Odvjetnik Ljubo Pavasović Visković, nekadašnji predsjednik Nadzornog odbora Hajduka a danas veliki navijač, za Tempo analizira odnose splitskog kluba i navijača s HNS-om, sudačkom organizacijom i Dinamom

Proteklog tjedna, ususret nogometne utakmice između Hajduka i Dinama, među brojnim komentatorima na društvenim mrežama jedna se osoba posebno isticala, a to je poznati odvjetnik Ljubo Pavasović Visković. Ne samo zato što je jedan od najpoznatijih odvjetnika, već zato što je svojedobno bio dužnosnik Hajduka, od 2015. do 2016. bio je predsjednik Nadzornog odbora kluba i svakako je upućen u događaje u i oko kluba. Pavasović Visković strastveni je hajdukovac, u svojim Facebook komentarima ponekad zvuči kao predvodnik Torcide te smo odmah poslije završetka splitskog derbija i pobjede Hajduka razgovarali s njime o položaju Hajduka u hrvatskom nogometu.

TEMPO: Pred nedjeljnu utakmicu Hajduka i Dinama dosta se govorilo o odluci da taj derbi sudi Igor Pajač, vi ste tu odluku komentirali na Facebooku. Kako je, po vama, Pajač sudio nedjeljni derbi?

Meni se ne sviđa način na koji on sudi. Mislim da je napravio puno grešaka, ali utakmica je završila onako kako je završila i nema potrebe da se ta priča više potencira. Ja, generalno, imam problem s hrvatskim nogometnim sucima jer mislim da to ne rade na razini na kojoj bi trebali raditi. Osim toga, postoji jedna vrlo teška povijest između Hajduka i hrvatskih nogometnih sudaca. U nekakvim kritičnim utakmicama bolje je i za hrvatski nogomet, i za Dinamo i za Hajduk, da sude strani suci. Jednostavno mislim da u nekakvim radikalnim situacijama, u smislu nogometne napetosti, mrtve trke za prvaka, nije dobro da se ta priča ostavlja hrvatskim sucima.

TEMPO: O tome često govorite u javnosti, ali oni koji se ne slažu s vama pozivaju se na analizu Međunarodnog centra za sportske studije u razdoblju od siječnja 2020. do travnja 2023. Analizom se utvrdilo da je u tom razdoblju Hajduku dosuđeno 43 jedanaesterca. Analizirajući četiri posljednje sezone hrvatske lige, dosuđeno je 34 jedanaesterca za Hajduk i 26 za Dinamo.

Nije bitno za koga je dosuđeno više penala. Bitno je za koga su dosuđeni penali koji su postojali. Problem je danas u kriterijima. Igranje rukom za jedan je klub penal, za drugi nije. Neki prekršaj je počinjen dovoljnim intenzitetom, za drugi nije. U suđenju vlada zbrka koja ostavlja prostor za arbitrarnost i to jednostavno nije dobro.

‘Nije bitno za koga je dosuđeno više penala. Bitno je za koga su dosuđeni penali koji su postojali. Problem je danas u kriterijima, vlada zbrka’

TEMPO: Svojedobno su engleski novinari nakon poraza pitali Alexa Fergusona, trenera Manchester Uniteda, hoće li se žaliti jer su doživjeli poraz golom iz očitog zaleđa. On je odgovorio da neće jer je i Manchester United više puta na isti način pobijedio. Može li se tako razmišljati u hrvatskom nogometu?

Ja ne bih tako razmišljao u hrvatskom nogometu. Ponavljam, postoji povijest odnosa između Hajduka i hrvatske sudačke organizacije koja je dramatično nezdrava. To je nešto što će trebati puno više vremena i puno novih, kvalitetnih, sudaca da se to izliječi i da se stvori nekakav ambijent povjerenja.

TEMPO: Znači li to da bi inozemni suci bili most dok se ne stvori generacija novih sudaca?

U nekim utakmicama koje su užasno bitne poput ove odigrane u nedjelju bilo bi ljekovito za hrvatski nogomet i za spuštanje tenzija u njemu da ih sude stranci. Ljudi kažu, čak i mnogi novinari, kako Hajduk uvijek prigovara da ima problema sa sucima, buni se i kada treba i kada ne treba. Međutim, sjetite se kada je Hajduk postavio pitanje suđenja u nekoj europskoj utakmici u kojima je, vrlo često, loše prolazio. Nikada. Nedavno smo imali utakmicu s PAOK-om u kojoj je suđen vrlo diskutabilan jedanaesterac za PAOK. Nitko nije spomenuo ni riječ. Zašto? Zato što smo mislili da je to napravljeno u dobroj namjeri, odnosno da sudac nije došao kako bi nas oštetio.

