Od veljače su se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, zbog nemogućnosti postavljanja i igranja velikih opernih i baletnih predstava, počeli održavati komorni koncerti različitog repertoara, uz različitih nekoliko glazbenika na sceni te uz različite izvedbi solista. Na taj način opernim je solistima u teško pandemijsko vrijeme omogućen kakav takav nastup i nužno održavanje kondicije u pjevanju. Održat će se i Gala koncert 13. travnja, kad će nastupiti više opernih solista.

Ljubomir Puškarić jedan je od opernih solista Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu koji je ujedno i inicijator ideje “Prodiši”, u sklopu koje operni pjevači i pjevačice postcovid-pacijentima posebnim vježbama pomažu u svladavanju teškoća nakon preboljene upale pluća. Puškarić je i sindikalni povjerenik ansambla Opere HNK u Zagrebu koji je u velikom broju, čak 82 posto, potpisom podržao zahtjev za smjenom aktualnog vodstva te kuće – intendantice Dubravke Vrgoč, ravnatelja Opere Marcella Mottadellija, Baleta Leonarda Jakovine i Drame Ivice Buljana. Puškarić najavljuje da će velik dio zaposlenika HNK u Zagrebu, nakon brojnih pokušaja razgovora i mirenja, 26. ožujka organizirati mirni prosvjed. Time će se, kaže, pokušati još jednom upozoriti na tešku situaciju u toj nacionalnoj kazališnoj kući te na nemogućnost postizanja dogovore s upravom i Ninom Obuljen Koržinek, ministricom kulture i medija.

Ljubomir Puškarić rođen je u Zagrebu, gdje je započeo osnovno glazbeno i pjevačko obrazovanje. Pohađao je privatne satove kod Darije Hreljanović, zatim kod Vitomira Marofa, a solo pjevanje studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Vlatke Oršanić. Na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu završio je program Performer diploma u klasi profesora Roberta Harrisona u svibnju 2010., a od 2015. član je Opere HNK. Dobitnik je najvažnijih nagrada – Nagrada Vladimir Ruždjak 2013., za uloge Don Giovannija i Pieta iz opere “Postolar od Delfta”, Nagrada Milka Trnina 2017., za nastup u ulozi Grofa Almavive u operi “Figarov pir” te Nagrada Hrvatskog glumišta iste godine, za ulogu Markiza Rodriga od Pose u operi “Don Carlo” Giuseppea Verdija.

NACIONAL: Opera HNK u Zagrebu odnedavno je zbog korone počela postavljati koncerte s različitim repertoarom, temom, autorima i solistima koji su tako “u kondiciji”. Kako komentirate program, moglo se čuti da je takvu vrstu repertoara na scenu HNK trebalo postaviti davnih dana, slažete li se s tim?

Koncerti su većinom postali način da se umjetnički izražavamo, to je naša sadašnjost, a čini se i bliža budućnost. Ako ćemo realno gledati koje su od epidemioloških mjera bile na snazi nama solistima, a ni orkestru, nikada nije bilo zabranjeno nastupati, pa smo očekivali kako će naša Uprava osmisliti način rada u vremenu dok je zborsko pjevanje zabranjeno. Mi solisti smo naše stavove jasno artikulirali jer smo željeli nastupati pa makar i za nekoliko ljudi koji bi htjeli doći po “dozu” klasične glazbe u HNK, tako da smo u veljači ipak započeli s nastupima. To su bili kratki koncerti različitog repertoara i uvjeren sam da je ta naša sugestija urodila plodom. Uspostavljen je i internetski prijenos nekih koncerata pa je i veći broj zainteresiranih mogao pratiti izvedbe uživo. Naravno, to je jedan posve drugačiji dojam u odnosu na dolazak u kazalište, no vremena su takva da se i to smatra blagodati s obzirom na situaciju u svijetu. Uglavnom, trebalo je mnogo više promišljati o “pandemijskom” programu još prošlog proljeća jer su tada stručnjaci govorili da nas čeka barem godinu i pol dana drugačijeg života. Mi smo svakako zahvalni što nam je omogućeno da radimo, no opet smo tužni jer ne dajemo svoj maksimum, a na to smo navikli tijekom karijere. Ovako promatramo kako neka naša kazališta izvode i prilagođene operne predstave, a mi smo, eto, tek počeli s koncertima na pozornici s orkestrom. Što se kondicije tiče, mi smo je dužni održavati stalno, no jedno je vježbati kako bismo ostali u formi, a drugo pripremati se za nastupe.

