Radijska legenda i zvijezda ‘Sedme noći’ Ljudevit Grgurić Grga dao je veliki intervju Klari Rožman u Jutarnjem listu, u kojem jedini čovjek iz Hrvatske koji je u New Yorku uspio osvojiti radijskog Oscara, govori o svojoj ljubavi prema radiju, povratku u eter na Radio Nacionalu te se prisjeća nekih zgoda iz svoje bogate karijere.

“Moj životni moto je ona mudra misao: “Nikada nisi previše star da sebi postaviš još jedan cilj ili da sanjaš još jedan san‘”, kaže Ljudevit Grgurić Grga. Radijska i televizijska legenda iznimno bogate karijere – koju starije generacije pamte po Radiju 101 i “Sedmoj noći”, a mlađe po tome što je upravo on jedini čovjek iz Hrvatske koji je u New Yorku uspio osvojiti radijskog Oscara – prije tri godine otišao je u mirovinu. No, gotovo odmah potom vitalni 70-godišnjak našao je novu zanimaciju, posao koji, ističe, obavlja s velikim užitkom. Jer, Grga sada radi na Radio Nacionalu, što je njegov poslovni početak koji ga je zapravo na jedan način vratio u prošlost, kada je prije četiri desetljeća na Savi radio na glasovitom Radiju 101.

“Radio je moja radost, moja prva i velika ljubav, moj iskonski, ‘zavičajni‘ medijski prostor. Na svoj angažman na Radio Nacionalu gledam kao na završni čin mog profesionalnog života u elektronskim medijima koji je počeo na Radiju 101 i koji će se zatvoriti na najbolji mogući način, s malim krugom velikih radijskih ljudi, mojih dragih kolegica i kolega, poput Zrinke Vrabec Mojzeš, Tamare Pavlice, Igora Primeca, Denisa Murkovića, Zlatana Zuhrića, Krešimira Končevskog, te Nenada Dubravca Strica, koji i danas žive u sjećanju svih onih slušateljica i slušatelja koji su, rekao bih, imali privilegiju i sreću svjedočiti jednom nevjerojatno originalnom, neovisnom i hrabrom radijskom programu koji je na ovim prostorima startao prije gotovo 40 godina. Uz mladu ekipu u našoj tehnici, koju čini i Vjeko Zuhrić, sin Zlatana Zuhrića Zuhre koji je prije 40 godina bio moj tonac na Radiju 101, ovu priču doživljavam i kao ‘povratak otpisanih‘”, govori Grga koji na Radio Nacionalu radi emisiju “Tako dobro”. Najzahvalnijeg gosta dosad, kaže, ne može istaknuti, jer svi su bili “tako dobri”.

“Ova moja nova autorska emisija na tragu je mojih dobro poznatih radijskih formata kao što su bile ‘Gladne uši‘ na HR2 ili nekada kultni ‘Retrovizor‘ na Radiju 101. Dakle, riječ je o još jednoj mozaičnoj emisiji u kojoj u razgovoru s gostima otkrivam puno zanimljivosti iz njihova života ili profesije. Kao što sam nekad u vrtiću propitkivao tete, tako i sada u svojim ozbiljnim godinama, još pun znatiželje, propitkujem zanimljive i pametne ljude koji mi dolaze u goste, sretan što njihove lijepe poruke i znanja odlaze u svijet radijskim eterom”, govori radijski voditelj koji se umirovio 2019. godine. Kažu da je odlazak u mirovinu jedan od većih stresova u životu. Je li i njega “potresao” taj događaj?

“Iako sam se psihički pripremao za taj neumitni dan, moram priznati da sam doživio istinski stres kada je iz kadrovske na moj mejl stigla ona stereotipna, suhoparnim i administrativnim jezikom napisana poruka: ‘Poštovani, ovime Vas obavještavamo da dana…‘ Prva je pomisao bila da je ovo, crno na bijelo, najava odjavne špice moga života. Posljedica toga bile su mučnina i strašna vrtoglavica koje su me usred noći probudile i uplašile da prolazim kroz srčani ili moždani udar… Ove se neugodne epizode prisjećam, nakon gotovo četiri godine, ali danas kao sretan čovjek koji nema osjećaj da je u mirovini”, ističe Grga koji je kao dječak maštao o tome da postane strojovođa vlaka prema jugu, no završio je radeći u banci, dok je istodobno studirao na Akademiji. Kako se dogodilo da je iz banke došao u Jadran film kao pomoćnik Lordana Zafranovića?