TEMPO: Prije 16 godina osvanula je fotografija Zdravka Mamića u zagrebačkom klubu s tamburašima i dva tada utjecajna nogometna suca, a to su bili Željko Širić i Alojzije Šupraha. Smatrate li da vjerujete europskim sucima jer tamo nema Zdravka Mamića, dok u Hrvatskoj imate dokaze da se na suce utječe?

Teško je generalizirati. Sasvim sam siguran da među današnjim nogometnim sucima ima poštenih ljudi, ima momaka koji žele raditi taj posao onako kako treba. Međutim, kada se jednom stvori nepovjerenje, onda je vrlo teško uspostaviti povjerenje. I onda svaka kriva odluka, koja možda čak i nije zlonamjerna, može zapaliti neku iskru. Mislim da je svima u hrvatskom nogometu u interesu da se tenzije spuste i da se natjecanje odvija na nekakav normalan način, bez povišenih tenzija, bez nekakvih stvari kojima u nogometu nije mjesto.

Ljubo Pavasović Visković bio je predsjednik Nadzornog odbora Hajduka, ali je dao ostavku u vrijeme kada je smijenjen predsjednik kluba Marin Brbić. FOTO: Miranda Cikotic/PIXSELL

TEMPO: Podižete li ili spuštate tenzije svojim objavama na Facebooku?

Kada objavim nešto na Facebooku ja se, u pravilu, obraćam Hajdukovoj publici. To što ja objavim na Facebooku je objavljeno u odnosu na ljude koji prate Hajduk i koji su vezani za Hajduk. Moja ambicija nije da ja zahvaćam bilo kakav širi krug ljudi. Jednostavno, to je nešto što je meni na pameti u tom trenutku. Jedna od mojih zadnjih objava bila je vezana isključivo i jedino uz svlačionicu Hajduka.

TEMPO: Kada već spominjete angažiranje inozemnih sudaca, kolike su šanse da se to doista dogodi u hrvatskom nogometu?

Koliko se sjećam, jednu utakmicu Hajduka i Osijeka sudio je ciparski sudac. To nije izgledalo loše, nije bilo primjedbi ni s jedne strane. Mislim da nije loše kombinirati suce iz stranih zemalja, mislim da bi to moglo biti ljekovito s ciljem smirivanja i spuštanja tenzija.

TEMPO: Uvoz inozemnih sudaca često se veže uz nogometna prvenstva koja su loše organizirana i duboko suspektna. Za pretpostaviti je da HNS ne bi dopustio da ih se dovodi u vezu sa suspektnim radnjama.

Ponavljam, kada govorim o nogometu, govorim iz pozicije navijača Hajduka. Hajduk ima svoju povijest odnosa sa sudačkom organizacijom, a ima vrlo bremenitu povijest zadnjih 15-20 godina i s Hrvatskim nogometnim savezom. Mislim da se neke stepenice ne mogu preskakati, da će trebati određeno vrijeme da se uspostavi pomirenje i da odnosi dođu na nekakvu normalnu razinu. To je proces koji će trajati. Mislim da ono što se događalo posljednjih 20 godina između Hajduka i HNS-a neće biti riješeno u kratkom roku.

‘Ulica ne vodi klub. Ja sam bio pet godina u klubu, na čelnom mjestu, nitko me nije kontaktirao, nikada od mene ništa nije traženo ni uvjetovano’

TEMPO: Kako u tom kontekstu gledate na činjenicu da se Marijan Kustić, predsjednik HNS-a, deklarirao kao navijač Hajduka? Je li to išta znači navijačima Hajduka?

Mislim da je to potpuno nebitna stvar. Kustić će uvijek napraviti ono što on misli da je u njegovu najboljem interesu. I to je potpuno legitimno. Nekakvu čistoću odnosa i provjetravanje atmosfere u hrvatskom nogometu morat će obaviti netko drugi.