NACIONAL: Jesu li potrebne velike pripreme za takav nastup, kako se pripremate?

Pripreme za nastup ovise o programu. Primjerice, ako se izvodi neko djelo koje sam već izvodio u karijeri lakša je i priprema, naš mozak je to negdje zapisao i potrebno je manje vremena u odnosu na djelo koje ne poznajemo. Opet, nije isto ako sam posljednji put to izveo prije godinu-dvije ili prije 10-11 godina. Zato je važno da se program najavi dovoljno unaprijed, nama pjevačima koji u pravilu nastupamo pjevajući napamet to je od velike važnosti jer se tako smanjuje nepotreban stres. Naravno, ponekad su prilike takve da se mora nešto na brzinu naučiti ili iznenada uskočiti u neki projekt… Tada su probe mnogo stresnije, prelazimo i granice premorenosti, ali trudimo se uvijek dati svoj maksimum. Čini mi se da smo i u tim situacijama u našem ansamblu prilično uspješni. Sada, nažalost, nema gužve u našim rasporedima, pa nije problem da dobijemo i više nego dovoljan broj proba.

NACIONAL: Uskoro, 13. travnja, održat će se i Gala koncert Opere HNK, o čemu se radi?

Koliko sam upoznat, radi se o koncertu kojim će ravnati Aleksandar Kalajdžić, zagrebački dirigent koji godinama ima uspješnu karijeru u Njemačkoj. Kroz travanj slijedi prva suradnja Opere s njim i to s dvama koncertima i izvedbama opere “Orfej i Euridika”. Veselim se upoznavanju i suradnji, u planu je program u kojem ću sudjelovati u duetima s Lanom Kos i Tomislavom Mužekom.

NACIONAL: Zbog korone velike ansambl operne predstave, kao i baletne, ne postavljaju se, koliko će hrvatska kultura osjećati posljedice ovoga svega?

Na to pitanje će najbolje odgovoriti budućnost koja je pred nama, bit će očito po periodu koji će biti potreban da se publika ohrabri dolaziti u kazalište. Od samoga početka pandemije imam uvjerenje da je publika u gledalištu, uz maske i propisanu distancu mnogo sigurnija nego u javnom prijevozu, trgovinama i slično jer sjede u miru, ne govore, samo slušaju. S druge strane, jasno mi je i da je i Stožer želio ukinuti ono što nije neophodno. Evo, sad je godinu dana od početka pandemije i ipak mnogo više znamo nego što je to bilo na početku. Problemi su veliki ne samo u kazalištima, ali umjetnici su kreativni, pronalaze nove načine za izražavanje i trude se. Financiranje je najveći problem jer je nemoguće popuniti gledalište i zaraditi koliko se moglo prije, ali koliko čujem od nekih kolega Ministarstvo kulture i medija se pobrinulo da slobodni umjetnici ne ostanu bez prihoda, a otvoreni su i natječaji za projekte u ovim uvjetima.

NACIONAL: Pandemija je nekolicinu opernih pjevača, a vi ste inicijator, motivirala za projekt “Prodiši”, o čemu se radi i što je cilj?

