Kao jedno od neriješenih pitanja između Hrvatske i Mađarske, osim Ine i Mola, na nedavnom sastanku ministara vanjskih poslova Mire Kovača i Pétera Szijjárta spomenut je i LNG terminal na Krku, a Nacional otkriva do Mađari žele kontrolirati njegovu izgradnju

Iako se javno tvrdi drugačije, da se odnosi između Hrvatske i Mađarske bitno popravljaju, ti odnosi u jednom dijelu izgleda opet postaju netransparentni. Visoki izvor iz Vlade ispričao je za Nacional da su mađarska i hrvatska strana nakon susreta ministara vanjskih poslova Mire Kovača i Pétera Szijjárta odlučile da o sadržaju razgovora koji su vodili o otvorenim pitanjima, neće izlaziti u javnost. To je visoki izvor iz Vlade ponovio i kada je Nacional postavio konkretno pitanje povezano s izgradnjom LNG terminala, a što je mađarska strana iz posve neobjašnjenih razloga na tom sastanku uvrstila među otvorena pitanja između dviju zemalja.

To se doznalo nedavno, nakon posjeta novoimenovanog ministra vanjskih poslova Mire Kovača Mađarskoj, gdje se susreo s kolegom Szijjártóm. Nije to bio jedini susret visokih predstavnika dviju zemalja u posljednjih nekoliko dana, što sugerira da su otvorena pitanja između Hrvatske i Mađarske na vrhu liste prioriteta aktualne vlade.

POLITIČKI TAJNIK HDZ–a Tomislav Čuljak tako se 4. veljače u funkciji potpredsjednika saborskog Odbora za međuparlamentarnu suradnju sastao s mađarskim veleposlanikom Józsefom Zoltánom Magyarom.

“Nadamo se otvaranju novog poglavlja u hrvatsko-mađarskim odnosima koje će u okviru suradnje na državnoj razini uključivati i međuparlamentarnu suradnju, a osobito ponovno pokretanje tradicionalnih prekograničnih susreta hrvatskih i mađarskih parlamentaraca”, rekao je Magyar. Kao primjer poželjnog i dobrog mehanizma regionalne suradnje naveo je Višegradsku četvorku, a naglasio je i raspoloživost mađarskog ministarstva vanjskih poslova za suradnju oko pitanja migracija i manjina. Čuljak i mađarski veleposlanik konstatirali su i kako je između Hrvatske i Mađarske došlo do porasta trgovinske razmjene u prvih jedanaest mjeseci 2015. i to od 22 posto. Kao prioritetne sektore gdje tu suradnju treba dodatno ojačati, naveo je upravo energetiku i turizam.

Dva dana ranije susreli su se Kovač i Szijjártó, a sve se to kroz dio hrvatskih medija, posve lišeno konteksta višegodišnjih hrvatskih frustracija zbog sumnji u kriminalno ponašanje Mola u okviru partnerstva s hrvatskom državom u Ini, počelo tumačiti kao pozitivan signal kojim je Zagreb želio poručiti Budimpešti da u odnosima dviju zemalja nastupa novo vrijeme. S mađarske, pak, strane bio je primjetan jednako snažan optimizam, iako su se intenzivno spominjala neriješena pitanja.

A KAO JEDNO OD TIH navodno otvorenih pitanja – barem kako ih gleda Mađarska – spomenuta je izgradnja LNG terminala. Hrvatska i Mađarska imaju brojna otvorena pitanja, među kojima je ključno “partnerstvo” u najvećoj domaćoj naftnoj kompaniji Ini, potom obnova željezničkog prometa, izbjeglice i izgradnja autocesta. U svjetlu postignutog dogovora Kovača i Szijjárta da se konkretno o sadržaju njihova razgovora neće informirati javnost, otvoreno je pitanje jedino zašto mađarska strana izgradnju LNG terminala stavlja u kontekst otvorenih pitanja između dviju zemalja.

• ‘BUDIMPEŠTA IMA NIZ IDEJA I INTERESA kad je Hrvatska u pitanju, a dio tih interesa su i posve otvorene pretenzije. O tome se u javnosti vrlo malo zna, ali LNG nije stvar Mađarske’, kaže Radimir Čačić

Već i samo svrstavanje izgradnje LNG terminala među “otvorena pitanja” sugerira da interes mađarske vlade očito nije samo formalne prirode. A kako Mladen Antunović, direktor tvrtke LNG Hrvatska, odbija javno obznaniti imena sedam zainteresiranih investitora i 12 potencijalnih zakupaca kapaciteta koji su se javili na prošlogodišnje natječaje, još uvijek je teško reći jesu li među tim imenima i neke mađarske tvrtke ili – posve konkretno – i Mol.

