Prošli tjedan bio je turbulentan kako za EU, tako i za hrvatsko predsjedanje Vijećem Europe. Osim što su se u Zagrebu održali neformalni summiti ministara vanjskih poslova i obrane, kojima se pridružio i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, u okviru hrvatskog predsjedanja u Zagrebu je održana i Međuparlamentarna konferencija o Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) i Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP) EU-a, na kojoj su sudjelovali zastupnici Europskog parlamenta, članovi odbora za vanjske poslove, sigurnost i obranu, kao i njihovi kolege iz Hrvatskog sabora. Izaslanstvo Europskog parlamenta predvodili su David McAllister, predsjednik Odbora za vanjske poslove, i Nathalie Loiseau, predsjednica Pododbora za sigurnost i obranu Europskog parlamenta (SEDE). Budući da je tek nekoliko dana prije održavanja konferencije izbila nova migrantska kriza na grčko-turskoj granici, u zadnji tren promijenjen je program konferencije i prilagođen novonastaloj situaciji.

Nathalie Loiseau je bivša francuska ministrica europskih poslova (2017. – 2019.), članica grupacije liberala Renew Europe, koja je svoju diplomatsku i političku karijeru započela davne 1986. u francuskom ministarstvu vanjskih poslova, gdje je obnašala mnoge visoke dužnosti. Iza nje su diplomatski mandati u Jakarti, Dakaru i Washingtonu, a od 2012. do 2017. godine bila je i direktorica Francuske nacionalne škole za javnu administraciju (ENA). U Europskom parlamentu članica je koordinacijske skupine EU–UK nakon Brexita. Tijekom svog boravka u Zagrebu dala je intervju tjedniku Nacional.

NACIONAL: U svjetlu novih događaja na granici s Turskom i prijetnje novog izbjegličkog vala, što EU nudi kao zajednički odgovor? Naime, države na vanjskim granicama EU-a su najugroženije i bez zajedničke pomoći neće moći rješavati taj problem.

Kao prvo, iskazujemo potpunu solidarnost s Grčkom i Bugarskom, kao i ostalim zemljama koje se suočavaju s tim novim izazovom. Grčka granica je granica EU-a i zato se prošloga tjedna i održao hitni sastanak ministara vanjskih poslova. Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi civili bili taoci prijepora između Rusije i Turske. Dugi niz godina ti su ljudi patili uslijed barbarskog sukoba u Siriji, a ono čemu opet svjedočimo – a to su napadi na civile, bolnice i zdravstvene ustanove – mora biti zaustavljeno. Ništa ne može opravdati napade na žene i djecu. Mi smo potpuno svjesni nužnosti borbe protiv terorizma i zato smo i bili angažirani u Siriji. A što se tiče pomoći zemljama na vanjskim granicama koje se suočavaju s novim valom izbjeglica iz Turske, kao što vam je poznato, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je 700 milijuna eura pomoći Grčkoj, od kojih je 350 milijuna dostupno odmah. Obećala je i operativnu pomoć – odnosno raspoređivanje snaga Frontexa za brzu intervenciju, što uključuje i šest patrolnih čamaca, dva helikoptera, dva termovizijska vozila i tisuću pripadnika graničnih snaga. To su konkretne mjere.

NACIONAL: No postoji i veliki zadatak za EU na diplomatskom planu. Visoki izaslanik za vanjsku i sigurnosnu politiku Joseph Borell i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel bili su u Ankari prošloga tjedna i razgovarali s Erdoğanom, bez nekih velikih rezultata. Što može EU učiniti, jer čini se da Turska i Rusija na neki način ucjenjuju EU da razgovara s onom drugom stranom?

Kao prvo, EU mora djelovati jer se to događa praktički u našem dvorištu. Ursula von der Leyen je od trenutka kada je imenovana govorila o geopolitičkoj misiji Europske unije, i to s pravom. No riječi su jedno, a djela su drugo. Mi smo ponosni na činjenicu da možemo razgovarati sa svim uključenim stranama u regiji zato što nemamo posebnih interesa ili skrivenih misli kada je u pitanju Sirija. Osim da želimo da taj barbarski konflikt prestane. Sada je doista trenutak za vrlo aktivnu diplomaciju, kao što je vrijeme i da svaka regionalna sila koja je uključena u sukob u Siriji shvati da tamo neće biti vojne pobjede samo jedne od njih. No nitko od Europske unije ne može tražiti da zauzme strane jer situacija nije crno-bijela. Rusija je podržavala Assadov režim, koji je zapravo u samom temelju ove krize i koji je prouzročio stotine tisuća ubijenih i milijune izbjeglica. EU ne može na to zaboraviti. S druge strane, Turska je prošle godine odlučila da će intervenirati u sjevernom dijelu Sirije i tako je unijela dodatno nasilje u područje koje je ionako pretrpjelo previše nasilja, bez ikakve prethodne najave ili dogovora s partnerima u NATO-u, sprečavajući koaliciju da se bori protiv ISIL-a. U takvoj situaciji sve bi se strane trebale suzdržati od daljnjeg širenja konflikta jer se tako ne može doći do rješenja. Nadam se da će primirje koje su dogovorili Putin i Erdoğan funkcionirati.