Inicijativa “Prodiši” je nešto najbolje što mi se dogodilo u posljednjih godinu dana. Pokrenuo sam je sa svojim kolegama opernim pjevačima i pjevačicama. Radi se o inicijativi kojom želimo pomoći osobama s blažim i težim respiratornim posljedicama nakon upale pluća uzrokovane covidom-19. Mnogo ljudi u tom slučaju ima posljedice s kojima se moraju nositi mjesecima, primjerice otežano dišu, imaju kratak dah, respiratorne krize… Mi smo po uzoru na pilot-projekt “Breathe” u Engleskoj, koji su stručnjaci uspješno ocijenili i promoviran je na nacionalnoj razini, napravili inicijativu “Prodiši”. Nudimo vježbe disanja, a kasnije i mali doticaj s tehnikom pjevanja s ciljem da se ubrza rehabilitacija spomenutim osobama. Rad naših “instruktora” je besplatan, kolege su spremne izdvojiti dio svog slobodnog vremena i pokušavaju vježbama koje su dio našeg profesionalnog rada, a sve kako bismo se na ovaj način uključili u borbu s pandemijom. Nedavno smo uspostavili i suradnju s Marijom Gomerčić Palčić koja vodi covid- ambulantu u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu, ona je podržala našu inicijativu te će pacijente za koje procijeni da im možemo biti od pomoći uputiti da se jave za vježbe nama pjevačima. Svi koji žele dobiti više informacija mogu to učiniti putem grupe “Prodiši” na Facebooku ili slanjem e-maila na [email protected]. Nas instruktora je 30, što nam pruža mogućnost da već na samom početku možemo “pokriti” veliki broj osoba koje nam se javljaju.

NACIONAL: Zapravo se može reći da Opera trenutačno puno radi, a upravo se većina opernog ansambla prije žalila na to da nemate dovoljno predstava te da se operne predstave za djecu broje u operne ansambl predstave pa da ih zapravo ima još i manje. Kakva je sad situacija s obzirom na količinu posla i rasporeda u HNK?

Ne bih se složio. Kao što sam prije spomenuo, mogućnosti nastupanja i u ovim uvjetima su kudikamo veće nego što je trenutačni angažman cijelog ansambla. Što se tiče problema koje ste spomenuli, oni su bili prisutni i prije nego što je pandemija počela. Sada je svima jasno da ne možemo uopće očekivati da bi se nešto moglo učiniti po pitanju većeg broja opernih naslova i predstava u odnosu na pretpandemijsko vrijeme. No mi naše probleme i uzroke problema nismo zaboravili, primjećujemo neke potpuno nove koje je na površinu izbacila pandemija, ali nadamo se da će se možda upravo u ovo vrijeme kada smo u određenom “time-outu” uspjeti pronaći sugovornike i zajednički donijeti odluke koje će Operu u budućnosti vratiti na nivo na kojem je bila u prošlosti. Repertoarna politika i organizacija rada u kazalištu dovela je do brojnih problema što se Opere, ali i Baleta tiče, o čemu je bolje razgovarati s nekime iz toga ansambla. Upravo su te umjetničke grane u zagrebačkom HNK u periodu do prije početka pandemije doživjele stagnaciju u broju naslova koji su na repertoaru, ali i po broju izvedbi, što naša publika ne zaslužuje. Broj posjetitelja opernih predstava je također u padu, ali ne zbog toga što ne postoji interes, nego zato što se premalo nudi. HNK je krovna kazališna institucija u Hrvatskoj i mora ponuditi najviše i najbolje. Nadam se da će budućnost donijeti osobu, zapravo bolje rečeno vodstvo, koje će s nama umjetnicima pronaći novu energiju da se provede reforma HNK koja kasni desetljećima. Sada imam osjećaj da smo s nekim kolegama iz drugih hrvatskih opernih kuća, ali i onih hrvatskih pjevačica i pjevača koji rade po Europi, kvalitetni poput neke nogometne reprezentacije koju narod vidi na svakom europskom ili svjetskom prvenstvu, ali uvijek nekako “zapnemo” u kvalifikacijama i nemamo priliku svima pokazati što znamo i možemo.

NACIONAL: Spomenuli ste zahtjev za smjenom vodstva HNK. Vi ste sindikalni povjerenik za ansambl Opere u HNK u Zagrebu, zašto ste se aktivno uključili u rad i pregovore s upravom? Kakva je trenutačna situacija kad je u pitanju zahtjev za smjenom vodstva HNK koji podržava 82 posto ansambla Opere?