Dobro upućen Nacionalov izvor tvrdi kako interes Mađara za sudjelovanje u projektu LNG terminala nije novijega datuma. “On seže u 2012., odnosno u vrijeme kada je bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović posjetom Kataru pokušao oživjeti arapski interes za izvoz LNG-a u Europu upravo preko hrvatskog terminala”, objašnjava izvor Nacionala i dodaje da je Mađarska tada iskazivala interes da katarski plin za svoje potrebe uvozi upravo preko hrvatskog terminala na Krku te da dio toga plina potom prodaje i Srbiji. Mađari su tada, tvrdi izvor Nacionala, otišli i korak dalje te su spominjali i mogućnost strateškog partnerstva s Hrvatskom i aktivno sudjelovanje u gradnji budućeg terminala. S Josipovićem je tada u Katar putovala i brojna gospodarska delegacija na čelu s tadašnjim ministrom gospodarstva i prvim potpredsjednikom Vlade Radimirom Čačićem. Već tijekom posjeta, koji se odvijao u studenome 2012., a potom i nakon povratka delegacije u Hrvatsku, i Josipović i Čačić samouvjereno su tvrdili da je Katar vrlo zainteresiran za sklapanje posla s Hrvatskom te da katarski emir Hamad al-Tani podržava gradnju hrvatskog terminala. Unatoč lijepim riječima koje su prštale optimizmom, sve je na tome i ostalo.

LNG terminal se i danas, više od tri godine nakon posjeta, nije ni počeo graditi. No interes Budimpešte da bude vrlo blizu kada se bude odlučivalo o projektu izgradnje, očito nije ugasnuo. Još jedna zanimljiva informacija ukazuje na to da Mađari vjerojatno očekuju određene ustupke kada je LNG terminal u pitanju. Janaf je početkom veljače objavio financijsko izvješće o poslovanju za 2015. u kojem se ističu odlični poslovni rezultati u proteklom periodu. Točnije, Janaf se u nekonsolidiranom financijskom izvješću pohvalio ukupno ostvarenom dobiti od čak 726,7 milijuna kuna, što je čak 48 posto više u odnosu na prethodnu 2014. Iz neslužbenih, ali dobro obaviještenih krugova, saznajemo da je za tako povoljan Janafov financijski rezultat zaslužan upravo mađarski MOL koji je tijekom 2015. u značajno većoj mjeri koristio usluge Janafova naftovoda za transport sirove nafte. Janaf je u 2015. na svojem naftnom terminalu u Omišlju preuzeo 10-ak tankera koji su dovezli sirovu naftu za potrebe Mola – a riječ je o 1,5 milijuna tona uvozne sirove nafte – te ih transportirao do hrvatsko-mađarske granice, što se snažno osjetilo na njihovu financijskom rezultatu. Ostaje stoga otvoreno pitanje nastoji li Mol kapitalizirati tu činjenicu i od hrvatske strane zatražiti neku vrstu protuusluge za poslovni potez koji je donio očitu korist hrvatskoj naftnoj tvrtki.

DRUGI, PAK, NACIONALOV IZVOR tvrdi da mađarska vlada već godinama ne skriva svoju namjeru da kontrolira hrvatsku energetsku politiku i da kroz upliv u hrvatski energetski sektor, prvenstveno putem Mola čija je uprava u vrlo bliskim odnosima s mađarskom vladom, ostvari vlastite državne interese i zauzme poziciju energetskog lidera u regiji. “Mađari žele imati snažnu ulogu u donošenju odluka vezanih uz izgradnju LNG terminala na Krku i oni neće odustati od namjere da na određeni način kontroliraju gradnju, a kasnije i funkcioniranje terminala. Posve konkretno, Mol želi i dio hrvatskog plina za sebe, a svakako je zainteresiran i za kontrolu kapaciteta budućeg LNG terminala, čime bi smanjili vlastitu ovisnost o ruskom plinu”, tvrdi Nacionalov izvor i dodaje kako Uprava Mola od nove vlade, prvenstveno one HDZ-ove struje u njoj, očekuje daleko benevolentniji odnos s mađarskim energetskim koncernom od onoga koji je imala s vladom Zorana Milanovića. Može se tvrditi da to potvrđuju optimistični tonovi koji su nakon susreta Kovača i Szijjárta odaslani u javnost. Jer mađarska strana nakon sastanka je s očito velikom dozom zadovoljstva objavila kako između Zagreba i Budimpešte “pušu novi, topliji vjetrovi”.

