Zagrijavanje za euro kao službenu nacionalnu valutu posrnulo je na pitanju kršenja intelektualnog vlasništva, a zapravo i puno prije.

Je li dizajnerska struka ponižena, a cijeli postupak nepovratno kompromitiran, mogu li talentirani laici ponuditi profesionalno dizajnersko rješenje i zašto je važna vizualizacija nacionalnog identiteta, samo su neka od pitanja na koja su za N1 Televiziju odgovore dali višestruko nagrađivani dizajner, Boris Ljubičić i voditelj Studija dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, prof.dr.sc. Feđa Vukić.

“Riječ je o degradaciji struke”

Ne prestaju reakcije na situaciju oko izbora dizajna za hrvatsku kovanicu eura. Feđa Vukić kaže da je šteta velika. “Natječaj je zamišljen i proveden diletantski pa je takav i rezultat. Nije riječ o poniženju, riječ je o degradaciji struke. Iz naše perspektive je paradoksalno da se takvi postupci u društvenom segmentu događaju inicirano od javne uprave, koja istovremeno desetljećima financira studijske programe u području koje školuje kompetentne ljude da bi takve probleme zaista rješavali. Nedostaje primjerena metodologija natječaja i to je u ovome trenutku meritum”, istaknuo je voditelj Studija dizajna AFZG-a.

Boris Ljubičić navodi da je natječaj bio amaterski, a njemu bi se, kao profesionalcu, moglo i zamjeriti što je u njemu sudjelovao. “Nisam uspio doći ni u zadnji krug od deset izabranih.”

Namjera je bila otvoriti natječaj za sve. Lukić ističe kako nitko ne dovodi u pitanje to da ne postoje ljudi koji imaju kreativan potencijal ili sposobnost. “Imajmo na umu da je prvonagrađeni rad i druge dvije nagrade dobila osoba s diplomom, a na koncu se ispostavilo – jedna od temeljnih postavki bilo kakvog natječaja kad govorimo o inovaciji – treba biti riječ o izvornom autentičnom radu, što se vrlo brzo pokazalo da nije. Potrebna je drugačija metoda natječaja, ovaj natječaj zasnivao se na vizualnoj prezentaciji sadržaja”, rekao je, pojasnivši da je trebala biti ozbiljna analiza komunikacijskog tipa kao priprema za to što se želi dobiti, iz čega bi se jasno pokazalo koja populacija može sudjelovati.

“Dizajn je slojevit način mišljenja, ne samo obrada”

“Hrvatska je ulaskom u EU krenula i na put da će ući u eurozonu. Političari i građani misle da je trebao biti referndum kojim bi se građane pitalo žele li euro. Taj se referendum preskočio i pretvorio se u referendum koji motiv će biti na leđima kovanica”, rekao je Ljubičić i nastavio:

“Građani su odlučivali da se na ta četiri kruga nađe kuna, Tesla, glagoljica i karta Hrvatske. Navodno je premijer bio malo žalostan što se nije provukao i Dubrovnik. Umjesto da se ozbiljno promislilo koji će nas motivi predstavljati, bez obzira kako će biti dizajnirani, a još se na dizajn-tezu nadovezalo da oblik kruga mora imati u sebi izmjenične kvadrate, oni su to vulgarno nazvali šahovnica, što mislim da je vrijeđanje grba, i onda se na nju stavljaju ti zadani elementi. Problem je da je svatko na tu podlogu mogao stvaiti taj moment…

Dizajn je način mišljenja, vrlo slojevit, ne samo obrada, a pogotovo u ovakvim slučajevima gdje je vrlo malo mogućnosti da napravite nešto.”

“Da se škotski autor kasnije javio, imao bi odštetu po otkovanom primjerku novčanica”

Vukić pojašnjava da, ako autor koristi, ali je pitanje koja je razina interpretacije i na samom autoru da to da do znanja onome tko je naručitelj. “U ovom slučaju se naručitelj zadovoljio samom izjavom da su sva prava riješena. Pokazalo se da nije tako.

Da se škotski autor javio kasnije, ne samo da bi blamaža bila veća, veća bi bila i financijska šteta. Imao bi odštetu po otkovanom primjerku novčanica”, naveo je voditelj Studija dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

“Priča o originalu je složenija. Ako to nije različito od svega drugoga – nije original. Original je u smislu identiteta original”, dodao je Ljubičić.

