To je potez koji je u ravni onih ključnih trenutaka koje su nam priuštili hrvatski branitelji kada se oslobađala Hrvatska, kada se kreirala hrvatska sloboda – rekao je u svom govoru na svečanom otvaranju Pelješkog mosta premijer Andrej Plenković. Izjava se uklapa u atmosferu nacionalne ekstaze, spontano i ciljano stvarane oko „mosta koji spaja Hrvatsku“.

U tom prigodom otvorenom natjecanju u domoljubnom lupetanju pobjednik bi vjerojatno mogao biti HDZ-ov župan Dobroslavić s izjavom da će se Hrvati ubuduće dijeliti na one koji su prešli preko mosta i one koji nisu. Ali, iza Plenkovićeva izjednačavanja Pelješkog mosta s ključnim trenucima oslobađanja Hrvatske ne stoji samo egzaltacija, iskrena ili glumljena, sad svejedno. Stoji ambicija da se stane uz bok Franji Tuđmanu.

Prelijepi Pelješki most od velike je važnosti za Hrvatsku. Posebno će mnogo značiti za najjužnije dijelove države. Nije riječ samo o prometnim benefitima. Njegovo je simboličko značenje jednako golemo. Hrvatska se sada tim mostom osjeća definitivno spojenom i teritorijalno zaokruženom zemljom. Osim toga, nacija je gladna dobrih vijesti. U državi koja se maločim može pohvaliti realizacija jednog velikog, ponos projekta može djelovati ljekovito. Zato je velika proslava otvaranja mosta na Pelješcu posve logična.

Ali, uspoređivati jednu prometnu spojnicu, bez obzira na njenu impozantnost, s ključnim ratnim pobjedama – definitivno je nelogično. Ne samo da je pogrešno, nego je i krajnje maligno izjednačavati izgradnju jednog mosta s oslobađanjem Hrvatske. Riječ je o graditeljskom pothvatu, velikom, sjajnom, ali neusporedivom s onim što je Hrvatska morala odraditi u ratu. Mnogo je znoja proliveno na Pelješkom mostu, ali se nije prolijevala krv, nisu ljudi ginuli. Komparacija je nemoguća i zbog činjenice da je Hrvatska svoju obranu u ratu sama odradila. A ljepotana na Pelješcu projektirao je Slovenac, platila Europska unija, izgradili Kinezi. Hrvatska je u svemu tome tek rubno sudjelovala.

Plenkovićevo apsolutno neprimjereno, po žrtve Domovinskog rata bezobrazno i uvredljivo, proglašavanje izgradnje jednog mosta jednakim ključnim ratnim operacijama i oslobađanju Hrvatske, ima za cilj pumpanje vlastite pozicije. Ako je Pelješki most ravan Oluji, onda je možda i Andrej Plenković jednak Franji Tuđmanu. Ili je barem prvi do njega. Tuđman je navodno stvorio Hrvatsku, s nesumnjivim zaslugama za njenu obranu. Plenković se diči da je državu teritorijalno povezao. Možda bi odgovarao naslov Ujedinitelj Hrvatske?