Šibensko-kninska policija je zbog ratnog zločina protiv dvojice zarobljenih, ranjenih pripadnika hrvatskog MUP-a, počinjenog u mjestu Popovići u veljači 1993. prijavila Dragana Harambašića, tada 47-godišnjeg srbijanskog državljanina, komandanta 75. motorizirane brigade „RSK“.

MUP je objavio na svojim internetskim stranicama samo dob i svojstvo u kojem je osumnjičenik počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, a neslužbeno se doznaje da je riječ o Draganu Harambašiću. Osumnjičeni je nedostupan hrvatskim tijelima kaznenog progona, a policija će protiv njega podnijeti posebno izviješće, kao nadopunu ranije podnijetoj kaznenoj prijavi.

Sumnjiči ga se da 3. veljače 1993. nije poduzeo nikakve nužne i razumne mjere kada su nepoznati pripadnici njemu podređene brigade na Miljevcima, u mjestu Popovići, tijekom oružanog sukoba iz zasjede protupravno lišili slobode vatrenim oružjem dvojicu pripadnika MUP-a, u to vrijeme 24-godišnjeg Zorana Mrvicu i 26-godišnjeg Šimu Mamuta te ih fizički i psihički zlostavljali.

Zbog posljedica zlostavljanja, Zoran Mrvica je od zadobivenih ozljeda tijekom ranjavanja i fizičkog zlostavljanja preminuo na mjestu događaja, dok je Šime Mamut, nakon zadobivenih ozljeda uslijed ranjavanja i fizičkog zlostavljanja još davao znakove života.

U teškom stanju Šimu Mamuta su pripadnici 75. motorizirane brigade vojske „RSK“-e odvezli u Oklaj, a potom u bolnicu u Kninu, gdje je 4. veljače 1993. zaprimljen na odjel Jedinice intenzivnog liječenja (JIL), gdje je od zadobivenih ozljeda isti dan preminuo.

Tijela Zorana Mrvice i Šime Mamuta su 29. srpnja 1993. razmijenjena u Otočcu posredstvom djelatnika UN-a.

Odjel ratnih zločina šibensko-kninske policije je u koordinaciji sa Županijskim državnim odvjetništvom utvrdio da osumnjičeni, nakon zarobljavanja pripadnika MUP-a, nije spriječio njihovo tjelesno i psihičko zlostavljanje, a potom i usmrćivanje, iako je to bio dužan spriječiti i za to je imao moć i ovlasti.

Nepoduzimanjem mjera da se takvi zločini spriječe, suzbiju i kazne, osumnjičenik je pristao da njemu podređeni pripadnici postrojbe nastave s takvim postupanjima te je time potakao i ohrabrio njemu podčinjene pripadnike vojske da u to vrijeme na području grada Drniša, drniških i ružićkih sela počine ovakav zločin, kao i brojne druge ratne zločine.