“Taj sam život sanjao još od mojih mladih dana koji, moram priznati, nakon prekinutog studija Prava i nisu bila baš obećavajući. No, kada mi se ukazala životna šansa, točnije, kada sam u konkurenciji od gotovo petsto prijavljenih u ondašnjoj državi ušao među osam odabranih na toliko željenom Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, odlučio sam iskoristiti tu jedinstvenu priliku i pobjeći iz banke i mog staklenog akvarija s bankarskim stolom! Ali da bih u tom naumu uspio, bio sam primoran raditi u banci i po dvije smjene, kako bi imao što više slobodnih dana za učenje i ispite, te nerijetko dolaziti na posao nakon probdjevene noći nad knjigom… Takvog, nad knjigom, zamijetio me Jurica Peruzović, glavni čovjek za strane filmske produkcije u Jadran filmu. Kada je saznao da sam upravo diplomirao produkciju na Fakultetu dramskih umjetnosti, ponudio mi je posao. Nikada neću zaboraviti taj susret i ulazak u sobu u kojoj su bili vodeći ljudi Jadran filma i veliki redatelj Lordan Zafranović!”, prisjeća se Grga koji u Jadran filmu, međutim, ostaje samo tri mjeseca.

“Točno, ta je priča završila neslavno, jer sam, nakon samo tri mjeseca rada na filmu odlučio dati otkaz, zbog direktora filma koji se na meni, kako je nerijetko znao govoriti, filmskom gušteru s diplomom, naprosto iživljavao! Moja je odluka bila tako rezolutna, da je i Lordan shvatio da nema smisla uvjeravati me da promijenim odluku! A onda, dok sam tog dana tužan i blago rečeno, očajan, bauljao Jurišićevom s radnom knjižicom u džepu, Bog je htio da naletim na dragog prijatelja Dobrivoja Kebera glavnog urednika Radija 101 koji me je, kada je čuo da sam ostao bez posla, pozvao da se okušam na njegovom radiju. Ostalo je povijest moje prve ljubavi – Radija 101 koji je svoje emitiranje počeo pod imenom Omladinski radio. Studio je bio u kompleksu Studentskog doma ‘Stjepan Radić‘, a kroz njegov su program prošla mnoga imena poput Hloverke Novak Srzić, Željke Ogreste, Tonija Maroševića, Silvije Šeparović, Željka Karduma, Vinka Grubišića, Željka Pervana, Zrinke Vrabec Mojzeš, Zlatana Zuhrića… I, danas mi u ušima zvoni naš zaštitni jingle: ‘Ja sam mali, pa sam vredan i slušam Radio 101!‘”, kaže Grga koji je na Radiju 101, kao nekadašnji DJ u Jabuci vodio kultni “Retrovizor” kojem su ime dali slušatelji.

“Objasnio sam im koncept emisije i otvorio telefone za njihove prijedloge imena moje buduće emisije. Prijedlozi su se redali, a onda je jedan muški glas rekao: ‘Grga, nema tu neke mudrosti, neka ti se emisija zove ‘Retrovizor‘! Kasnije sam se nerijetko puta pitao tko je bio čovjek koji je kumovao mojoj emisiji”, priča nekadašnji voditelj i urednik ‘Retrovizora‘, u kojem se mogao slušati i ruski rock and roll.

“Za tu emisiju je kritičarka Ana Lendvaj napisala recenziju pod naslovom: ‘Koliko bi BBC platio za ovu emisiju?‘. Naime, zahvaljujući novinaru i fotografu magazina Start Jasminu Krpanu, uspjeli smo dogovoriti da se u ‘Retrovizor‘ uključi rock band iz Moskve ‘Mister Twister‘. U tadašnjemu Sovjetskom Savezu rock se još uvijek smatrao nečim subverzivnim pa su rokeri mahom svirali potajice, u svojim privatnim stanovima. I u emisiju su se uključili muzicirajući u moskovskom stanu jednoga od svojih članova, ali onako tajnovito, bez spominjanja adrese tog stana, kako, nedajbože, ne bi bili uhićeni zbog svoje, recimo, oporbene ili antirežimske djelatnosti”, prisjeća se Grga koji je u istoj toj emisiji ugostio i naš ansambl ‘Bijele strijele‘, jedne od pionira rock glazbe na tadašnjim hrvatskim i YU-prostorima koji su u svojoj karijeri u vrijeme komunizma prošli sve ono o čemu je iz Moskve pričao Oleg, vođa rock banda Mister Twister.

