Luka Modrić i Dejan Lovren suočeni su s optužnicom zbog davanja lažnog iskaza u procesu Zdravku Mamiću. Tempo je istražio njihovu pravnu situaciju i nevjerojatnu reakciju javnosti
Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i igrač Reala iz Madrida Luka Modrić, po mnogim mišljenjima najveći nogometaš u hrvatskoj povijesti, suočen je s optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku zbog davanja lažnog iskaza u procesu osuđenom Zdravku Mamiću i njegovoj zločinačkoj organizaciji, no to nije jedina obveza koju će – ako se optužnica sudskim putem potvrdi – Modrić imati pred hrvatskim sudovima. On će, naime, u idućim mjesecima s nizom drugih aktivnih i bivših sportaša biti pozvan kao svjedok i u drugom postupku protiv Mamića i njegove klike, također za višemilijunski kriminal i isisavanje novca iz Dinama, kao i za poreznu prevaru.
U tom postupku USKOK je predložio da se Modrić i svjedoci poput Dejana Lovrena, Marija Mandžukića, Vedrana Ćorluke i drugih ne saslušavaju uživo, nego da se tek pročitaju njihovi iskazi, no Mamićeva obrana suprotstavila se tome i izvjesno je da će na osječkom sudu ponovno uslijediti prava parada svjedoka zvučnih imena. Zbog optužnice za davanje lažnog iskaza Luka Modrić, kao i njegov također optuženi bivši suigrač Dejan Lovren, naći će se ipak u specifičnom položaju jer će njihovo svjedočenje u drugom postupku biti pod posebnim povećalom i pomno će se provjeravati koliko će ono biti u skladu s iskazima koje su ranije dali pred istražiteljima.
Tempo je u razgovoru s nizom pravnih i pravosudnih autoriteta, kao i osoba direktno upućenih u ove pravosudne procese, rekonstruirao trenutnu poziciju Modrića i Lovrena, a gotovo svi sugovornici slažu se u jednome: po svemu sudeći, najbolja varijanta za njih bila bi postizanje nagodbe s tužiteljima, priznanje krivnje i pristajanje na uvjetnu osudu. „U suprotnom je realno moguć dugotrajan, složen i vrlo eksponiran sudski postupak koji će njima dvojici – jednome u sutonu karijere, drugome koji je već prestao igrati za reprezentaciju – trajno narušiti i imidž i mogućnost bilo kakvog daljnjeg angažmana u nogometu. Tužitelji u rukama imaju vrlo solidne argumente, a na ruku im ide i presuda Vrhovnog suda prilikom odbacivanja prve optužnice protiv njih dvojice“, rekao je jedan od sugovornika Tempa.
Tada je, naime, odbačena optužnica protiv Modrića i Lovrena uz laičko tumačenje da je ona „preuranjena“ – u tom trenutku, naime, proces protiv Zdravka Mamića i ostalih nije bio pravomoćno okončan. No Vrhovni sud je nekoliko godina kasnije u pravomoćnoj presudi Mamiću dao zanimljivu opasku, odnosno de facto potvrdio da su dvojica nogometaša lagala na sudu. „Luka Modrić i Dejan Lovren na sudu su iskazivali da bi pogodovali obrani Zdravka Mamića, a sud njihovim iskazima nije vjerovao“, stajalo je u prvostupanjskoj presudi osječkog suda koji je Modrićevo svjedočenje ocijenio „neuvjerljivim i nelogičnim te sračunatim pogodovanju obrani Zdravka Mamića“, dok su za Lovrena naveli da je bio „unaprijed instruiran kako će i što govoriti na raspravi“. Sud je potvrdio takvu presudu i u svome obrazloženju se čak osvrnuo na prvu, neuspjelu optužnicu protiv njih dvojice zbog davanja lažnog iskaza.
