Plavi Orkestar, jedna od najpopularnijih glazbenih skupina u regiji, osnovan je u Sarajevu 1983., a jedan od osnivača bio je pjevač i basist grupe Saša Lošić Loša. Uz njega su u prvoj postavi bili blizanci Admir i Samir Ćeramida te gitarist Mladen Pavičić. Nakon nekoliko godina Pavičić je napustio grupu, a Lošiću i braći Ćeramida 1997. pridružio se Zagrepčanin Saša Zalepugin i otada Plavi Orkestar više od 20 godina nastupa u istoj postavi.

Svojim prvim albumom „Soldatski bal“, objavljenom 1984., na kojem su pjesme „Bolje biti pijan nego star“, „Suada“ i „Goodbye teens“, Plavi Orkestar srušio je sve diskografske rekorde i postao najpopularnija tinejdžerska pop grupa u povijesti bivše države. U doba rata, početkom 90-ih, grupa je privremeno prestala djelovati, gitarist Pavičić otišao je u Kanadu, a Lošić se odselio u Sloveniju gdje je stvarao filmsku i kazališnu glazbu. Ponovo su se okupili 1997. i nastavili snimati albume i koncertno nastupati, a do sada su snimili sedam albuma i prodali preko pet milijuna nosača zvuka.

U razgovoru za Nacional pjevač Saša Lošić Loša, autor svih hitova Plavog orkestra, govorio je o aktualnoj turneji Everblue kojom su obilježili 35 godina estradnog rada te povratku u rodno Sarajevo s djevojkom Špelom Možinom nakon četvrt stoljeća života u Sloveniji. Otkrio je i zašto je odlučio izdavati pjesmu po pjesmu umjesto klasičnog albuma, u kojoj je fazi priprema televizijske serije o Plavom orkestru te kako je doživio odlazak Olivera Dragojevića i po čemu će ga pamtiti.

NACIONAL: U posljednje vrijeme uglavnom nastupate u Sloveniji. Zašto vas nema češće u Hrvatskoj?

Trudimo se da na turneji Everblue podjednako nastupamo u svim dijelovima regije. Možda ponekad imamo nekoliko koncerata uzastopce u određenoj zemlji pa se dobiva takav dojam. Inače smo imali fantastične koncerte u Sisku, Karlovcu, Zadru, Dubrovniku, Čakovcu, Medulinu, a posebno bih spomenuo naš koncert u zagrebačkom Domu sportova u veljači, za koji mi je prvi put u karijeri žao što ga nisam gledao iz publike.

NACIONAL: Pripremate u sklopu turneje Everblue dva velika koncerta, 6. listopada u varaždinskoj Areni i 12. listopada u splitskoj Spaladium Areni. Kakav je interes publike?

Moram reći da od osamdesetih nismo imali takav neuobičajeno velik interes publike za koncerte Plavog orkestra. Sve to doživljavamo kao neku drugu mladost, povratak u budućnost. Koliko god se trudili, imali velika očekivanja – nikada ne možete planirati kada će vas publika poželjeti. Potrefe se zvijezde, više generacija, tvoj zvuk bude ponovo u modi, nema nekih racionalnih razloga, ljudi te jednostavno požele. Drago nam je zbog toga, njihova energija daje nam snagu. Nama se taj „revival“ upravo dešava, nikada nismo imali uspješniju turneju. Tako će biti i u Splitu i u Varaždinu. To su nam jako važni koncerti i brižljivo ih pripremamo.

NACIONAL: Nedavno nas je napustio Oliver Dragojević. Jeste li ga poznavali, što mislite o njemu kao glazbeniku i jeste li vidjeli ispraćaj koji su mu priredili njegovi Splićani?

Oliverov odlazak nenadoknadiv je gubitak za vrijeme i prostor u kojima smo živjeli i u kojima sada živimo. Njegov glas, glazba i pjesme koje je pjevao činili su naša djetinjstva, živote i starosti ljepšima, ljubavne poraze manje tužnima, a njegov glazbeni talent bio je inspiracija svim novim generacijama. Susreo sam se s njim nekoliko puta i uvijek se iznova pitao: Kako je moguće da je jedan od najvećih glazbenika s ovih prostora ostao tako skroman i jednostavan čovjek? Ispraćaj koji su mu priredili Split i otoci na njegovoj posljednjoj plovidbi, bio je tako emotivan i dostojanstven da mu se možemo samo pokloniti.

NACIONAL: Nakon niza godina provedenih u Sloveniji, opet živite u Sarajevu s djevojkom Špelom Možinom. Kako je vratiti se kući, u emotivnom, ali i kreativnom smislu? Inspirira li vas Sarajevo dodatno za stvaranje pjesama?

Pa, eto, stjecajem lijepih okolnosti posljednje dvije godine opet živim u Sarajevu. Moram reći da uživam. Sarajevo je grad s dušom, posljednji ostaci svijeta kojeg smo nekad poznavali. Volim prirodnost i neposrednost Sarajlija. Svakoga dana izvodim starog u šetnju, imam jako kvalitetne kave s prijateljima, idem na izlete i pomalo radim. Živim na Baščaršiji, u najstarijem dijelu grada i ta atmosfera daje mi posebnu inspiraciju. Ali najviše je smijeha. U Sarajevu još uvijek postoje bankovi za stolovima, poput legendarnih klupa u Dalmaciji čije mjesto moraš zaslužiti. Okolo su, normalno, mlađi kibiceri koji čekaju dan kada će i oni postati ravnopravni sugovornici.

