S posljednjim danima 2023. godine istječe treća godina rada LNG terminala na otoku Krku, pa djelatnici tvrtke LNG Hrvatska koja je izgradila i operativno vodi terminal zbrajaju rezultate poslovanja i analiziraju dosadašnje njegove učinke na energetsku stabilnost ne samo Hrvatske, već i zemalja regije. Prema riječima direktora tvrtke LNG Hrvatska Ivana Fugaša, u protekle tri godine terminal je prihvatio 80 brodova za prijevoz LNG-ja, još bi jedan trebao stići do kraja godine te je prihvatio i regasificirao više od 10.900.000 prostornih metara LNG-ja. U transportni sustav Plinacra tako je otpremljeno preko 6,5 milijardi prostornih metara prirodnog plina, što je više od 62 posto svih količina prirodnog plina koje ulaze u hrvatski transportni sustav od početka komercijalnog rada Terminala. Uz redovni prihvat LNG tankera, FSRU brod LNG Croatia dodatno je prekrcao više od 10.500 prostornih metara LNG-ja u 273 kamiona za prijevoz LNG-ja, što je dodatna usluga koju terminal pruža od travnja prošle godine. Ova iznimno složena operacija pretovara LNG-ja izravno iz FSRU broda u kamionske cisterne, tzv. ship to truck reload operacija, uvrstila je hrvatski terminal na listu jedinstvenih takvih terminala u svijetu koji pružaju uslugu ovakve vrste.

No ono što posebno valja istaknuti na kraju treće godine rada terminala jest njegova sigurnost i funkcioniranje u skladu sa svim ekološkim standardima koje ovakva postrojenja trebaju poštovati. Fugaš je za Megawatt posebno naglasio da tvrtka značajne napore ulaže u sigurnost rada terminala i zaštitu svih djelatnika. „U tri godine rada terminal nije zabilježio niti jednu incidentnu situaciju vezanu uz moguće ugrožavanje okoliša i mora, a nikakve zabrinjavajuće greške, možebitne opasne situacije ili zamjerke nisu zabilježile ni ekološke inspekcije kojih je bilo mnogo i koje su bile poslane u nadzor rada terminala. Od početka rada terminala prošlo je preko 1100 dana bez ozljeda na radu, što pokazuje ozbiljnost i odgovornost koja se ulaže u sigurnost ljudi i imovine“, kazao je Fugaš i dodao da je tvrtka kao operator terminala obvezna poštovati vrlo stroge standarde poslovanja u skladu sa zakonima i propisima za zaštitu okoliša. „Vezano na zaštitu okoliša samo Rješenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš koje smo dobili pokazuje koje sve napore moramo uložiti kako bismo utjecaj na okoliš sveli na najmanju moguću mjeru“, objasnio je Fugaš.

‘Buka na koju su se žalili Omišljani bila je rezultat maksimalne opterećenosti svih postrojenja terminala tijekom probnog rada i ona je trajala vrlo kratko’, kaže Fugaš

Naveo je potom sve obveze stalnog monitoringa i praćenja emisija u zrak i more koje su obvezni provoditi cijelu godinu. U sklopu tih obveza izgrađena je i puštena u rad stanica za stalno mjerenje kvalitete zraka u Omišlju, koja je povezana sa Sustavom kvaliteta zraka RH te se podaci kontinuirano dostavljaju u Sustav kako bi se u svakom trenutku mogla pratiti kvaliteta zraka na terminalu, ali i u neposrednoj okolini. Provode se i kontinuirana mjerenja temperature mora u vodenom stupcu na dvije lokacije uz FSRU brod i na trećoj referentnoj lokaciji kako bi se pokazalo da FSRU brod ne utječe na temperaturu mora. Izvode se i kontinuirana mjerenja temperature morske vode na ulazu i izlazu iz sustava uplinjavanja FSRU broda, a četiri puta godišnje, odnosno svake sezone, izvode se mjerenja udjela teških metala i drugih karakterističnih elemenata u sedimentu morskog dna na tri lokacije na području terminala. Također četiri puta godišnje izvode se mjerenja koncentracije bakra u morskoj vodi na dvije lokacije na području terminala, kao i mjerenja na tri lokacije na koja je terminal obavezan temeljem Rješenja propisanih oceanografskih i bioloških pokazatelja.

