Pučka pravobraniteljica prošlog tjedna organizirala je konferenciju ‘Zaštita ljudskih prava i jačanje demokracije u Europi’, a u razgovoru za Nacional govori o diskriminaciji manjina u Hrvatskoj i politici vlade Andreja Plenkovića na području ljudskih prava

Prošloga tjedna Hrvatska je na dva dana postala europsko središte ljudskih prava. Naime, u povodu 25. godišnjice Zakona o pučkom pravobranitelju, pravobraniteljica Lora Vidović organizirala je konferenciju pod nazivom „Zaštita ljudskih prava i jačanje demokracije u Europi“, na kojoj su sudjelovali 50-ak predstavnika institucija i organizacija iz cijele Europe i brojni gosti iz Hrvatske. Među njima bili su i povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Nils Muižnieks, direktor Agencije EU-a za temeljna prava Michael O’Flaherty, donedavna predstavnica OESS-a za slobodu medija Dunja Mijatović, predsjedavajuća Svjetskog saveza nacionalnih institucija za ljudska prava i direktorica Instituta za ljudska prava Njemačke Beate Rudolf, predsjednik Međunarodnog instituta ombudsmana i ombudsman Irske Peter Tyndall, predsjedavajuća Europske mreže tijela za jednakost i izvršna direktorica Komisije za jednakost Sjeverne Irske Evelyn Collins, kao i predstavnici UNDP-a i OHCHR-a. Lora Vidović, pravnica s iskustvom rada u Ministarstvu rada i socijalne skrbi, kao i u Ministarstvu vanjskih poslova, obnašala je dužnost zamjenice pravobraniteljice za djecu 2006-2010. Od 2010. do 2013. bila je predstojnica Ureda UNICEF-a u Hrvatskoj, sve do imenovanja na dužnost pučke pravobraniteljice 2013., na mandat od osam godina. Posebno priznanje njenom radu je izbor na mjesto predsjedatelja Europskom mrežom nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI), na mandat od tri godine s početkom od ožujka 2016. Time je postala i članica Biroa Međunarodnog koordinacijskog odbora nacionalnih institucija za ljudska prava (ICC) pri Vijeću za ljudska prava UN-a.

Na svečanom otvorenju konferencije, znakovito, nije bilo ni premijera niti predsjednika Hrvatskog sabora, već se u ime pokrovitelja obratio njegov potpredsjednik, akademik Željko Reiner. Pohvalivši rad institucije Pučkog pravobranitelja u Hrvatskoj, povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Nils Muižnieks nije propustio izraziti zabrinutost zbog porasta diskriminacije prema manjinama i govora mržnje u hrvatskom društvu te upozoriti na važnost neovisnih medija i udruga civilnog društva. Lora Vidović dala je intervju Nacionalu nakon uspješne konferencije koja je trajala dva dana.

NACIONAL: U prilično nestabilnom trenutku hrvatske politike održali ste konferenciju u povodu 25. obljetnice institucije Pučkog pravobranitelja. Iako je Hrvatska u međuvremenu postala članica EU-a, možete li usporediti ono vrijeme sa sadašnjim? Koliko smo stvarno napredovali u poštovanju te institucije, ali i ljudskih prava?

Institucija pučkog pravobranitelja predviđena je Božićnim Ustavom i gospodin Šeks mi je u nekoliko navrata rekao da uzima sebi tu zaslugu, jer je upravo on na tome inzistirao, po uzoru na zemlje sjeverne i zapadne Europe. Institucija se počela širiti Europom nakon Drugog svjetskog rata, a u Hrvatskoj je osnovana dvije godine nakon Božićnog Ustava, donošenjem Zakona o pučkom pravobranitelju koji je bio osmišljen po danskom modelu. Tada se nisu gledala ljudska prava u širem smislu, već isključivo zaštita ustavnih i zakonskih prava pred tijelima javne vlasti. Dakle, samo kada je postojao problem građana s ministarstvom ili nekom drugom državnom institucijom. S godinama, kako se mijenjao Ustav, tako se širio i mandat pučkog pravobranitelja na šire područje ljudskih prava. Tipično za prvih petnaest godina bilo je da je Ured bio slabo prisutan u javnosti. Prvi pravobranitelj bio je Branko Babac, a zanimljivo je da je njegovo prvo izvješće bilo odbačeno. Nakon njega bio je Ante Klarić, koji je još vrlo aktivan i rado se prisjeća svog rada u Uredu, a u to doba radio je u vrlo skromnim kadrovskim i materijalnim uvjetima. Slijedio je Jurica Malčić, koji je imao impresivnu karijeru prije imenovanja na tu dužnost. Ja sam, na primjer, prvi put u Saboru branila posljednje izvješće na kojem je on radio. Suština rada Ombudsmana jest da kritizira vlast, a upravo su se zbog toga moji prethodnici, pa i ja, našli pod njihovom kritikom. Kad je riječ o pritužbama građana, u prvim godinama radilo se na klasičnim upravnim područjima zdravstvenog, mirovinskog osiguranja, stambenih pitanja, postupanja policije, prava osoba lišenih slobode i jako puno o postkonfliktnim temama, što nikada nije bilo popularno.