TEMPO: Ima li i koliko u cijeloj priči samokritike i navijača Hajduka i udruge Naš Hajduk i onih vezanih za čelništvo Hajduka?

Mislim da samokritike nikada nije manjkalo. U komunikaciji s hajdučkim navijačkim pukom, s upravom Hajduka, u svim tim interakcijama nema nikakve sumnje da je puno toga i do nas. Nitko nama nije kriv što smo mi izgubili i u Gorici i protiv Istre, tu mi nikome ništa ne zamjeramo. To su situacije za koje smo mi sami sebi krivi. Tu nitko ne govori o suđenju, iako je taj gol Istre protiv Hajduka vrlo suspektan. To su naši problemi, mi se moramo suočavati s njima i kroz sve to skupa rasti.

TEMPO: Vi ste napustili mjesto predsjednika Nadzornog odbora Hajduka 2016. i tada ste bili kritični prema nekim događajima u klubu.

Udruga koja okuplja članstvo, a to je udruga Naš Hajduk, udruga je koja se ni na koji način ne miješa u rad i život kluba. I to je ono što je meni vjerojatno najiritantnije u cijeloj priči kada se govori da klub vodi ulica. Ulica ne vodi klub. Ja sam bio pet godina u klubu, na čelnom mjestu, nitko me nije kontaktirao, nikada od mene ništa nije traženo ni uvjetovano. Gluposti su kada se to insinuira udruzi. Naravno, uvijek postoje komentari u medijskom, javnom prostoru, kada se komentira način na koji se vodi Hajduk i na koji se radi u Hajduku. Toga ne manjka, toga je u Splitu jako puno, Split je živopisna sredina i sasvim je sigurno da se kritizira ono što ne valja u klubu, ali i da se hvali ono što valja. Klub napreduje i to je svakome jasno, ali sigurno je da može bolje.

‘Split nikada nije bio grad u kojem su se stvari rješavale na racionalnoj razini, to je bio grad u kojem se uvijek sve događalo na razini emocija’

TEMPO: Posljednjih godina ključni je argument dobrog rada u klubu to što je sređeno financijsko stanje, nema lopovluka te se govori da je to bitnije od toga da se postane prvak na drugačiji, možda i protuzakonit način. Je li to nešto što zadovoljava većinu hajdučkog puka?

Mi smo u demokratskom procesu izabrali put kojim želimo da Hajduk dalje traje. Većina se odlučila na ovakav model upravljanja Hajdukom i to u trenutku kada je klub bio, de facto, pred stečajem, odnosno pred gašenjem. Kada sam ušao u klub kao član Nadzornog odbora, bilo je realno da klub proglasi stečaj i da cijela ta priča bude ili završena ili preformulirana kroz neki novi klub koji ne bi imao kontinuitet prethodnog. Klub se tada nalazio u stanju potpune katastrofe. Kroz ovu udrugu i ono što se događalo posljednjih desetak godina klub je polako rastao, stajao na svoje noge i ja sam prilično siguran da je klub u stanju u kojem u recentnijoj povijesti nije bio. Financijski vrlo stabilan s uređenom omladinskom školom, s marketingom koji je za hrvatske prilike nestvaran, sa 100 tisuća članova, s energijom koja je za ovo podneblje nevjerojatna.

TEMPO: Hrvatski klubovi žive od prodaje igrača. Kada će doći do situacije u kojoj će Hajduk povisiti cijenu svojih igrača i tako parirati Dinamu te ih prodavati za cijenu od pet milijuna eura na više?

Činjenica je da je junior Hajduka, 16-godišnji Vušković, prodan za prilično nevjerojatan iznos za igrača te dobi. Hajduk po tom pitanju raste, ali nema razloga da se uspoređuju Hajduk i Dinamo jer smo mi, po strukturi, dva različita kluba. Dinamo ima svoj put, Hajduk ima svoj put. Hajduk gro svojih prihoda ostvaruje kroz ulaznice, marketing, fan shopove, članarine navijača, dok Dinamo to radi na drugačiji način. To je potpuno legitimno, ali svatko ide svojim putem.

TEMPO: U toj euforičnoj situaciji oko Hajduka dio navijača misli da predsjednik Jakobušić dobro obavlja svoj posao, dio se ne slaže s time. Jednako tako, dio navijača misli da je Ivan Leko dobar trener, dio ga kritizira. Koje je vaše mišljenje o tome?