‘Tužitelji imaju vrlo solidne argumente, a na ruku im ide i presuda Vrhovnog suda prilikom odbacivanja prve optužnice protiv Modrića i Lovrena’
„Sud prvog stupnja svoju ocjenu o nevjerodostojnosti iskaza svjedoka Modrića i Lovrena donio je na temelju vrlo konkretnih okolnosti pa činjenica odbačaja optužnice protiv tih osoba zbog formalnih okolnosti ne utječe na pravilnost navedene ocjene suda o neuvjerljivosti njihovih iskaza“, napisano je, između ostalog, u odluci Vrhovnog suda, što je u pravničkim krugovima protumačeno kao otvaranje puta Državnom odvjetništvu za ponovno podizanje optužnice. To je ovih dana i učinjeno, pa će sada o njenoj pravomoćnosti odlučivati sud. Neki pravni stručnjaci s kojima je razgovarao Nacional čak smatraju da su u ovom slučaju dvojica nogometaša zapravo i dobro prošla jer su ih tužitelji teoretski mogli goniti i kao sudionike u Mamićevom kriminalu epskih razmjera, budući da je dokazano da su mu upravo oni prosljeđivali novac za koji se kasnije ispostavilo da je pokraden iz Dinama. ˝
Osim toga, Modrić je kao svjedok saslušan u društvu svog odvjetnika, a nakon davanja iskaza u istrazi predočen mu je zapisnik i on je konstatirao da njegov sadržaj odgovara onomu što je izjavio. I drugi iskaz mu se podudara s prvim.
No već i sama optužnica za krivokletstvo u dijelu hrvatske javnosti protumačena je kao „antihrvatski čin“ i napad na „nacionalne simbole“, „suverenost“ i „ponos nacije“. Tomu se priključio dio političkog spektra, dok je Hrvatski nogometni savez izdao neobično priopćenje u kojemu se navodi da „osvajači srebrne i brončane medalje na FIFA svjetskim prvenstvima, igrački i ljudski predvodnici ekipe koja je proslavila hrvatski nogomet i državu, Luka Modrić i Dejan Lovren ne zaslužuju poseban tretman hrvatskog pravosuđa. No zaslužuju pravedan i ravnopravan odnos te pravnu sigurnost“.
Samom Luki Modriću boravci na sudovima nisu strana stvar: u Španjolskoj se, primjerice, našao na udaru tamošnjih istražitelja jer je prilikom prelaska u Real Madrid prava na „komercijalno iskorištavanje brenda“ prenio na jednu tvrtku u Luksemburgu, što je zapravo bio jedan od načina za izbjegavanje plaćanja poreza. Modrić je u Španjolskoj priznao krivnju, osuđen je na osam mjeseci zatvora i kazna mu je preinačena u uvjetnu, uz plaćanje ukupno milijun i pol eura kazne i drugih davanja. U to doba, također u Španjolskoj, na još više kazne osuđen je i veliki Lionel Messi sa svojim oce Jorgeom, također zbog porezne utaje. Platio je pet milijuna eura, a dobio je i dvogodišnju uvjetnu zatvorsku kaznu. U istom valu nastradao je i Christiano Ronaldo, njemu je odrezana uvjetna kazna od 23 mjeseca zatvora i čak 18,8 milijuna eura.
Neki pravni stručnjaci smatraju da su dvojica nogometaša dobro prošla jer su ih tužitelji teoretski mogli goniti i kao sudionike u Mamićevu kriminalu
Modrićevom hrvatskom procesu vjerojatno najsličniji slučaj jest onaj bivše atletičarke Marion Jones, osvajačice sedam olimpijskih medalja i svojedobno sveameričke junakinje: kad je naknadno otkriveno da je lagala pred istražiteljima da nije znala o dopingu koji je koristila, osuđena je na šest mjeseci zatvora, dodatno je dobila još dva mjeseca zbog sudjelovanja u manjim financijskim malverzacijama. Medalje su joj, dakako, oduzete. Sudac joj je doslovno poručio: „Sportaši imaju visok status. Oni nas zabavljaju, inspiriraju nas i, možda najvažnije, trebaju služiti kao uzori.“ Sama Marion Jones u reakciji na presudu izrazila je nadu da će ostali naučiti iz njenih grešaka.
No duga je, gotovo beskrajna lista vrhunskih profesionalnih sportaša koji su jednom trenutku svoje karijere zabrazdili s one strane zakona i završili osuđeni, osramoćeni i poniženi. Nekadašnji legendarni predsjednik Bayerna Uli Hoeness, recimo, 2014. godine osuđen je na tri i pol godine zatvora nakon što je priznao utaju 28,5 milijuna eura poreza. Na presudu se nije čak ni žalio, a istog trena dao je ostavku na sve svoje funkcije.