NACIONAL: Izvješće za 2015. nije bilo usvojeno. Kako to komentirate?

To je doista bilo neobično, jer se odnosilo na prethodnu Vladu Zorana Milanovića i bilo je vrlo kritično. Zastupnici u Saboru reagirali su na neka poglavlja za koja su smatrali da nisu objektivna. No mislim da se nije tu nije radilo o Izvješću, već su svojim odbijanjem željeli pokazati neslaganje s načinom na koji ja radim svoj posao, ne podilazeći nikome, a argumentirali su svoj stav kroz poglavlja koja se odnose na prava nacionalnih manjina, etničku diskriminaciju i govor mržnje. To su područja ozbiljne zabrinutosti, ali ne bih željela ostaviti dojam da su to jedini i osnovni problemi, jer nisu. Jednako tako su  problem pitanja socijalnih prava, jednakosti pred institucijama i pred zakonom, socijalne isključenosti. Izvješće za 2016. je nastavak toga, nema na žalost nikakva napretka.

NACIONAL: Što bi moglo u Izvješću za 2016. posebno iritirati predstavnike vlasti? Govor mržnje?

Neprihvatljiv i diskriminatoran govor nije se smanjio u odnosu na 2015., dapače. Izvješće zato i nije manje kritično u odnosu na prethodnu godinu, kada je to izazvalo takvo negodovanje u Saboru. Pritisak na neovisne medije, kao i  profašističke demonstracije pod prozorima Agencije za elektroničke medije, na čelu kojih je bio i tadašnji potpredsjednik Sabora, dogodili su se u 2016. Treba istaknuti i da se Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jednako ne primjenjuje. Činjenica jest da kada govorimo o pravima nacionalnih manjina, govorimo prvenstveno o srpskoj i romskoj nacionalnoj manjini, jer su prava ostalih manjina ipak primjerenije poštovana, iako i kod njih ima problema.

NACIONAL: Kako u tom kontekstu gledate na izjavu Milijana Brkića, potpredsjednika HDZ-a, koji je poručio Miloradu Pupovcu i ostalim predstavnicima nacionalnih manjina da oni neće utjecati na formiranje Vlade i neka slobodno odu iz Hrvatske?

Ja sam, kada sam tu izjavu pročitala u novinama, u ruke uzela Ustav Republike Hrvatske. Vrijeme je da se vratimo Ustavu i pročitamo izvorišne osnove: „Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika nacionalnih manjina – nakon toga su pobrojane 22 nacionalne manjine – Srbi, Česi, Slovaci, Mađari, Židovi… i drugi, koji su njezini državljani i kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje svih nacionalnih prava u skladu s demokratskim  normama UN-a…” To su, ponavljam, izvorišne osnove Ustava RH. To je moj odgovor svakome koji koristi takvu retoriku.

NACIONAL: Nakon kritičkog Izvješća State Departmenta, u kojem su navedena brojna kršenja prava nacionalnih manjina, pripadnika LGBTQI zajednice i slično, optužili su vas da ste izdajnica vlastite domovine, budući da se veliki dio tog izvješća temelji na vašim podacima. Kako ste doživjeli te optužbe?