Ja sam aktivan u tom pogledu već nekoliko godina u neformalnom obliku, no sada su kolege procijenile da bi to trebalo učiniti i na formalan način s obzirom na to da je problematika vrlo opsežna. Zvuči malo staromodno – ‘sindikalni povjerenik’ – ali upravo Sindikat nam omogućuje da putem našeg predstavnika kanaliziramo zajedničke stavove. Privatni razgovori s nadređenima ne predstavljaju mišljenje ansambla i mogu biti kontraproduktivni za kolektiv, no budući da smo mi solisti isto tako individualci logično je da se svatko bori za sebe i svoju karijeru. Sada je, pak, zbog cijele situacije postignuta nezapamćena homogenost čak i među solistima. Pregovori s upravom su se odvijali davno, mi smo protekle tri godine vrlo jasno iznosili kritike i konstruktivne prijedloge, ali kako naša nastojanja u smislu obrane naše struke nisu nailazila na plodno tlo došlo je do usijanja koje je kulminiralo prošle jeseni. Mi smo s našom upravom pregovore završili i vrlo smo jasno dali do znanja da tražimo novo vodstvo jer nam je dosta toga da svaki put kada nudimo savezništvo bivamo proglašeni neprijateljima. Sve što se, nažalost, događalo proteklih mjeseci samo je proizvelo još veći revolt zaposlenika, ne samo Opere nego velike većine HNK. U ovom slučaju vrijeme neće izliječiti rane. To ne mislim samo ja nego upravo spomenuta većina. Jedino mi preostaje nadati se da će ovo tmurno razdoblje što prije završiti.

NACIONAL: Kakva je komunikacija s intendanticom, ravnateljima, je li se išta popravilo, pokrenulo, otkad se počelo intenzivno pratiti i pisati o teškoj situaciji koja se intenzivirala nakon smrti člana zbora?

Nažalost ništa se nije popravilo, a neke odluke koje su se dogodile tijekom ove godine bile su nam jasan pokazatelj toga da se ni u budućnosti neće ništa promijeniti po tom pitanju.

NACIONAL: Što najviše zamjerate upravi i intendantici?

Ovo nije mjesto gdje bih mogao detaljno obrazložiti sve što zamjeram upravi niti smatram da to ima smisla. Prošloga petka bio sam s kolegama iz Opere na sastanku u Ministarstvu kulture i medija s povjerenstvom koje se bavi dijelom naših problema. Sve što je bilo rečeno u petak zapravo se ponavlja već tri godine putem naših predstavnika u Kazališnom vijeću, no mi smo još jednom sve ponovili, istaknuli probleme, obrazložili pismeno i usmeno te rekli što mislimo o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Povjerenstvo ima zadatak izvijestiti ministricu Ninu Obuljen Koržinek o svemu te nam preostaje jedino nadati se da će ovoga puta naša ponuda za “savezništvom” naići na spremnijeg sugovornika i partnera s kojim ćemo u budućnosti graditi HNK koji naša operna publika zaslužuje.

NACIONAL: Kakav je vaš odnos prema ministrici kulture i medija?

Razgovarali smo u nekoliko prilika, vrlo otvoreno. Ja sam uvijek iskren i kažem ono što mislim na temelju argumenata. Žao mi je što do sada nije u meni i bliskim kolegama prepoznala dobronamjerne partnere. Uvjeren sam da za to nije kasno te se nadam da ćemo zajednički pronaći način kako što prije okončati ovu krizu u kojoj se nalazi HNK.

NACIONAL: Koji su vaši zahtjevi trenutačno prema upravi, koji prema Kazališnom vijeću, koji prema ministrici? Što ako se ti zahtjevi ne udovolje, planirate li neke konkretnije mjere?