Na kraju emisije su uz zajedničko obećanje da neće izdati rock‘n roll, Mister Twister i Bijele strijele zajedno, u eteru Radija 101, izveli rock-klasik ‘Johhnny Be Good‘! Inače, nekoliko godina kasnije, bend Mister Twister postao je jedan od najpopularnijih rock‘n roll atrakcija u SSSR-u.

No, vratimo se “Retrovizoru” čija se kulminacija nastavlja Grga, dogodila 22. svibnja 1987. godine u velikoj dvorani Doma sportova u Zagrebu kada je Radio 101 realizirao mega glazbeni spektakl: “Retrovizor radija 101 predstavlja legende yu rocka”, na kojem su nastupali Indexi, Yu grupa, Grupa 220, Time, Korni grupa, R.M. Točak, Janez Bončina i kao iznenađenje večeri, po prvi puta nakon raspada Bijelog dugmeta, Željko Bebek…

Upravo zahvaljujući “Retrovizoru” koji je s užitkom slušala HTV-ova urednica Ksenija Urličić, 1990. godine počela je i Grgina televizijska karijera.

“Našli smo se na njezin poziv u foajeu ondašnjeg kina ‘Balkan‘, (današnje kino ‘Europa‘), a ona mi je rekla: ‘Mladiću, svake nedjelje na 101-nici slušam svoju omiljenu emisiju, vaš ‘Retrovizor‘. Ja sam na televiziji upravo dobila svoju emisiju, ime joj je ‘Kritična točka‘ i trebam osobu koja ima potencijala poput vas‘. Bio je to poziv koji se ne odbija! Ksenija i ja smo se od prvog dana prepoznali u toj istinskoj ljubavi prema televizijskom izričaju i hrabro krenuli od ‘Kritične točke‘ pa, nakon kratkog vremena, put ‘Sedme noći‘. Onda je KS, kako smo je zvali, postala glavna urednica Zabavnog programa. I, to po meni ostaje u sjećanju kao zlatno vrijeme tog programa. Kultna i masovno gledana ‘Sedma noć‘ koja me lansirala u zvjezdane orbite kao urednika, producenta i voditelja te emisije, emitirala se od 1991. do 1994. dakle, u ratno doba – od početka Domovinskog rata pa, takoreći, sve gotovo do Oluje. Bio je to vrlo hrabar i rizičan pothvat HTV-a i vanjske produkcije, koji je na kraju urodio stopostotnim uspjehom. Uz ‘Sedmu noć‘ me i danas, na prvu vežu nezaboravna sjećanja na sve drage ljude s kojima sam s nevjerojatnom energijom radio taj veličanstveni show: od redatelja Ivana Miladinova, scenografa Dragutina Broza, kostimografkinje Lade Gamulin, koreografkinje Tihane Škrinjarić, ton-majstora Brace Radovića, organizatora Ace Črčeka, producenta Rajka Pavlovića, te sjajnih kamermana, majstora rasvjete, scenskih radnika …”, ističe Grga koji je upravo radeći “Sedmu noć” upoznao i svoju suprugu Sanju.

“Da, i danas pamtim tu večer kada sam u pauzi probe ušao u kafić preko puta današnje Tvornice, u kojoj se u to vrijeme realizirala ‘Sedma noć‘, i ugledao Sanju! Bila je u crvenoj vesti, s osmijehom koji me je osvojio na prvi pogled. Ta slika i danas živi u meni iako je otada prošlo 30 godina!”, kroz smijeh govori Grga koji se nakon “Sedme noći” i “Dobro jutro, Hrvatska” vratio radijskom poslu.

“Najveće je umijeće u životu povući se u pravom trenutku. Dakle, kad sam procijenio da sam došao do vrha, nakon kojega sam postao svjestan da postoji samo jedan put, onaj prema dolje, bilo je mudro i nadasve pošteno reći: ‘Zbogom!‘ Donio sam tešku, ali vrijeme će pokazati itekako ispravnu odluku, jer je u toj, trećoj fazi moje medijske karijere, dolaskom na radio nestalo medijskog pritiska koji je u pravilu sastavni dio pojavljivanja na televiziji. Postao sam sretniji i opušteniji. Na HR-u 2 tada počinjem voditi radijsku mozaik-emisiju ‘Vikendica‘, da bih dolaskom urednice Branke Muvrin pokrenuo talk-show ‘Gladne uši‘”, govori Grga o radijskoj emisiji koja je 2015. godine bila nominirana za najbolju radijsku emisiju na svijetu, a za epizodu pod nazivom ‘Svijet ne bi postojao bez čuda‘, u kojoj je gostovao Branko Lustig, dobila je nagradu Brončani mikrofon u New Yorku.