Ispalo je zapravo slučajno da je to Izvješće State Departmenta objavljeno tjedan dana prije no što sam ja predavala Izvješće za 2016., poštujući zakonski rok do 31. ožujka. Bila je to koincidencija, ali očito je uzburkala duhove, osobito pred lokalne izbore. U njemu su navedena kršenja prava nacionalnih manjina, govor mržnje i sve ono što su činjenice u današnjoj Hrvatskoj. No izvještavanje o takvim pojavama je dio mog posla i ja u tome ne vidim ništa sporno ni kontroverzno. Američko veleposlanstvo, naravno, koristi naše podatke ne bi li o tome izvijestilo State Department. Oni su se u velikoj mjeri oslanjali upravo na Izvješće za 2015. i pratili naš rad. Tu nema nikakvih tajnih poruka ili skrivenog komuniciranja, sve je utemeljeno na već objavljenim dokumentima i meni je drago što je tako. To znači da je procijenjeno da mi u Uredu radimo ozbiljan,  relevantan i objektivan posao, utemeljen na argumentima.

NACIONAL: Je li vas iznenadila reakcija Vlade i predsjednice? Vlada se pozvala na zakone koji su usklađeni s europskim, a predsjednica je utvrdila da se njihovo izvješće temelji na informacijama koje dobivaju od nevladinih, uglavnom opozicijski orijentiranih udruga civilnog društva?

Iskreno, ne postoji nikakva obveza ni jedne države da uzima u obzir Izvješće State Departmenta. Ono, uostalom, i nije namijenjeno vladama tih država, nije poruka zemlji na koju se odnosi, nego poruka kreatorima politika u SAD-u, jedan od temelja za određivanje američke vanjske politike, a uzimaju ga u obzir i američki investitori. Način na koji je naša vlada reagirala, u svakom je slučaju bio defenzivan, a pozivali su se i na činjenicu da se to odnosi na razdoblje prije njih pa oni nisu odgovorni. Zato me baš intrigira što će nam pokazati podaci koje ćemo prikupiti u pripremi izvješća za 2017. godinu, jer se isti trendovi nastavljaju. Nema ništa dramatično novog, iako se mi u svakom izvješću trudimo otvoriti neku novu temu. Ove godine smo puno pisali o regionalnom razvoju i to zato što smo puno vremena proveli na terenu, ulazili ljudima u kuće  i uvjerili se u ogroman razvojni nerazmjer koji ima velike posljedice na život građana, njihovu socijalnu situaciju, kao i pristup zdravstvenim, socijalnim, komunalnim i svim ostalim uslugama. Vodovod, kanalizacija i komunalna infrastruktura nedostupni su velikom broju ljudi. Osobito su u teškom stanju sela u kojima žive povratnici srpske nacionalnosti, koja su i inače siromašna. U mnogim zaboravljenim dijelovima Hrvatske vlada siromaštvo ispod svakog ljudskog dostojanstva, osobito među staračkim domaćinstvima. Zabrinjavajuća je, dakako, i socijalna isključenost Roma. Bili smo u naselju u kojem žive u šatorima u šumi, gdje je jedina voda koja im je dostupna zagađena. A lokalne vlasti zatvaraju oči i voljele bi da tog problema nema. Problemi su i pitanje jednakosti pred zakonom i besplatna pravna pomoć koja često de facto ne postoji, iako je zajamčena zakonom. Slično je i sa zdravstvom, jer su prošle godine dodatno produžene liste čekanja. Dakle, oni koji mogu platiti, odmah će dobiti zdravstvenu uslugu ili biti adekvatno informirani o svojim pravima, oni koji nemaju novca, osuđeni su na čekanje.

NACIONAL: Jeste li razgovarali  s premijerom Plenkovićem, koji vam je svojedobno poručio da, ako ga trebate, zatražite s njim sastanak?

Nisam do sada razgovarala s premijerom. Točno je da se znamo 25 godina, još s fakulteta, a i na početku moje karijere radili smo zajedno u Ministarstvu vanjskih poslova. Vidjeli smo se prije no što je u Saboru potvrđen kao premijer. Tada smo kratko i vrlo srdačno popričali. Ja sam zatražila sastanak nakon toga, ne bih li mu predstavila Ured i svoje viđenje stanja ljudskih prava u Hrvatskoj, ali do sada nisam dobila termin. Pozvali smo i premijera i predsjednicu da dođu na konferenciju, ali je svečano obilježavanje 25 godina postojanja institucije koja je dio Ustava, prošlo bez njih.