Zanimalo nas je i mjeri li se razina buke koju proizvodi terminal, s obzirom na to da su se tijekom testnog rada terminala krajem 2020. stanovnici Omišlja i okolnih mjesta žalili na jaku buku. „Buka na koju su se žalili Omišljani bila je rezultat maksimalne opterećenosti svih postrojenja terminala tijekom probnog rada i ona je trajala vrlo kratko. Sada te pretjerane buke više nema i posljednje dvije godine nemamo primjedbi lokalne zajednice. Inače u okviru naših obaveza redovno mjerimo razinu buke u samostalnom radu terminala i kada je privezan brod za prijevoz LNG-ja, odnosno u vrijeme pretovara i procesa uplinjavanja LNG-ja. Ta mjerenja svakodnevno obavljaju zaposlenici terminala, ali i ovlaštena agencija sukladno zahtjevima iz Rješenja o prihvatljivosti zahvata na okoliš. Svi izvještaji o provedenim mjerenjima te o praćenju stanja okoliša objavljuju se na mrežnim stranicama LNGH do 31. ožujka svake godine za prethodnu kalendarsku godinu“, ispričao nam je Ivan Fugaš.

Provode se kontinuirana mjerenja temperature mora u vodenom stupcu na dvije lokacije uz FSRU brod i na trećoj referentnoj lokaciji kako bi se pokazalo da FSRU brod ne utječe na temperaturu mora. FOTO: LNG Hrvatska

Valja podsjetiti i da se Europa sve više okreće LNG-ju kao alternativnom gorivu koje sve intenzivnije zamjenjuje dizelsko gorivo, posebno u pogonskim strojevima teških cestovnih vozila, građevinskih strojeva, brodova i vlakova pa ekološku prihvatljivost terminala valja sagledati i u puno širem kontekstu osiguravanja čišćeg goriva u bliskoj budućnosti. Naime, prema do sada provedenim ekološkim i investicijskim studijama, LNG je u zemljama Europske unije već desetak godina prihvaćen kao jedno od goriva budućnosti za pogon transportnih sredstava zbog visoke stope učinkovitosti, niske emisije štetnih plinova, čistoće nusprodukata izgaranja, količine zaliha u svijetu te relativno niske proizvodne cijene. Prihvaćanje ukapljenog prirodnog plina (LNG) kao pogonskog goriva za transportna vozila, građevinsku i tešku mehanizaciju i brodove pa i željezničke lokomotive već je desetak godina prevladavajući trend u svijetu i u Europi, na koji u idućim desetljećima treba ozbiljno računati ne samo zbog negativnih posljedica emisije velikih količina stakleničkih plinova u atmosferu, već i zbog činjenice da globalna ovisnost o nafti kao najvažnijem pogonskom gorivu svjetskog gospodarstva dugoročno ne može biti održiva, a posebno u aktualnoj situaciji snažnih poremećaja na tržištu nafte uzrokovanih geopolitičkim nestabilnostima na istoku Europe. Tim su smjerom krenule i brojne brodarske kompanije koje svoju trgovačku flotu prebacuju na LNG kao pogonsko gorivo, a isto rade i kompanije vlasnici velikih kruzera i turističkih brodova za krstarenja koji su sve češći gosti i na Jadranskoj obali. Uz to, i domaći linijski brodski prijevoznik Jadrolinija još je ranije najavila da će do 2040. oko 50 posto domaćih brodova u obalnom linijskom pomorskom prometu kao pogonsko gorivo koristiti upravo LNG.

No potencijal korištenja LNG-ja, odnosno ukapljenog prirodnog plina kao pogonskog goriva za cestovna vozila, željeznicu i plovila već je odavno prestao biti tek dobra volja pojedinih tvrtki ili transportnih kompanija i prerastao je u obavezu svih zemalja članica EU-a. Izglasavanjem Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća Europe od 22. listopada 2014., kojom se regulira uspostava infrastrukture za korištenje alternativnih goriva, članice Unije prihvatile su obavezu implementacije odredbi Direktive u svoje nacionalne zakonske okvire, a korištenje alternativnih goriva prihvatile su sve zemlje članice EU-a i kao jedan od ključnih temelja za razvoj Transeuropske transportne mreže (Trans-European Transport Network TEN-T) čiji je dio i Hrvatska. Korištenje LNG-Ja kao pogonskog goriva u pomorskom, riječnom i teškom cestovnom prometu usvojeno je kao temeljno gorivo transportne TEN-T mreže koja je europska mreža cesta, željezničkih pruga, unutarnjih plovnih puteva, pomorskih puteva, luka, zračnih luka i željezničkih te cestovnih terminala.