MLADI SPLITSKI TENOR BOŽE JURIĆ PEŠIĆ UOČI PREMIJERE ‘NORME’

Tenor Bože Jurić Pešić dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta za ulogu u opereti „Mala Floramye“, a od 9. veljače pjevat će u novoj produkciji te nacionalne kazališne kuće, u operi „Norma“ igrat će Polionea. Dao je kratki intervju Nacionalu.

NACIONAL: U operi ‘’Norma’’ koja će se premijerno izvesti 9. veljače igrat ćete Polionea, jeste li pjevali ovu ulogu dosad i kako ste se pripremali?

Ova sezona u HNK Split je za mene jako zauzeta. Osim Polionea, krajem studenoga 2018. pjevao sam Manrica i paralelno reprize ‘’Male Floramye’’, Saint Saensov ‘’Requiem’’ i božićni koncert, tako da sam u svako slobodno vrijeme radio s korepetitoricama Polionea koji će biti moj prvi u karijeri. Bellinijeva ‘’Norma’’ se smatra vrhuncem belcanto stila pa zahtijeva dobru fizičku i mentalnu spremnost.

NACIONAL: U lipnju vas očekuje nastup u ‘’Čarobnoj fruli’’ izvan Hrvatske, o čemu se radi?

Radi se o modernoj insinuaciji opere ‘’Čarobna frula’’, u kojoj osim opernih pjevača nastupaju i break danceri i jedan reper. Produkciju potpisuje Christoph Hagel koji je u Njemačkoj poznat po sličnim ekshibicijama kao što su ‘’Breaking Mozart’’, ‘’Flying Bach’’ i ‘’Čarobna frula’’ koju je postavljao na glavnom željezničkom kolodvoru u Berlinu. Ovu izvedbu sam već pjevao prošle godine na Mozartfestu u Würzburgu, a u lipnju ove godine trebale bi ići dvije izvedbe u Markgräfliches Opernhaus u Bayreuthu, od kojih je prva već sada rasprodana, kao i u kolovozu 6 izvedbi u Prinzregententheateru u Münchenu. Sve izvedba svira Berliner Symphoniker Orchestre.

NACIONAL: Koliko su dragocjena ta iskustva u inozemstvu i vidite li se u Hrvatskoj?

Hrvatska broji svega četiri nacionalne kuće koje osim opere imaju balet i dramu. Malo je tržište i mladi pjevač mora gledati i druge opcije. Tako sam i ja nedugo nakon studija otišao na ljetni seminar Oper oder Spree i tamo se svidio nekim ljudima koji poznaju tržište i sistem funkcioniranja, položio prvu audiciju i počeo pjevati. Mladi pjevač puno nauči izmjenom iskustava s drugim pjevačima, učeći od dirigenata i režisera koji ipak rade u dobrom sistemu funkcioniranja kazališta i opere. Ta iskustva su dragocjena ako ste otvoreni za učenje, neke nove poglede na operu, učenje kroz iskustvo.

Naravno da iako imam potpisan ugovor s HNK Split, uvijek jednim okom gledam preko granice, ali ne za cijeli život.

NACIONAL: U HNK Split trenutačno je vrlo teška situacija, politika igra ne važnu, nego presudnu ulogu. Kako komentirate sve to što se događa u Splitu i kako se tome oduprijeti?

Uf, kakvo pitanje. Jako delikatno. Mogao bih o tome pisati cijele eseje, ali evo u nekoliko rečenica. Morate uzeti u obzir to da je uz sva ova manevriranja oko odabira novog vodstva, HNK Split ove godine dobio najveći broj nagrada glumišta. Pokazatelj je to da u HNK Split rade zbilja kvalitetni i izvrsni umjetnici. Sad se možete zapitati što bi bilo da su stvari oko kazališta bolje i da nema političkih kockanja. Sve što sam dosad radio kao pjevač, sve sam napravio bez politike i nekih političkih poznanstava. Imao sam dobre rezultate, a potom i dobre preporuke kolega s kojima sam radio pa sam tako i napredovao. Država bi trebala skrbiti za kulturu, ali u okviru struke. Ako netko radi svoj posao kvalitetno i dobro, iza njega stoje i dobri rezultati, onda bi takvi ljudi trebali dobiti prilike, ali ako se već zna da netko nije kvalitetan i nema dobre preporuke, onda takvi ljudi ne bi trebali napredovati. Imam osjećaj da su ljudi koji postižu rezultate bez politike te imaju svoja mišljenja i stavove, u današnjem hrvatskom društvu najveći problem. Mladim ljudima treba reći, radite, radite, budite skromni i pametni pa će se sve postići, ne odmah, naravno, ali to je dobar recept za dugoročno. Znanje vam nitko ne može ukrasti. Samo kompetencija i profesionalnost mogu stvari izvesti na bolje, ne članske iskaznice raznih političkih partija.

NACIONAL: Kako ste se počeli baviti pjevanjem i operom, a kako se vidite za deset, 15, 20 godina?

Još u osnovnoj školi pohađao sam satove klavira, svirao orgulje u crkvi pa počeo pjevati u zboru, a moja draga kolegica Jelena Čilaš jedne je godine išla na prijemni za solo pjevanje u muzičku školu Josip Hatze. Znajući da pjevam u zboru, pozvala me da idem s njom i tako smo oboje položili i upisali se. Diplomirao sam na MUZA-i u Zagrebu, u klasi prof. Vlatke Oršanić i sad sam član ansambla HNK Split. Opera nije bila moj prvi izbor. Htio sam ići na bubnjeve, ali te godine nije bilo profesora u školi za bubnjeve. Operu sam zavolio s vremenom i shvatio da je to jedna lijepa umjetnost.

NACIONAL: Kakva je situacija u Hrvatskoj u operi i klasičnoj glazbi, što biste promijenili da vam se pruži prilika?

Opera i klasična glazba još uvijek u Hrvatskoj zvuče elitistički i nešto što ne razumije svatko, zbog toga kazališta i nisu uvijek puna gledatelja. I sam sam se kao dijete čudio kad bi tri tenora pjevala na televiziji zašto se njih trojica „izderavaju“ u smokinzima i još im svi plješću. Možda bi se više trebalo odlaziti u manje sredine i izvoditi predstave. Publiku treba odgajati. Opera treba doći narodu, da bi narod došao njoj. Zašto ne raditi operne flash mobove na trgovima i rivama, zašto ne bi orkestri svirali na ulici, a svaki od prolaznika imao priliku dirigirati na nekoliko momenata ili organizirati šetnju po kazalištima, odlazak na javne probe, razgovori s umjetnicima, predstave u garažama, krovovima, stanovima. Christoph Hagel nije lud kad je stavio break dancere u predstavu i Papagena da mu repa. Lijepo je bilo vidjeti na nagradi glumišta dosta mladih kolega s kojima sam u jednom dijelu petogodišnjeg studija radio neke projekte da su tu večer nominirani ili nagrađivani. Optimist sam pa ću reći: vjerujem da će biti bolje.