NACIONAL: Jesu li najviše institucije u Hrvatskoj – premijer, Vlada, predsjednica, Sabor – dovoljno osudili pojave o kojima se govori u izvješćima Ureda pučke pravobraniteljice ili su im na neki način dali vjetar u leđa?

U jednom trenutku, a to je baš bila sredina ožujka, zaredalo  se nekoliko slučajeva fizičkog nasilja, postrojavanja crnokošuljaške garde, „srpsko obiteljsko stablo“ u Vukovaru, dakle incidenti koji plaše i koji su nas sve trebali zabrinuti, a na koje nije bilo dovoljno brze i adekvatne reakcije. Izuzetno je bitno da najviši predstavnici vlasti nedvosmisleno osude takve pojave. To uključuje i jasnu osudu pozdrava „za dom spremni“, jer takav stav političara može kreirati atmosferu i dati jasnu poruku što je prihvatljivo, a što nije. To je jedna razina, a druga razina je prepoznavanje, procesuiranje i sankcioniranje. Pri tome, ako govorimo o „za dom spremni“, imamo jasnu sudsku praksu. Ustavni sud, Visoki prekršajni sud i pravomoćne presude koje smo dobili od sudova, njih tridesetak, nedvojbeno sankcioniraju taj uzvik. Onaj tko ga uzvikuje, bit će kažnjen na sudu, to uopće nije sporno. Kao što se ne može reći “Sieg Heil” u Njemačkoj. Bilo bi bitno da to političari neprestano ponavljaju, osobito oni koji su na vlasti, zato što imaju najveći prostor u medijima i njih ljudi najviše slušaju. Građani moraju znati gdje je granica i što kao društvo ne toleriramo, a u Ustavu piše da je Hrvatska utemeljena na antifašističkim vrijednostima.

NACIONAL: Predstavnici diplomatskog kora u Hrvatskoj, ali i u Bruxellesu, zabrinuti su zbog promjene kursa hrvatske vanjske politike na području ljudskih prava, koju vodi ministar Stier. Je li se premijer mogao više angažirati na tom području?

Ne mogu komentirati kadrovska rješenja Vlade. To je stvar političke odluke, područjem ljudskih prava može se baviti ministar vanjskih ili neki drugi. No ono što mogu prosuditi, prateći ga niz godina na poslovima koje je radio, ali i iz poruka koje je slao u predizbornoj kampanji, jest da premijer vjeruje u univerzalne i europske vrijednosti. Prevedeno na naš rječnik, to znači europsko antidiskriminacijsko pravo i međunarodni ugovori UN-a iz područja zaštite ljudskih prava. A koji je, moram podsjetiti, nastao kao reakcija na Drugi svjetski rat i sve strahote, kao i genocidne i rasne politike koje su se provodile u to vrijeme, utemeljene na rasnim zakonima. Nažalost, za sada u ovoj godini ne vidim napredak ni u suzbijanju diskriminacije niti u boljoj zaštiti ljudskih prava.

NACIONAL: Kad smo već kod diskriminacije, Nacional je pisao o novom Nacionalnom akcijskom planu o suzbijanju diskriminacije do 2020., koji je prošao sve procedure, ali ga je ova Vlada, odnosno Ministarstvo vanjskih vratilo na početak. Znači li to reteriranje na području ljudskih prava u odnosu na prethodne vlade?

Puno je tu slojeva. Sasvim sigurno je došlo do zaokreta u području ljudskih prava, što se vidjelo kroz stajališta Hrvatske na Vijeću za ljudska prava UN-a. Sloboda vjeroispovijedi i zaštita obiteljskih vrijednosti postali su prioriteti, što je jasno komunicirano. To je nova politika, što je ujedno i legitiman izbor stranke koja je osvojila izbore. Naravno, na udrugama civilnog društva je da to kritiziraju, a na meni je da nadzirem, komentiram i dajem preporuke kada nešto ide u smjeru narušavanja ljudskih prava u Hrvatskoj. Što se tiče Nacionalnog plana za suzbijanje diskriminacije, nikako mi nije jasno zašto je on vraćen na početak, jer to nije obrazloženo, osim time da je zastario, što ne stoji. U radnoj skupini za novi Nacionalni plan je savjetnica iz mog Ureda, kolegica koja je apsolutno stručna na tom području. Ono što je s pozicije naše institucije potpuno neprihvatljivo jest da je rad na novom dokumentu išao u smjeru koji je ispod standarda koji su sadržani u Zakonu o suzbijanju diskriminacije, kao i ispuštanja nekih mjera bez obrazloženja.