‘Mislim da je vrijeme da svi shvate da može postojati samo zajednički odgovor svih članica Europske unije na takav izazov. Jer taj izazov migrantske krize neće nestati. On je pred nama’

NACIONAL: Turska je otvorila granice za izbjeglice prema EU-u. Što u ovom trenutku očekujete od Hrvatske, kao predsjedavajuće Vijećem Europe?

Rasprave među zemljama članicama su u tijeku, a vrlo je važno organizirati solidarnost, prije svega s Grčkom. Koliko mi je poznato, hrvatska strana već je najavila da će poslati granične policajce, vozilo s opremom, dok je policijski brod u pripravnosti. Jer Grčkoj se ova kriza događa nakon što je izrazila duboku zabrinutost zbog Turske – njene prisutnosti na istočnom Mediteranu, u Libiji, nepoštovanja međunarodnog zakona i suverenosti Cipra i slično. Lista je prilično duga, no sada treba sjesti i razgovarati. Turska upozorava na legitimnu zabrinutost zbog terorizma koji dolazi iz sjeverne Sirije. No turska strana ne smije pomiješati rat protiv terorizma s ratom protiv civila ili ratom protiv kurdskog stanovništva u sjeveroistočnoj Siriji. Ne može ni pokušavati organizirati „lažnu“ sigurnu zonu tako da prisiljava ljude da se vrate u Siriju.

NACIONAL: Kako se EU treba postaviti prema Turskoj, koja je do sada primila preko 3,5 milijuna izbjeglica, a sada prijeti da će ih sve pustiti preko granice, prema EU-u?

Ljudi ne mogu biti oružje, o ljudima se treba brinuti. A EU je osigurao značajnu svotu za zbrinjavanje izbjeglica u Turskoj. Znam da turska strana tvrdi da nije zadovoljna od samog početka, oni to stalno ponavljaju, ali ja u to ne vjerujem. Mi u Europskom parlamentu nadgledamo pomoć koja se daje Turskoj – kako bi izgradila škole, bolnice, za medicinsku pomoć i infrastrukturu. I Libanon je primio izbjeglice, kao i sve zemlje u toj regiji. To nije razlog da se izbjeglice koristi kako bi se progurala geopolitička agenda bilo koje države.

NACIONAL: Upravo je izbjeglička kriza 2015. ukazala na sve nedostatke zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a. Iako se puno govori o solidarnosti, neke su članice odbile sve zajedničke mjere, osobito sistem kvota. Što se u međuvremenu promijenilo?

Mislim da je vrijeme da svi shvate da može postojati samo zajednički europski odgovor na takav izazov. Jer taj izazov migrantske krize neće nestati. On je pred nama. Ne možete se ponašati tako da uzimate samo ono što vam se sviđa iz članstva u EU-u. Osim prava postoje i obveze i ne može se više tolerirati da određene članice ne pokazuju želju za solidarnošću. Želim jasno reći da mi je razumljivozašto je 2015. odluka o relokaciji izbjeglica donesena kao hitna mjera. No sada više nisam sigurna da se toga moramo strogo držati. Ne možete poslati nekoga nekamo gdje ne želi ići i nije dobrodošao. Moramo to imati na umu i zato smo i radili na novoj, reformiranoj europskoj politici o azilu i migracijama. Europsko vijeće je 2018. godine došlo do zajedničkog, opsežnog zaključka koji je uključivao i vanjske dimenzije tog problema – prije svega zemlje porijekla izbjeglica, zatim rad s tranzitnim zemljama, borbu protiv korijenskih razloga migracija, osnaživanje vanjskih granica. Moja politička grupacija u Francuskoj zalagala se za ubrzano jačanje snage i sredstava Frontexa. U Europskoj komisiji govorili su kako možemo pričekati do 2024., no mi smo bili uvjereni da na tome treba odmah početi raditi i evo gdje smo sada. Onih 10.000 pripadnika graničnih snaga Frontexa, koliko smo tražili, još uvijek nije dostignuto.