NACIONAL: Iza Plavog orkestra je 35 godina rada. Koje generacije sada čine većinu vaše publike?

Trideset pet godina? Pa to je strašno. Činjenica da smo grupa iz prošlog stoljeća i da smo prvi album izdali na vinilu, nimalo me ne oduševljava. Zato ponekad ne razumijem kad javne osobe poput nas prave obljetnice: 30 godina rada, 40 godina postojanja, Zlatni sat za 70 godina rada i postojanja.

Opet, s druge strane, to je određena prednost jer na naše koncerte dolazi više generacija. Ali zanimljiva je i pojava da se na svakoj novoj turneji pojavi potpuno nova publika, publika koja je čula od starije braće i sestara za Plavi Orkestar, ali koja nas nikada nije vidjela uživo. Čini mi se da i ne znaju kako izgledamo. Nisu jednom pored mene prolazile grupe maturanata i pjevale „Sava tiho teče“ ili „Bolje biti pijan nego star“, a da me uopće nisu prepoznale. Nove generacija umjesto upaljača drže u zraku mobitele, tako da na koncertima uopće više ne govorim „Hajmo ruke gore!“ jer publika danas, figurativno rečeno, ima samo jednu ruku. U drugoj ima smartphone.

NACIONAL: Prošlo je šest godina od objave vašeg posljednjeg albuma „Sedam“. Pripremate li nove pjesme, hoćete li objavljivati singl po singl ili ćete obožavatelje nagraditi albumom?

U posljednje vrijeme se pitam: zašto uopće objavljivati? Zašto ostavljati dojam? Moj najveći uspjeh bit će kad se budem povukao na Otok i uživao još samo u tišini. Jer čovjek je slobodan kada ne osjeća potrebu da ostavlja dojam pred drugim ljudskim bićima. Ja očito još uvijek nisam dovoljno slobodan. Još uvijek imam želju stvarati. S druge strane, znam da bi mnogi ljubitelji Plavog Orkestra voljeli da izdamo još koji album. Za sada nam je plan izdavati singl po singl, kao 60-ih godina prošloga stoljeća, a onda sve to skupiti u jednu „veliku ploču“.

NACIONAL: Prodali ste preko pet milijuna nosača zvuka. Može li se i dalje zarađivati prodajom CD-a ili je internet potpuno uništio diskografiju?

CD-i odavno ne postoje, ali mi smo navikli već na promjenu formata kroz vrijeme. Mi smo grupa koja je prvi album izdala na vinilu, onda je postala moderna kazeta, onda smo prešli na CD-e pa se pojavio Mp3 i na kraju pirati. Onda smo došli do toga da se glazba ponovno prodaje, ali na „netu“, međutim, ljudi su navikli „skidati“ muziku s interneta, tako da je glazbena industrija ponovo vratila vinile. I tako u krug. Nedavno mi je jedan fan Orkestra rekao: „Vi ste mi najdraži bend, skinuo sam s interneta sve vaše albume.“

NACIONAL: Tijekom ove turneje snimate i materijale za buduću televizijsku seriju o Plavom Orkestru, a poznato je da je redatelj Pjer Žalica već snimio dokumentarni film o vama. Tko to priprema prvu seriju o nekoj skupini s ovih prostora?

Na poziv slovenskog producenta, seriju će režirati talentirana redateljica iz Ljubljane Maja Pavlin. Njihova je želja snimiti seriju koja govori isključivo o grupi Plavi Orkestar, našem unutarnjem svijetu, nastanku pjesama, važnim događajima, ljudima koji su bili uz i pored nas. Serija bi trebala otkriti puno novih i neobjavljenih detalja i videomaterijala iz života grupe. Trenutno se radi na obimnom i zahtjevnom prikupljanju audio, video i pisane arhive.

NACIONAL: Bili ste prva velika tinejdžerska grupa na prostorima bivše države. Vidite li među mladim grupama nekoga tko bi mogao postati pravi nasljednik Plavog Orkestra u prvoj fazi?

Ima puno mladih talentiranih grupa. Kroz godine koje dolaze održat će se samo oni koji budu slušali svoje srce i koji budu imali hrabrosti slijediti sve nepoznate ceste kojima ih taj talent bude vodio.

NACIONAL: Uskoro, 18. kolovoza, nastupate na jednom od najvećih hrvatskih glazbenih festivala, Novogradiškom glazbenom ljetu. Je li vam to prvi nastup u Novoj Gradiški i pripremate li neko iznenađenje na koncertnoj set listi?

Koliko me sjećanje služi, posljednji put u Novoj Gradiški svirali smo negdje sredinom osamdesetih i ta činjenica sama po sebi obećava uzbudljivu i moćnu interakciju s publikom. Inače, prije nego što dođemo, u svakom gradu u kojem sviramo putem socijalnih mreža postavimo isto pitanje: Koje biste pjesme Plavog Orkestra voljeli čuti na koncertu u svom gradu? Tako u vrlo kratkom roku dobijemo perfektnu set listu za koncert, uz nekoliko ponovno uvježbanih pjesama karakterističnih za sredinu u kojoj sviramo. Za novogradišku publiku, recimo, specijalno ćemo ponoviti pjesme kao što su „Nisam je probudio“, „Ne mogu ti ništa osim srca dati“, „Kad si sam druže moj“…