Na primjer, edukacije državnih službenika o diskriminaciji, koji uglavnom, jednako kao i građani, nisu o njoj dovoljno informirani. Tu su i reproduktivna prava žena, kao i LGBTIQ zajednice, o čemu je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova već javno govorila. Naime, na našim pravobraniteljskim uredima je da se zalažemo da taj Plan bude na najvišim standardima jednakosti i zaštite ljudskih prava, što nije  hrvatska izmišljotina. To je regulirano međunarodnim dokumentima koje je Hrvatska ratificirala. Neki nas još čekaju, na primjer Istanbulska konvencija, za koju nikome nije jasno zašto je već odavno nismo ratificirali. No prekratko vrijeme je ova vlada na vlasti da bismo mogli procijeniti je li zaista došlo do reteriranja na području ljudskih prava. Osim toga, ne radi se o nečemu što se može presjeći nožem do i nakon trenutka izbora, jer je riječ o društvenim promjenama. No kada neki reverzibilni procesi krenu,  teško ih je zaustaviti.

NACIONAL: Imenovani ste na funkciju 2013. za vrijeme vlade Zorana Milanovića i otada ste promijenili nekoliko vlada.  S kime je bilo najteže raditi?

Ne mogu ih uspoređivati, osobito zato što smo imali dvije vlade u godinu dana. No ono što je važno istaknuti jest da politička nestabilnost nije dobra za ljudska prava u zemlji. Prije svega zato što se u kontinuiranoj predizbornoj kampanji ne donose zakoni i ne razvijaju politike. Jedan od bitnih zakona, naprimjer Zakon o najmu stanova, ne donosi se već tri godine zato što se ne može svidjeti svima, iako o tome postoji presuda Europskog suda za ljudska prava iz 2014. Dakle, stagniraju javne politike. Uz to, predizborne kampanje uvijek su, nažalost, prilika za slanje poruka o isključivanju drugih, diskriminiranju različitih, kako bi se sakupio neki politički bod. Puno je bolje za građane kada postoji vlada koju su odabrali na izborima  – lijeva ili desna, samo da je stabilna i donosi odluke. To i meni omogućuje da svojim preporukama sudjelujem u kreiranju tih politika, kao i da monitoriram njihovo provođenje.

NACIONAL: Vaš mandat traje  osam godina i bilo je pokušaja da vas se smijeni. No očito zastupnici nisu bili svjesni toga da odbijanje izvješća ne znači i smjenu?

Tako je, uvjeti za razrješenje propisani su zakonom i neprihvaćanje izvješća nije među njima. Želim još jednom istaknuti da su i rasprava i glasovanje o izvješću prošle godine bile propuštene prilike da se u fokus stave stvarni, životni problemi građana, koji nam se sve više obraćaju. Postali smo institucija kojoj se ljudi žele javiti i uspijevamo im konkretno pomoći, recimo obraćanjem nadležnim institucijama ubrzati neki postupak koji traje predugo. Mislim da smo postali efikasniji, ali i dostupniji, osobito otkad smo otvorili područne urede u Osijeku, Rijeci i Splitu, što je užasno važno i na simboličnoj razini, da građani vide da smo tu za njih i da smo blizu.

NACIONAL: Kakva je bila uloga EU-a u osnaživanju institucije Pučkog pravobranitelja?

Može se govoriti o dvama kracima razvoja Ureda u širinu koja sada postoji. Jedan je u okviru UN-a, gdje se očekuje da svaka država ima jednu neovisnu instituciju za zaštitu ljudskih prava. Postoje strogi kriteriji i rigorozan sustav procjenjivanja ispunjava li ih neka institucija da bi zaslužila akreditaciju. Pučki pravobranitelj dobio ju