Mi se nadamo da će naši zahtjevi za promjenom uprave koje smo iznijeli još krajem prošle godine konačno biti prihvaćeni. Povjerenstvo je završilo sa svim planiranim sastancima te sam uvjeren da članovi svoje mišljenje mogu brzo i jasno artikulirati ministrici. Postoje, dakako, i oni koji se s nama ne slažu, no oni su u manjini. Odluka je, dakako, isključivo ministričina jer je uloga povjerenstva savjetodavna. U slučaju da će se i dalje inzistirati na ostanku ove uprave mi ćemo na kulturan način i u skladu s epidemiološki propisanim uvjetima mirno prosvjedovati. U 21. stoljeću ne bi trebao biti problem javno izražavati svoje stavove, pogotovo ako se smatra da postoje problemi u ustanovi od javnog značaja i ovakve važnosti za hrvatsku kulturu. Mirni prosvjed je najavljen 26. ožujka te će koncepcijski biti zanimljiv jer ćemo poštovati sve epidemiološke mjere. Na mirnom prosvjedu će se okupiti dozvoljen broj osoba, a ostali će se u prosvjed moći uključiti putem prijenosa uživo na internetu. To će na neki način biti “pandemijski” prihvatljiv prosvjed te jedna novost na razini države. Mi ne želimo probleme, kazne i prekomjerno okupljanje.

NACIONAL: Jeste li očekivali da će se tako raditi u HNK? Jer imate bogato glazbeno iskustvo, nastupali ste po brojnim svjetskim teatrima.

Ne samo ja, mnogo nas je tu koji smo osjetili kako se radi u svijetu, znamo da se može bolje te smo uvjereni da u Hrvatskoj postoje osobe sposobne to i provesti iz riječi u djela. To znaju i oni koji su se više orijentirali na rad u Hrvatskoj jer je situacija bila mnogo bolja u prošlosti.

NACIONAL: Nedavno je u intervjuu za Nacional maestro Nikša Bareza oštro kritizirao intendanticu govoreći da nije brinula o Operi, da je Opera nakon njegova odlaska zanemarena, zapostavljena, da se urušava. Dijelite li njegovo mišljenje?

Pročitao sam taj razgovor, dakako. Ja dijelim njegovo mišljenje, ali se ispostavilo točnim i mišljenje onih koji su prilikom njegova odlaska s mjesta ravnatelja govorili kako je otišla posljednja linija obrane profesionalnih kriterija standarda zagrebačke Opere.

NACIONAL: Čime biste vi kao sindikalni povjerenik i kao član opernog ansambla bili zadovoljni, kojim odlukama ili potezima vezanima uz upravu ili ministricu?

Reformom za kojom HNK vapi, s novim vodstvom dakako.

NACIONAL: Zašto ste odabrali operu kao svoj poziv, što vas je u njoj očaralo?

Život me usmjerio, odnosno prilike. Pjevati sam počeo u crkvenom zboru Palma u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu s 18 godina, a u HNK sam prvi put zakoračio nekoliko godina poslije. Zanimljivo, sad je otprilike 20 godina otkako sam u ovo vrijeme godine kao honorarac pjevao u Zboru robova u Verdijevoj “Aidi”. Nakon toga je uslijedio ozbiljniji angažman u zboru, obrazovanje, solističke uloge, opet obrazovanje ali u SAD-u, potom intenzivna karijera kao slobodni umjetnik te od 2015. angažman u zagrebačkom HNK uz nastojanja da, naravno, nastupam koliko mogu izvan matične kuće. Jako sam sretan što sam imao priliku sudjelovati u snimanjima već 10-ak nosača zvuka s brojnim sjajnim kolegama, dirigentima… Ove godine je CD “Glagoljaškog rekvijema” Igora Kuljerića pod ravnanjem Ivana Repušića osvojio “Oscara” u klasičnoj glazbi u svjetskim razmjerima, imam tri nominacije za Porin u kategoriji album godine u klasičnoj glazbi, zaista sam sretan i zahvalan što sam uopće u prilici stvarati glazbu na ovako visokom nivou.

NACIONAL: Zašto je opera važna?

Opera je važna jer je najsloženije vokalno-instrumentalno scensko djelo. Neki ju zovu kraljicom umjetnosti, što svakako smatram točnim. Jedina koje uključuje glumu, pjevanje, sviranje i ples. Ta energija koja dolazi s pozornice, uz naravno sami dolazak u kazalište koji je poseban doživljaj, nešto je što treba čuvati jer spada među najveće dosege kulture čovječanstva.