“Vrativši se u radijski eter postigao sam najveća priznanja u radijskoj struci: tri godišnje nagrade HRT-a, dvije nominacije za radijski Oscar te jedan osvojeni Oscar. Inače, radijski Oscar – World‘s best radio programs – nagrada koja se dodjeljuje u New Yorku – nešto je kao filmski Oscar, gdje za vas glasaju profesionalci iz cijeloga svijeta. Prvi put sam za radijskog Oscara bio nominiran za epizodu s Amirom Medunjanin, kada mi je u New Yorku dodijeljena posebna nagrada za senzibilitet i način vođenja razgovora, a drugi puta sam bio nominiran za epizodu pod nazivom ‘Svijet ne bi postojao bez čuda‘ u kojoj mi je producent Branko Lustig ispričao svoje iskustvo holokausta. Nisam mogao niti sanjati da će žiri od 12 bossova iz Advisory boarda te Grand žiri sastavljen od 150 najboljih radijskih profesionalaca diljem svijeta nakon prve nominacije, samo dvije godine kasnije, ‘Gladne uši‘ ponovno proglasiti jednim od tri najbolja radijska talk-showa na svijetu koja su emitirana tijekom 2016. godine i dodijeliti im brončani radijski Oscar”, objašnjava Grga koji je dobitnik i HRT-ove nagrade “Ivan Šibl” za životno djelo.

“To je bila kruna moje televizijske i radijske karijere kad sam rekao sam sebi: ‘OK., to je to! Bilo je lijepo, hvala i doviđenja!‘. Ali, da parafraziram onu dobro znanu: ‘Grga snuje, a Bog određuje‘, ipak nije bilo gotovo, jer dogodio se Radio Nacional”, smije se Grga koji je itekako zaslužan za današnji izgled statue Dore.

“Da, jedno vrijeme, 1995. godine bio sam angažiran na poslovima marketinga u hotelu Sava u Rogaškoj Slatini, gdje sam imao prigodu upoznati velike majstore, prave umjetnike kristala u njihovoj poznatoj Staklarni. Kada sam 1996. godine na poziv ondašnje glavne urednice HTV-a Hloverke Novak-Srzić prihvatio mjesto urednika Zabavnog programa HTV-a, u svom sam uredu ugledao metalnu statuu Dore. Istoga sam trenutka pomislio da bi bilo dobro razmisliti o opciji Dorine statue u kristalu koja će se ubuduće u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner dodjeljivati pobjednicima hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije. Nazvao sam autora Dore, Ivicu Propadala, i već sutradan smo bili na putu za Rogašku…”, prisjeća se Grga kojeg pitamo kako, uz rad na radiju, provodi svoje umirovljeničke dane.

“Uz angažman na Radio Nacionalu, dane provodim radeći na još jednom projektu koji se zove Dubrovačka televizija, tako da mjesta za otkrivanje novog hobija, zasad, nema! Odlučio sam krenuti u ovaj izazov isključivo na poziv moga dugogodišnjeg prijatelja, poznatog borilačkog promotora, ali i televizijskog producenta, gospodina Orsata Zovka, čovjeka nevjerojatne inventivne i radne energije. Naša je suradnja počela prije više od dvadesetak godina, u vrijeme kad sam bio glavni urednik Zabavnog programa HTV-a, a Orsat, kolokvijalnim jezikom rečeno, ‘klinac‘, koji je već tada sadržajem i produkcijom svojih emisija demonstrirao vrhunski profesionalizam i entuzijazam koji je svojstven samo istinskim zaljubljenicima u televizijski medij. Neposredno nakon moga odlaska u mirovinu javio mi je da je postao vlasnik DUTV-a i da bi me želio angažirati na tom projektu te mi otkrio kako se na taj potez odlučio kako bi u ime svoga nekadašnjeg televizijskog mentora, pokojnog dubrovačkog snimatelja i vlasnika Dubrovačke televizije Dragana Banovića, ostvario njegovu želju da stvori televiziju o kojoj je njegov prijatelj maštao svojevremeno. Ponosan sam što je danas Dubrovačka televizija na samom vrhu nacionalne gledanosti regionalnih televizija u programima uglednih hrvatskih IPTV provajdera, unatoč činjenici da nema financijsku potporu Grada Dubrovnika, zbog svoje beskompromisne uređivačke politike”, istaknuo je Grga.