Potpuno je legitimno da netko misli da je Jakobušić loš predsjednik i da netko misli da je Leko loš trener. Osobno mogu procjenjivati samo poziciju Jakobušića i mislim da je Jakobušić izvanredan predsjednik koji je s Hajdukom napravio pet koraka u budućnost. On je jako podigao Hajduk, Hajduk je nakon nekoliko godina njegova mandata bitno jači i organiziraniji klub. Što se tiče Leke, nemam dovoljno nogometnog znanja da bih javno mogao komentirati nogometne trenere. Hajduk ima jasnu strukturu. Ja sam bio predsjednik Nadzornog odbora i mogu komentirati predsjednika. Trenerom se treba baviti sportski direktor. Sportskim direktorom se treba baviti predsjednik i to je vertikala koja u Hajduku funkcionira. Ako postoje problemi s Lekom, to je posao sportskog direktora.

Lukša Jakobušić, na slici s Ivanom Lekom i sportskim direktorom Mindaugasom Nikoličiusom, za Ljubu Pavasovića Viskovića je izvanredan predsjednik. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

TEMPO: Možete li komentirati tvrdnje osobe koja kaže kako način na koji je organiziran Hajduk nije dobar, a to je Igor Štimac?

Ne pada mi na pamet komentirati Štimca. Štimac ima svoje demokratsko pravo da govori ono što misli, da govori to na mjestima na kojima želi i mislim da nema nikakve potrebe da se mi vrtimo oko toga. On je u prošlosti bio značajan igrač Hajduka, u jednom trenutku je bio i dužnosnik Hajduka, sasvim je sigurno da je njegovo pravo da komentira stanje u klubu, što mu nitko ne može oduzeti. Druga je priča što ja mislim o njegovim komentarima, to je moje privatno mišljenje.

TEMPO: Split je poznat po euforiji glede Hajduka i ta euforija traje desetljećima. Biste li ikada poželjeli malo više racionalnosti, a malo manje emotivnih prilaska svim temama oko Hajduka?

To nije stvar želje, već objektivne zadanosti. Split je, jednostavno, takav grad. Ja sam dijete tog grada, a već 30 godina živim u Zagrebu u kojem sam ostvario karijeru i koji jednako tako volim. Međutim, Split je iracionalan grad. To nikada nije bio grad u kojem su se stvari rješavale na racionalnoj razini, to je bio grad u kojem se uvijek sve događalo na razini emocija. To je vrlo živopisan grad, a Hajduk je slika takvog grada. Svi mi koji smo njegova djeca, kada je Hajduk u pitanju, funkcioniramo na toj razini i bojim se da je to nešto što je nepromjenjivo. Morate znati jednu stvar. Kada bi priča oko Hajduka postala racionalna, tada bismo teško imali 100 tisuća članova, teško bismo imali koreografiju kao u nedjelju, teško bismo imali ovakvo navijanje. Hajduk je plod svoje sredine i on je u ovom trenutku najbliži ljudima koji ga vole i koji stoje iza njega.

TEMPO: Zašto u takvoj situaciji ne želite komentirati ništa vezano za Dinamo?

Stvar je kulture, iz moje pozicije prema Hajduku koja je strahovito emotivna, ne komentirati stvari u redovima našeg najvećeg suparnika. Mislim da bi svatko tko ima dva zrna soli u glavi trebao raditi na tome da se stvari dovedu u poziciju odnosa u kojima neće biti potrebna hrpa policije kada igraju Hajduk i Dinamo. Ne moramo se mi voljeti ali moramo, svi zajedno, raditi na tome da se dođe na nekakvu civilizacijsku razinu kako bi ta utakmica prošla bez nekakvih problema i bez potrebe da se angažira nekoliko stotina policajaca. Mislim da je to razuman cilj za svakog tko ima nekakve veze s nogometom. Znate, često se govorilo o mojoj netrpeljivosti prema Dinamu. To nije do kraja točno. Imao sam strahovit problem s Mamićem i konceptom upravljanja hrvatskim nogometom pa tako i Dinamom. Što se tiče Dinama, to je naš najveći suparnik, ja za taj klub nemam nekih posebnih simpatija ali ga, kao našeg suparnika, poštujem. To je moj stav za koji mislim da ga svatko mora poštovati.