriterije vezane uz ocjene na fakultetu, preporuke itd. Moj partner Marko je također na doktoratu, ali na School of Engineering Sveučilišta u Melbourneu i u njegovu slučaju su znanstveni članci i dosadašnje objave igrale možda i najveću ulogu. Nama taj proces nije bio težak jer smo znali da je upravo to ono što želimo raditi pod svaku cijenu i to doprinosi krajnjem rezultatu.
NACIONAL: Možete li još objasniti VR projekt ‘’What Homes Are Made Of – The Architecture of Displacement’’ u kojem ste povezali Melbourne s Vinkovcima.
Riječ je o interaktivnoj instalaciji u VR-u koju sam napravila u potpunosti tijekom lockdowna i koja nastoji spojiti dvije naočigled nespojive stvarnosti – Melbourne i Vinkovce. U ovom radu, publika će se naći u mojem stanu u Melbourneu koji je napravljen u mjerilu 1:1, no prilikom istraživanja stana vrlo brzo će shvatiti da zvukovi dolaze iz Vinkovaca. Cijeli rad je bio inspiriran nemogućnosti dolaska kući i činjenici da nisam vidjela svoju obitelj tri godine te sam htjela na neki način prikazati da iako je moj stan na drugom kraju u Melbourneu, svakodnevni i obični rituali me stalno vraćaju kući; kad god ručam pomislim na svoju obitelj, kad sam na balkonu pomislim na zvukove s balkona u Vinkovcima. Pa sam pomoću virtualne stvarnosti to i povezala.
NACIONAL: Zbog tog projekta pozvani ste da krajem svibnja gostujete u Ateni u Grčkoj, na festivalu umjetnosti. O kakvom je festivalu riječ i što očekujete od gostovanja?
Da, baš sam jako uzbuđena oko toga. Radi se o festivalu Athens Digital Art koji se održava u centru Atene svake godine u svibnju i svojim programom obuhvaća niz performansa i umjetničkih izložbi u kojem svi izabrani radovi koriste modernu tehnologiju. Tamo ću ujedno i nastupati kao ‘’Živa’’ i predstaviti svoj performans.
NACIONAL: U Australiji ste se nastavili baviti glazbom, ali s one druge strane pa ste radili kao producentica u Victoria Innovation Hubu. Što je bio vaš posao i kakav je to hub?
Radi se o hubu Victorian Innovation koji je takozvani ‘’dom za inovaciju i disruptivnu tehnologiju’’ koji poduzetnicima nudi kontinuiranu podršku u radu, investiranju i rastu tvrtke, a da pritom u prvom planu održava tu zajednicu na okupu i spaja ljude koji potencijalno mogu jedni drugima pomoći.
NACIONAL: Koji je bio vaš posao?
Inicijalno je moj posao bio produkcija svih programa unutar huba, od radionica ‘‘expert resource’’ gdje su poduzetnici mogli učiti o specifičnim aspektima poslovanja od stručnjaka, do ‘‘pitch doctora’’, gdje su vježbali svoj pitch prema investitorima. Nedugo nakon toga sam prešla u ulogu ‘‘business growth specialista’’ gdje sam, u kratkim crtama tražila startup tvrtke koje bi se super uklopili u hub i kojima bi naši programi i zajednica pomogli u postizanju uspjeha.
NACIONAL: Pokrenuli ste i booking agenciju Cereal Music Booking, a potom i virtualno mjesto susreta Cereal Music Talks Meetup, radeći s glazbenicima sa svih strana svijeta pa tako i iz Hrvatske. Koliko je teško iz Australije voditi brigu o glazbenicima iz Hrvatske i svijeta?
Zapravo i nije tako teško, možda zato što se ideja o tim sastancima probudila u jeku pandemije pa doslovno nije bilo važno odakle se tko javlja jer smo svi bili zaključani u svojim domovima. Najteži dio je pratiti koncerte i koncertne prostore jer to najbolje pohvataš kada si prisutan fizički i najbolje vidiš što prolazi, koliko ljudi dolazi na koncerte, koji je profil publike, što pomaže prilikom menadžeriranja glazbene karijere nekog benda.
NACIONAL: Radite li to i dalje?
Od listopada prošle godine taj projekt više nije aktivan, morala sam isfiltrirati projekte kojima se bavim i odlučila to vrijeme posvetiti ‘’Živi’’. Koliko god mi je to bilo teško napraviti jer je Cereal Booking moj projekt, smatram da sam dobro odlučila jer sad tu energiju mogu usmjeriti na rad na novim pjesmama i budućim umjetničkim radovima, posao koji iziskuje jako puno energije.
NACIONAL: Koliko vam je u Australiji značilo iskustvo koje ste stekli u Hrvatskoj radeći za booking za agenciju LAA i produkcijskim poslovima Motovun Film festivala, Organ vida, Danima hrvatskog filma itd.?
Najviše mi je značilo iskustvo koje sam stekla s Punčkama. Daleko od toga da rad u LAA-ju i na najboljim hrvatskim festivalima nije igrao ulogu; pomoću njih je moj CV dobio na ogromnoj težini i izbrusio moje organizacijske vještine, no uvijek se sjetim da do toga nikad ne bi došlo da nisam pokrenula Punčke i kroz bend ostvarila nevjerojatna poznanstva i proputovala svijet. Punčke su me najviše naučile kako se izboriti za sebe, kako pravilno artikulirati svoje želje, stajati iza svog rada i biti dobar timski igrač.