NACIONAL: A što je s onim izbjeglicama koje su već u Europi? 

Mi ne možemo negirati da su oni tu i zato je potrebno pokazati solidarnost. Ako oni iz različitih razloga nisu dobrodošli u nekoj od članica, na moralnoj razini s time se neću složiti, ali na praktičnoj moramo iznaći rješenja. Vjerujem da mora postojati alternativa primanju izbjeglica u vidu drugih oblika solidarnosti – financijske – tako da se osiguraju ili sredstva, ili obalna straža i granični službenici, ili neka materijalna sredstva koja su potrebna. Solidarnost se može pokazati na različite načine i moram priznati da su čak i četiri zemlje članice Višegradske skupine, koje su se najviše protivile sistemu kvota i relokaciji izbjeglica, pristale financirati europski Fond za hitne situacije. To je tek prvi korak.

NACIONAL: Turska je optužila grčke policajce da su ubili nekoliko migranata. I Hrvatska je jedna od zemalja na vanjskoj granici EU-a. Kako komentirate pritužbe međunarodnih humanitarnih organizacija na postupanje hrvatske policije prema izbjeglicama iz BIH? Naime, optužuje ih se za nasilje, oduzimanje mobitela i brutalno vraćanje preko granice…

Teško je imati objektivno mišljenje jer jedna strana optužuje drugu. Tu se ne radi samo o migrantima i tražiteljima azila, već i krijumčarima ljudi koji beskrupulozno zarađuju i nije ih briga za sudbinu tih ljudi. Mi uvijek ponavljamo da bi se prema takvima trebalo puno strože postupati i da bismo u tome trebali biti bolje organizirani. To nije nešto što jedna zemlja može činiti sama, na nacionalnoj razini. Potrebna nam je europska suradnja policije i pravosuđa kako bismo se zajednički mogli boriti protiv tih mreža kriminalaca. Morate znati da se na krijumčarenju ljudima zarađuje ogroman novac. Sve dok je profitabilno zarađivati na ljudskoj nesreći, bit će onih koji će biti spremni riskirati vlastite živote kako bi to i dalje radili. Svi zajedno moramo protiv toga učiniti puno više.

NACIONAL: U svojoj viziji nove, reformirane Europske unije predsjednik Macron isticao je potrebu za formiranjem europske vojske koja bi bila kompatibilna s NATO-om. To su načelno poduprli i kancelarka Merkel i Njemačka. Gdje se stalo s tom idejom?

Kad kažemo europska vojska, ne mislimo na vojnike u istim uniformama, pod jednom komandom u ime EU-a. To još nismo dostigli, a sigurno ni nećemo u dogledno vrijeme. Ali bitno je osigurati da europske vojske bolje surađuju, da imaju zajedničku stratešku koncepciju, da imaju zajedničke vježbe i kompatibilnu vojnu opremu. Vidi se konstantan napredak na tom području, osobito u posljednje tri godine, zahvaljujući međunarodnom kontekstu. Budući da imamo PESCO – stalnu strukturiranu suradnju između oružanih snaga 25 zemalja članica, budući da smo osnovali i Europski obrambeni fond, želimo moći donositi odluke – bilo na nacionalnoj razini, bilo o sudjelovanju u europskim vojnim operacijama ili unutar okvira NATO-a, a da pritom budemo relevantni.

NACIONAL: Što na planu obrane očekujete u novom sedmogodišnjem budžetu EU-a, od 2021. do 2027.? 

Trebamo više novca kako bismo potaknuli inovacije i da tvrtke iz različitih zemalja članica počnu raditi zajedno. Nemojte misliti da je to njima prirodno. Zato mi velikim proizvođačima vojne opreme i uvjetujemo da ako dobivaju novac iz Europskog obrambenog fonda, koriste male i srednje tvrtke, startupove i kvalificirane radnike iz različitih zemalja članica. I oni to već rade. Jer ako nam je svima nešto zajedničko, to je obrazovana i kvalificirana radna snaga koja postoji i u Hrvatskoj, i u Poljskoj, i u Francuskoj. No tu se ne radi samo o vojnoj industriji. Znamo iz iskustva da kad EU financira istraživanja i inovacije na području obrane, to obično ima pozitivne posljedice i na civilni sektor i otvaranje novih radnih mjesta. Vrijeme je da ta pitanja počnemo ozbiljno shvaćati, a za to nam je potreban europski novac. Kad je, pak, riječ o europskom proračunu u cjelini, ako više novca neće biti osigurano kroz nacionalne doprinose članica, onda postoje drugi zajednički izvori prihoda, poput europskih poreza, primjerice na plastiku koja se ne može reciklirati, ili carina na proizvode iz trećih zemalja koje ne primjenjuju europske zakone o zaštiti okoliša, ili oporezivanja međunarodnih internetskih kompanija. Mi imamo velike resurse i trebamo ih znati iskoristiti za bolju budućnost europskih građana.