Tu je potom sijaset sportaša – prije svega nogometaša – koji su u zatvoru završili zbog niza nasilnih djela, najviše fizičkih napada te seksualnog napastovanja ili silovanja. Dani Alves ondje je završio zbog optužbi za silovanje u jednom noćnom klubu, engleski napadač Joey Barton zbog fizičkog napada na suigrača, bivši igrač Bayerna Breno Borges zbog paleži vlastitog doma, legendarni Maradona zbog pucnjave, veznjak Manchester Cityja Adam Johnson zbog seksa s maloljetnicom, a Talijan Fabio Cannavaro – dobitnik Zlatne lopte, baš kao i Luka Modrić – dobio je deset mjeseci zatvora zbog utaje poreza. Vratio je milijun eura, a dodatno mu je oduzeta imovina vrijedna još jedan milijun, uključujući i jahtu. Američki Netflix snimio je vrlo eksponiranu seriju posvećenu upravo nečasnim postupcima sportaša „Bad Sports“, u kojoj se skoncentrirao na šest specifičnih slučajeva: od namještanja utakmica u američkoj košarci, preko švercanja droge s autoutrkama na najvišim razinama kao pokrićem do famoznog talijanskog „Calciopolija“ zbog kojega je Juventus već desetljećima omražen u krugovima istinskih ljubitelja nogometa ili Hansie Cronjea, legendarnog kapetana južnoafričke reprezentacije kriketa, optuženog za namještanje utakmica.
Visokoprofilni slučajevi OJ Simpsona ili Oscara Pistoriusa, kojima je suđeno za ubojstva vlastitih supruga, svakako ne idu u istu rečenicu s Lukom Modrićem ili Dejanom Lovrenom, kao recimo ni igrač američkog nogometa Plaxico Burress, koji je dobio dvije godine zatvora jer je ilegalnim oružjem sam sebe ustrijelio u nogu. No slučaj bivšeg njemačkog nogometaša Hans-Petera Briegela zvuči nam nešto poznatije i bliskije: čovjek je, naime, još 1994. godine osuđen na zatvorsku kaznu zbog utaje poreza i kao igrač i kao trener različitih klubova.
Ako će se Modrić i Lovren u svojoj obrani eventualno pokušati opravdati da su samo pokušali pomoći Zdravku Mamiću koji im je „omogućio sve u karijeri“ – vrlo slične izjave su, uostalom, već i davali – eventualno se mogu pozvati na slučaj legendarnog kolumbijskog nogometnog golmana Joséa Renéa Higuita Zapate, kod nas obično poznatog samo po prezimenu Higuita: on je 1993. na sedam mjeseci završio u zatvoru upravo zato što je htio – pomoći. Posredovao je, naime, između ozloglašenog dilera Pabla Escobara i Carlosa Moline, odnosno, prenosio novac koji je Molina prikupio kako bi mu mafijaši oslobodili otetu kćer.
Legendarni George Best ostao je bez slobode na punih dvanaest tjedana – igrom slučaja i kalendara, čak i na Božić – zbog vožnje u pijanom stanju. Zlobnici će reći: šteta što se nije rodio u Hrvatskoj i šteta što se ne zove Petar Bočkaj – on je, naime, pijan skršio cijelu jednu benzinsku crpku u Osijeku.
Nema države u kojoj su političari na najvišoj razini ozbiljno tvrdili da je optužnica protiv nekog od vrhunskih sportaša ‘politički motivirana’
Još jedna legenda nogometa, Ronaldinho, zaglavio je u paragvajskom zatvoru na pet mjeseci zbog korištenja lažnih dokumenata, Jerome Boateng dva mjeseca gulio je zbog fizičkog napada, o grijesima košarkaša Dennisa Rodmana ne vrijedi ni početi pisati, a gdje je još javno sramoćenje koje su prošli klizačica Tonya Harding zbog planiranja ubojstva svoje suparnice, biciklist Lance Armstrong zbog dopinga, igrač američkog nogometa Michael Vick koji je nastradao sa skoro dvije godine zatvora jer se bavio ilegalnim borbama pasa ili američki plivač Ryan Lochte koji je kazneno gonjen jer je izmislio zločin – preciznije, napad na samoga sebe. Nama možda najslađi primjer jest onaj braniča engleskog West Hama Kurta Zoume, koji je osuđen na 180 sati dobrotvornog rada jer je fizički napao mačku.
I baš ni u jednom od ovih slučajeva – a sve smo ih temeljito pretresli – nije zabilježeno da se cijela nacija uzbudila zbog „napada na temelje države“ niti su igdje, pa i u demokratski deficitarnijim društvima od hrvatskoga, političari na najvišoj razini ozbiljno tvrdili da je optužnica protiv nekog od vrhunskih sportaša „politički motivirana“. Zlobnici će objasniti da u tim državama sami sportaši i nacionalni simboli zbilja ne zaslužuju poseban pravosudni tretman, ali uz znatno manje ironije i dvosmislenosti nego što je se može iščitati u reakciji Hrvatskog nogometnog saveza na optužnicu protiv Modrića i Lovrena.
Komentari