NACIONAL: Jeste li se dolaskom u Australiju povezali s hrvatskom dijasporom ili ste išli potpuno samostalno?
Išla sam potpuno samostalno, pukim slučajem sam znala za dvoje ljudi iz Hrvatske koji su tamo već bili na doktoratu jer su također završili geodeziju u Zagrebu, no to je bilo to. Otišla sam na drugi kraj svijeta s idejom da si otvorim vidike i iskusim ono što postoji izvan Hrvatske – upoznati ljude različitih kulturoloških pozadina, sprijateljiti se s njima, integrirati i ujedno pridonijeti vlastitom autentičnošću, a po meni je to jedino moguće ako se izmjestiš, umjesto da tražiš sve što ti je već poznato. Srećom sam vrlo brzo okupila oko sebe divnu skupinu ljudi koji dolaze iz svakakvih dijelova svijeta, no najviše iz Australije i Novog Zelanda, s roditeljima koji su emigrirali iz Vijetnama, Malezije, Kariba, Italije, Turske i sad se tamo s njima osjećam kao kod kuće.
‘Pjesme stvaram u spavaćoj sobi u Melbourneu nastojeći ispreplesti eksperimentalni i gotovo ‘robotski’ zvuk sa zvukovima koji me podsjećaju na bećarce i slavonske napjeve’
NACIONAL: Nakon gotovo četiri godine provedene u Australiji, kako biste opisali život u Melbourneu i hrvatsku dijasporu?
Melbourne je predivan i usprkos nenormalno dugim lockdownima, zaista s razlogom nosi titulu jednog od najboljih gradova za život. Što se lokalne dijaspore tiče, nemam puno informacija osim što znam da postoje hrvatske zajednice u pojedinim kvartovima koji su svi dosta daleko od mjesta gdje živim i dijelova gdje se krećem.
NACIONAL: Kakav je život u Melbourneu?
Život u Melbourneu bih najbolje opisala kao jednostavan – svačiji rad i vrijeme je iznad svega i uvijek se osjećaš dobrodošao i cijenjen. Iz moje perspektive je rad tamo puno lakši i ležerniji, bez nepotrebnog bezobrazluka, stresa i svakodnevnih frustracija. Melbourne je za mene idealan spoj ležernog i ugodnog života, gdje se stalno piju kave i jede fina hrana, a istovremeno je sve uređeno i napravljeno s ciljem da svi uspiju.
NACIONAL: Kada smo razgovarali za Nacional 2016. povodom novog albuma Punčki, za stanje u Vinkovcima i Slavoniji te intenzivno iseljavanje okrivile ste Vladu rekavši da su krivi ljudi koji nas vode i koji rade sve samo ne ono što je u općem interesu. Sada ste vidjeli i onu drugu, iseljenu stranu i okusili život u dijaspori. Što danas mislite o životu u Hrvatskoj?
Sve isto kao i 2016. Iako mi nekolicina prijatelja govori da se u Hrvatskoj danas bolje živi i imam sreću vidjeti kako su mi se talentirani i vrijedni prijatelji popeli na visoke pozicije, to ne mijenja činjenicu da je u Hrvatskoj apsolutno sve napravljeno da ti oteža rad. Da ne govorim o klasnom jazu koji je i dalje sveprisutan, o tome kako jedino što postoji je Grad Zagreb i obala ljeti, dok za ostatak Hrvatske nitko ne mari, ili o tome kako su umjetnici i dalje na margini društva i gotovo nikad smatrani poštenim radnicima. Mentalitet ‘‘ma hajde što će ti to’’ ili ‘‘ma de nemoj, ajde pusti to’’, ‘‘ne znaš ti to’’ i dalje je aktivan i sve su to razlozi zbog kojih sam otišla i zbog kojih teško da ću se vratiti dokle god su prisutni.
NACIONAL: Projekt ‘’Živa’’ ćete predstaviti u Zagrebu 14. svibnja u klubu Attack. Što planirate nakon Zagreba?
Prvenstveno se planiram zatvoriti u studio na tjedan dana i završiti nekoliko pjesama na kojima sam počela raditi prije dolaska u Hrvatsku i razraditi prateći vizualni identitet s talentiranim prijateljem i fotografom Martinom Peranovićem. Krajem svibnja imam koncert u Ateni u sklopu festivala ADAF, gdje će biti prikazan i moj VR rad, a potom možda i koncert u Beogradu i Novom Sadu. No najbitnije je to što će ovo biti prvi i jedini koncert ‘’Žive’’ u Hrvatskoj ove godine i stoga morate doći ako vas zanima što radim.
NACIONAL: Planirate li nastaviti život u Australiji, možda na nekom drugom kontinentu ili razmišljate o povratku u Hrvatsku?
Tek sam godinu dana na doktoratu i preda mnom su još dvije i pol godine pa i ne razmišljam toliko daleko jer sam u Australiji sigurno do kraja 2024. Nisam zatvorila nijednu opciju – Zagreb, Melbourne, neki drugi europski grad poput Londona i Berlina…Sve je opcija. Da Melbourne nije tako daleko, ne bih se ni trenutka premišljala jer obožavam taj grad, no ovako ipak držim oči širom otvorene i gledam je li ikako moguće biti bliže, a da sam sretna i radim ono što me ispunjava.
Komentari