Visoki troškovi energenata, sirovina, plata, presječeni lanci snabdijevanja… Potrošači vide da su im novčanici sve tanji, jer kompanije sve troškove prebacuju na njihova leđa. Kad nešto poskupljuje, govorimo o inflaciji. Ali ima i drugih ‘trikova’ kako ljudima izbiti novac iz džepa.

Savjetovalište za potrošače u Hamburgu dodijelilo je prošle godine margarinu marke Rama šampionsku titulu za ‘varljivo pakiranje‘. Naime, cijena mu je ostala 2,19 eura, ali je pakiranje smanjeno sa 500 na 400 grama. To znači da je margarin poskupio za 25 posto, iako cijena pakovanja nije mijenjana.

Taj fenomen se naziva ‘šrinkflacija’ (shrinkflation), riječ skovana od „inflacije“ i engleskog „shrink“, što znači skupiti se, smanjiti se.

Sada trpi i kvaliteta

Iako je prošao period velikih poskupljenja – iako nema naznaka da će se cijene vratiti na staro – zaštitnici potrošača proučavaju najnoviji fenomen koji su nazvali ‘skimpflacija’. ‘Skimp’ na engleskom znači štedjeti ili raditi nešto nedovoljno kvalitetno. Izraz je skovala američka medijska mreža NPR prije dvije godine. “Fenomen se širi i u Velikoj Britaniji i Njemačkoj”, kaže Sabine Hibner, stručnjakinja za kvalitetu pružanja usluga i autorica.

Primjerice, nakon početka rata u Ukrajini, proizvođači pomfrita zamijenili su suncokretovo ulje palminim jer se ogromna količina svjetske proizvodnje suncokreta nalazi u Rusiji i Ukrajini. Ulja naprosto nije bilo. “Palmino ulje je uvedeno u nuždi, a sada se u najvećoj mjeri etabliralo”, kaže Hibner za DW.

Iako je suncokretovo ulje odavno dostupno u dovoljnim količinama, prema podacima zaštitnika potrošača, samo se jedan od ispitanih proizvođača vratio kvalitetnijem proizvodu. Ostali i dalje koriste palmino ulje.

Promjene sastojaka nisu navedene

Mnogi proizvođači čak na pakiranju ne navedu promjenu sastojaka. Nutritivne vrijednosti više ne odgovaraju onome što se reklamira. Palmina mast je daleko jeftinija i nezdravija od suncokretovog ulja zbog većeg udjela zasićenih masnih kiselina. Kako smatra Sabine Hibner, kompanije su dobivale izvanredne dozvole da tako postupaju jer nova pakiranja nije bilo lako napraviti na brzinu.

Umjesto da izmijene listu sastojaka i nutritivne vrijednosti, oni su tako samo navodili: „Sadrži palmino ulje umjesto suncokretovog“, i to u polju predviđenom za upisivanje roka trajanja. Međutim, to je prošlo nezapaženo od strane mnogih potrošača.

Centar za savjetovanje potrošača iz Hamburga navodi i primjer čokolade iz velikog lanca supermarketa Aldi Nord. Ondje su čokolade njihove robne marke sa marcipanom izgubile na kvaliteti – umjesto 45 posto marcipana, koristi se svega 38 posto. U drugim sortama, manje je pistacija i nugata. I to iako su čokolade poskupjele za dvadeset centi na 1,69 eura.

Sve lošija kvaliteta usluga

Ali, fenomen ‘skimpflacije’ se ne vidi samo kod robe, nego i kod usluga. Kako kaže Hibner, vidi se da svuda manjka radne snage. Time kompanije štede na plaćama, a potrošači se suočavaju sa lošijom uslugom, piše DW.

Recimo, satima možete čekati kad zovete neki call-centar. Ili, sve je manje poslovnica banaka i bankomata, iako potrošač i dalje uredno plaća banci istu ili višu sumu. Gužve su na aerodromima jer manjka osoblja ili sve manje prtljage koja je uključena u regularnu cijenu karte. Duže čekanje na blagajni u supermarketu, ili na konobara u restoranu.

“To znači da kupci dobijaju lošiju uslugu, a istovremeno zaposleni često moraju raditi više”, kritizira Hibner.

Ona donekle razume kad se troškovi prebacuju na kupce, ali misli da je uvećanje profita na njihov račun kratkovidna taktika. “Drsko je misliti da ljudi to ne vide. Svako tko se osjeća prevarenim, okrenut će leđa nekoj kompaniji ili brendu”, poručuje.

Ljudima savjetuje da se bolje upoznaju sa proizvodima koje kupuju – posebno jer mnogi teško podnose sve veće troškove za sve manje (lošije) robe. Hibner zaključuje da ljudi, zahvaljujući društvenim mrežama, sada mogu kritizirati neke kompanije: “Tu moć trebaju iskoristiti!”