‘Ne možete se ponašati tako da uzimate samo ono što vam se sviđa iz članstva u EU-u. Osim prava postoje i obveze i ne može se više tolerirati da određene članice ne pokazuju želju za solidarnošću’

NACIONAL: Europska perspektiva za zemlje Zapadnog Balkana visoko je na listi prioriteta hrvatskog predsjedanja Europskim vijećem. Vjerujem da ste svjesni da je odbijanje otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom izazvalo veliko razočaranje u regiji. Hoće li Francuska prihvatiti novu metodologiju pregovaranja i hoće li pregovori biti otvoreni do Zagreb Summita?

Francuska je snažno zagovarala novu metodologiju pregovaranja jer dosadašnja nije davala rezultate. Možda je funkcionirala u Hrvatskoj, ali uvjerili smo se da kada nova članica uđe u EU i nema više monitoringa i kontrole, može doći do nazadovanja na određenim područjima. U nekoliko zemalja članica primijetili smo probleme sa zaštitom manjina, pluralizmom medija, ljudskim pravima. Razgovaralo se o tome jesu li procesi u Srbiji i Crnoj Gori sto posto na pravom putu i što bismo sada trebali napraviti. Zažmiriti na jedno oko i ustvrditi da je proces proširenja pozitivan sam po sebi i da trebamo i dalje ići istim putem? Smatram da je potrebno zadržati neku vrstu monitoringa u svim zemljama članicama, a što se tiče pregovora o pristupanju – vladavina prava i temeljne vrijednosti moraju biti u središtu razgovora od prvog do zadnjeg dana. I to mora biti reverzibilno – odnosno, kada je napredak učinjen, treba ga priznati i pohvaliti, ali ne kroz tehnokratski proces. Ne želim da nam neki službenik iz Europske komisije govori što se događa. Treba postojati politička odgovornost na obje strane – i na strani zemlje kandidatkinje i na strani Europske unije. Ako stvari krenu pogrešnim putem ili stagniraju, moramo također moći reći vladi te zemlje da postoji problem i da se proces može vratiti. Javno mnijenje i civilno društvo trebaju biti potpuno uključeni u te procese. Do sada su se te rasprave vodile iza zatvorenih vrata, a to se mora promijeniti. Zato apsolutno podržavam novu metodologiju koju je predstavila Europska komisija. U njoj prepoznajem mnoge ideje koje smo predlagali mi u Francuskoj, a napominjem da Francuska uvelike podržava ideju proširenja. Snažno vjerujemo u budućnost Zapadnog Balkana unutar efikasne Europske unije temeljene na zajedničkim vrijednostima. I Europska unija se mora reformirati jer neće moći biti efikasna na ovaj način kada jednom bude imala 30 zemalja članica.

NACIONAL: Kako ocjenjujete rad hrvatske vlade, koja je zbog sumnje u korupciju smijenila više od polovice ministara u ovom mandatu, a povjerenje u hrvatsko pravosuđe među građanima najniže je u EU-u? 

Nisam tu da dijelim savjete hrvatskoj vladi. Ali u svakoj članici neovisno sudstvo nije luksuz nego vitalna potreba. To nije nešto što napišete na papir i zaboravite na to sljedećeg dana. Gotovo svaka država članica ima problema s korupcijom unutar političke klase. Nemojmo biti iznenađeni što upravo populisti, koji sami imaju vrlo lošu reputaciju, iskorištavaju korumpiranost među političarima etabliranih stranaka kako bi ih se riješili. No pogledajte situaciju u Francuskoj. Mi smo potpuno promijenili svoje zakonodavstvo i transparentnost izabranih političara i visokih dužnosnika na vrlo je visokoj razini. Do te mjere da se osjećam kao da sam gola pred francuskom javnošću, koja zna sve o meni. Zna koliko zarađujem, zna cijenu moga stana u Parizu, zna, iako joj je teško u to povjerovati, da nemam automobil. Ali ja takvu transparentnost podupirem. I to dolazi nakon desetljeća kritika i skepticizma. Moramo se boriti svim sredstvima da to dostignemo u svim zemljama članicama – i starima i novima.