Lovro Marković, zastupnik Mosta u Gradskoj skupštini, govori o izgradnji stadiona u Zagrebu, stanju u Dinamu i Holdingu te najavljenom poskupljenju vode

Nakon što su se tijekom i poslije Svjetskog prvenstva u nogometu pojavili prvi znakovi da bi Grad Zagreb i Dinamo mogli dobiti novi stadion, nastala je situacija koja je taj plan dovela u pitanje. Došlo je do previranja unutar kluba jer razne interesne struje žele preuzeti upravljanje i zasad je budućnost Dinama nejasna. Zastupnik u Gradskoj skupštini iz redova Mosta Lovro Marković komentira situaciju u Dinamu i objašnjava kako bi se gradska vlast trebala postaviti. “Široj javnosti je već poznato da u klubu postoje stalna politička previranja zbog raznoraznih interesa. Neovisno o pravnoj formulaciji njegove unutarnje strukture, Dinamo je jedno od glavnih obilježja zagrebačkog identiteta. Iz tog razloga, privatni interes, ako i postoji, a u nogometu uvijek postoji, mora biti jasno podređen sportskom interesu kluba. Sportski interes kluba ujedno je i interes grada čije ime klub i nosi. Zato mora postojati jasan stav gradske vlasti o načinu provedbe javnih interesa u sportu Grada Zagreba. I to ne znači da se Grad treba uplitati u vođenje kluba, ali odluka o strateškim i organizacijskim okvirima koji bi trebali pridonijeti najkvalitetnijem razvoju gradskog nogometa, i sporta uopće, mora barem načelno postojati. Trenutna gradska vlast kao da ne poznaje gradski sport pa se više manje distancira od onoga što se u tom svijetu događa. Tomašević nije izabran da bude na distanci. Dinamo nije ničija privatna stvar te bi ozbiljna, sveobuhvatna i dugoročna gradska politika to morala anticipirati.“

Nedavno je predstavljen projekt stadiona u Kranjčevićoj. U njegovu izgradnju trebalo bi se krenuti krajem ove godine, a imao bi 12 tisuća mjesta. Lovro Marković upozorava da bi Zagreb veliki gradski stadion mogao čekati još dugi niz godina. „Što se tiče planiranih izgradnja stadiona u Zagrebu, moram podržati projekt obnove Kranjčevićeve. Radi se o stadionu u središtu Grada s ogromnim potencijalom za sve vrste sportskih i društvenih djelatnosti. Ipak, nije mi još potpuno jasan model financiranja. Smatram da bi se projekt u što većem dijelu trebao financirati kroz privatne investicije jer bi se u okviru trešnjevačkog stadiona mogli predvidjeti prostori i za druge, komercijalne namjene. Nažalost, vidljiva je i nedopustiva usporenost gradske politike i po pitanju ovog projekta. Ako Tomašević i Korlaet planiraju obnoviti Kranjčevićevu kako bi služila kao zamjenski stadion dok je Maksimir u izgradnji, a projekt Kranjčevićeve je još uvijek na razini ideje, onda je izgradnja Maksimira još godinama daleko ispred nas“, istaknuo je Marković.

Marković se osvrnuo i na situaciju u Holdingu gdje trenutno postoje velika neslaganja između sindikata i Grada. „Gradonačelnik je započeo svoj mandat skandalima oko imenovanja članova Uprave Holdinga. Ljudi koje je sam imenovao, već su nakon nekoliko mjeseci javno kritizirali njegov način upravljanja Holdingom. Nekoliko mjeseci kasnije, novi menadžment koji je preuzeo Holding donio je odluku o kolektivnom višku radnika i formirao famozne liste ljudi koji će biti otpušteni bez uvažavanja poslovnih kriterija. Kriteriji po kojima su se otpuštali djelatnici bili su godine staža i broj djece pa su, primjerice, mlađi djelatnici, često oni najproduktivniji, završavali na listama za otkaz. Također, same liste kolektivnog viška radnika formirane su bez izrađene sistematizacije radnih mjesta. U konačnici, ne znam kako bi sindikati mogli biti zadovoljni ovakvim upravljanjem. Jedino ako su i sami Tomaševićevi poslušnici. U operativi je opći kaos, količine smeća na gradskim ulicama prava su alegorija za to. Operativnih radnika nema dovoljno, komunalne službe rade u tri smjene, umanjuju se prava radnicima vezana uz godišnje odmore. Dogovorena su povećanja plaća operativnim djelatnicima kao dio nadoknade za opći pad kupovne moći uslijed inflatornih kretanja. Bolje išta nego ništa. Ipak, Holding je tvrtka koja posluje na tržištu rada. I tom se tržištu mora prilagoditi“, rekao je Marković.

U Zagrebu je najavljeno poskupljenje vode od 15 posto počevši s ožujkom. Marković kaže da građani ne smiju biti ti koji će plaćati cijenu neodržavanja vodoopskrbne mreže. „Građani Grada Zagreba godinama plaćaju naknadu za razvoj voda. Ta naknada bi se trebala koristiti za izgradnju nove infrastrukture. Mene više zanima gdje je novac koji se godinama uplaćivao u tu svrhu? Smatram da odgovornost za neispunjene projekte, koji su trebali biti pokriveni novcem uplaćenim za razvoj voda, trebaju snositi one ustanove koje su taj novac ubirale. Dakle, ViO, Holding, odnosno  Grad Zagreb. Bez obzira na smjenu vlasti, grad ima pravni kontinuitet. I ne može oprati ruke od svega što se događalo prije. Građani su platili novac za izgradnju novih vodovodnih sustava i taj sustav imaju pravo zahtijevati. Bez novih naknada. A kako pokriti trošak? Prvo europski fondovi, Nacionalni plan oporavka i otpornosti, onda proračunska sredstva. Građani nikako“, ispričao je Marković.

Prošla je godina i pol otkad je Možemo! preuzeo vlast u Zagrebu. Marković je iznio svoj dojam Tomaševićevog mandata. „Moje jedino zadovoljstvo u kontekstu aktualne gradske vlasti je to što je barem formalno označila kraj Bandićevom upravljanju Gradom. Stare klijentelističke politike moraju kad-tad doživjeti svoj krah. U Zagrebu se, kao i Sinju kod našeg Mire Bulja, krenulo s tim procesom, ali isti se mora dogoditi i u cijeloj Hrvatskoj. S druge strane, žao mi je da je upravo ova ekipa dobila priliku da svojim (ne)radom svjedoči za alternativne politike u Zagrebu. Sitničave i nekonkretne politike, fokusirane na male PR poteze kako bi se dodvorilo ekstremno lijevim lobijima, nisu ono što bih očekivao od čovjeka koji je zamijenio pokojnog Bandića. I ne samo ja, vjerujem da velika većina Zagrepčana to nije očekivala. Nerazlikovanje bitnog od nebitnog je ono što je obilježilo dosadašnje Tomaševićeve dane mandata“, zaključio je Marković.