No bez obzira na mađarska očekivanja u bližoj budućnosti, nekolicini političara s kojima je Nacional razgovarao nije posve jasno zašto Budimpešta pitanje LNG terminala smatra “problemom” ili pak “otvorenim pitanjem”. Jer, tvrde oni, hrvatski projekt izgradnje LNG terminala nije – a nikada nije ni bio – problem koji Hrvatska i Mađarska trebaju rješavati. “Nema tu nikakvih otvorenih pitanja. Mađarska sebi dozvoljava svakakva otvorena pitanja. Budimpešta ima niz ideja i interesa kada je Hrvatska u pitanju, a dio tih interesa su i posve otvorene pretenzije. Nažalost, o tom posljednjem se u hrvatskoj javnosti vrlo malo zna. Jasno je da Mađari mogu imati neke svoje interese i ne bi bilo neuobičajeno da ih onako diskretno, diplomatskim kanalima, pokušavaju staviti na znanje drugoj strani, da probaju o svojim idejama razgovarati, utjecati ili ih nastoje ostvariti raznim političkim putevima. No to ne znači da je pitanje našeg LNG terminala na bilo koji način otvoreno u odnosima s Mađarima”, tvrdi u kraćem razgovoru za Nacional bivši ministar gospodarstva i prvi potpredsjednik bivše vlade Radimir Čačić.

MAĐARSKA JE U PRIJAŠNJIM GODINAMA bila zainteresirana za niz projekata u Hrvatskoj pa nikako nije čudno što ih zanima i projekt LNG terminala, tvrdi Čačić. “Njih zasigurno zanima i zakup dijela kapaciteta budućeg terminala, vjerujem i da ih interesira i kontrola transporta plina, no to već spada u pretenzije koje sam spomenuo. U svakom slučaju, bez obzira na njihove interese, LNG terminal je jedno od pitanja koje može biti od obostranog interesa dviju država i o kojem se može i treba razgovarati, no to nikako i ni u jednom trenutku ne može biti ‘otvoreno’ pitanje. Dakle, ovdje se radi o pogrešnom terminu, sve ostalo, uključujući i interese, posve je prihvatljivo”, zaključio je Čačić i dometnuo kako Hrvatska ne smije sebi dozvoliti da joj druga strana taj projekt nametne kao “otvoreno pitanje” jer LNG terminal to sigurno nije.

Agencija za ugljikovodike, od koje je Nacional također zatražio komentar novog “slučaja LNG” u odnosima Hrvatske i Mađarske, ogradila se od cijele priče, objasnivši kako AZU nikada nije vodio projekt izgradnje terminala niti je u njega bio uključen te da o spornim pitanjima nema nikakve informacije. Ni bivši ministar Ivan Vrdoljak, koji je na toj funkciji krajem 2012. naslijedio Čačića, ne vidi nikakav otvoreni problem vezan uz projekt LNG terminala, a koji bi navodno mogao opterećivati hrvatsko-mađarske odnose. “Ne vidim gdje je tu problem i o kakvom to otvorenom pitanju govore Mađari. Nikada nitko s mađarske strane nije rekao da postoji problem u projektu izgradnje našeg LNG terminala”, kaže Vrdoljak.

Vrdoljak demantira da je postojao ikakav dogovor ili obećanje s hrvatske strane na koje se Budimpešta sada poziva. “Ne, nikakvih razgovora o tome nije bilo. Mađari su se slobodno, kao i svi ostali zainteresirani investitori, mogli javiti na javni poziv za ulaganje u izgradnju LNG terminala koji je tvrtka LNG Hrvatska raspisala prošle godine i koji je zaključen krajem studenoga. Ne znam je li neka od mađarskih kompanija poslala svoju ponudu, jer imena tvrtki koje su odabrane još nisu dostupna javnosti. No ja doista ne vidim što je tu Mađarima sporno”, kaže Vrdoljak.

• ‘MAĐARI ŽELE IMATI SNAŽNU ULOGU u donošenju odluka vezanih uz izgradnju LNG terminala na Krku i neće odustati od namjere da kontroliraju gradnju, a i funkcioniranje terminala. Mol želi i dio plina’

On dodaje kako je svojevremeno, u svojem mandatu ministra, insistirao na tome da Hrvatskoj u fokusu treba biti prije svega izgradnja plinske infrastrukture, odnosno evakuacijskog plinovoda i kompresorskih stanica kojima će se plin transportirati dalje do kupaca. “Takav projekt Hrvatska mora financirati sama, odnosno uz pomoć sredstava iz europskih fondova. A kada evakuacijski plinovod bude gotov, tada možemo razgovarati o tome hoće li europski fondovi, privatni ulagači, velike plinske kompanije, koncerni ili bilo tko drugi, graditi terminal i kakav će on biti. Dakle, ja i dalje smatram da prioritet Hrvatskoj treba biti izgradnja kompletne infrastrukture s kojom će biti moguće pet ili šest milijardi kubičnih metara plina na godinu transportirati do kupaca ili dalje u Europu, a tek potom možemo razmatrati gradnju terminala”, tvrdi Vrdoljak. On podsjeća da je Hrvatska još početkom prošle godine Europskoj komisiji prijavila čak 25 projekata za koje se predlaže financiranje sredstvima iz tzv. Junckerova investicijskog plana, a među njima je, uz gradnju LNG terminala, i izgradnja hrvatske trase Jadransko-jonskog plinovoda koji će Hrvatsku povezati s Albanijom i Grčkom, a potom se nadovezati na internacionalni plinovod Trans-Adriatic Pipeline (TAP). “Kad izgradimo infrastrukturu koja će biti dio jedinstvenog plinskog sustava, u tom trenutku možemo razgovarati o izgradnji LNG terminala. Jer isplativost gradnje LNG terminala može biti upitna, ali izgradnja cjevovoda nije i to je projekt od apsolutnog prioriteta. To je stvarni nacionalni interes Hrvatske i zato nam prioritet treba biti povlačenje sredstava iz europskih fondova za gradnju infrastrukture, jer u ovakvom projektu nam ne trebaju privatni investitori. Ovakvu infrastrukturu treba graditi država u partnerstvu s Europskom komisijom i plinovod treba ostati u vlasništvu države. Takva je bila naša politika i ja čvrsto vjerujem da to treba ostati i dalje”, zaključuje bivši ministar gospodarstva i dodaje da ne razumije kakav problem u tome vide Mađari.

Istodobno kada su se počele naslućivati nove komplikacije u energetskim odnosima dviju zemalja, tjednik Telegram objavio je tvrdnje prema kojima se unutar hrvatske vlade počinje razmišljati o prodaji preostalog dijela Ine, kako bi se smanjio deficit. Prema tvrdnjama upućenih poslovnih izvora, s takvim najavama doista treba biti oprezan. Ti izvori tvrde da postoji više razloga zašto to ne bi bilo dobro rješenje za Hrvatsku te da bi se takve najave trebale gledati u kontekstu mogućeg utjecaja Molovih lobista na aktualnu vladu, koji po svemu sudeći ima zabrinjavajuće razmjere. Zbog svega navedenoga, tajnovitost Vlade o sadržaju razgovora s mađarskom stranom teško se može pravdati diplomatskim razlozima.

NACIONAL JE ODGOVOR NA PITANJE koja pitanja ostaju otvorena u slučaju izgradnje budućeg LNG terminala, potražio i u mađarskom ministarstvu vanjskih poslova i trgovine. “Obostrani interes Mađarske i Hrvatske svakako nisu sukob i animozitet, već prijateljstvo i strateška suradnja, što je obilježavalo i ranije godine međudržavne suradnje. Kao rezultat pregovora ministara Szijjárta i Kovača sa sastanka 2. veljače, dvije zemlje razvit će plan djelovanja za rješavanje otvorenih pitanja”, stoji u odgovoru mađarskog Ministarstva te se kao važna otvorena pitanja nabrajaju potpuna obnova željezničkog prometa između dviju zemalja, izgradnja autoceste Sarajevo-Eszék-Budimpešta, pitanje hrvatskog LNG terminala i odnosi Mol – Ina. “Pitanje završetka izgradnje hrvatskog LNG terminala u ovom je trenutku najmanje važno s obzirom na to da je Mađarska uz pomoć sredstava iz EU fondova krenula u razvoj projekta drugog plinskog pravca kroz Rumunjsku i taj je projekt, uzevši u obzir plan diverzifikacije dobavnih pravaca plina, sada u prvom planu”, navodi se u prilično općenitom odgovoru mađarskog ministarstva vanjskih poslova, no i dalje smo ostali uskraćeni za precizniji odgovor na pitanje zašto Mađarska pitanje LNG terminala na Krku smatra otvorenim i što je Budimpešti sporno u tom projektu da ga svrstava među “otvorena”, odnosno neriješena pitanja.