“Presumpcija iskrenosti ili dobronamjernosti je dobra da postoji iz humanih razloga. S druge strane, nekakva kultura postindustrijskog društva reciklaže, copy pasteanja je neka vrsta legitimnog umjetničkog postupka već 30, 40 godina, ako ne i više. Kad gledate kako stvari cehovski funkcioniraju, svaki etički kodeks, a tiče se inovacije, patenta ili kreativnosti podrazumijeva da mora postojati neka vrsta iskrenog odnosa autora koji nešto stvara, a referira se na neki način na nešto što postoji”, rekao je Vukić.

“Gospodin iz Slovenije je uspio zaštititi grb Hajduka”

Kad je riječ o tekstualnom ili muzičkom kopiranju, postoji granica, dok je kod vizualnih stvari to malo složenije, pojašnjava naš dizajner.

“Gospodin iz Slovenije uspio je zaštiti grb Hajduka. Nastala je velika panika kako on to može. Vratiti ću se na natječaj – radi se o tome da taj grb Hajduka bio model. Imate kvadrate i unutar njih samo stavljate zadane teme i zato je tako populistički išlo”, rekao je Ljubičić.

“Studentima AFZG-a se to ne bi dogodilo, imaju kolegij Osnove intelektualnog vlasništva”

Profesor Vukić istaknuo je da se studentima Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu takav propust ne bi dogodio jer su osnove intelektualnog vlasništva redovni kolegij na Studiju dizajna od utemeljenja.

“Dužni smo kao edukatori informirati studente studente o svim okolnostima realnog svijeta u kojima rade, pri čemu je posve legitimno da student prema tome može imati negativan stav”, rekao je.

“Metodologija dizajna je naprije istraživanje pa tek onda dizajn”
Puno polemike je bilo i na odabir simbola Hrvatske. Jesu li šahovnica, karta Hrvatske, kuna, Nikola Tesla i glagoljica najprepoznatljiviji simboli Hrvatske?

“Radi se više o metodološkoj grešci koja počiva na tome da je meritorno ono što misli interna javnost. Je li se mogao netko zapitati što misli eksterna javnost, misli li netko da je Tesla automobil?”, pitao se Vukić, istaknuvši da govori o metodi: “Trebalo je napraviti vrlo preciznu provjeru pa tek onda dizajn. Prije svakog dizajn procesa postoji metodologija i istraživanje.”

Ljubičić: “Odabrana rješenja su nula, očajna”

“Da je natječaj napravljen kako treba, štete najvjerojatnije ne bi ni bilo”, smatra voditelj Studija dizajna AFZG-a.

Za sporan segment raspisan je novi natječaj.

“Odabrana rješenja po mojoj ocjeni su nula. To je očajno. Taj jedan motiv koji će se zamijeniti ništa neće promijeniti”, rekao je poznati dizajner, dodavši da je trebalo na specifičan način utvrditi motive, kao što je ranije naveo i Vukić.

“Ona bi se moglo govoriti o prepoznatljivosti Hrvatske kroz motive, a ne kroz dizajn. To se nije napravilo. Postoje stvari koje svijet zna, ali ih mi nismo dovoljno potvrdili kao svoje – poput psa Dalmatimera i kravate”, kaže Ljubičić.

“Vizualno brendiranje mora pratiti sadržaj”

Vizualni elementi nisu dovoljni sami po sebi da bi bili prepoznatljivi, govori Vukić. “To je daleko kompleksniji kontekst. Svijet je zadnjih 15-20 postao bitno kompleksniji. Ukoliko vizualne elemente ne prati sadržaj, a sadržaj može biti od verbalnih opisa što to jest do različitih tipova postupanja koji mogu biti spontani i planirani, sve je to građenje prepoznatosti i reputacije. Riječ je o složenom postupanju, a u novohrvatskom jeziku se često zove i brendiranje”, rekao je.

“Samo kvadrati su povijest i prošli su kroz vrijeme”
Ljubičić je naveo primjer ilustracije knjige na čijoj naslovnici je ledenjak, čija je jedna petina iznad vode.

“Ono što je izvan vode je jedino vidljivo. To je taj logo ili dizajn koji određuje. Pitanje je kako da utvrdimo te motive. Ja i dalje tvrdim da su to samo kvadrati i da su oni prošli kroz vrijeme. Povijesnu su, mi ih ne izmišljamo, samo im dajemo novi život. Moramo priznati da naša zastava i grb to nisu”, rekao je dizajner.

“Ako me rad ne iznenadi, on nije dobar. Kreativnost mora biti iznad razine očekivanja”, dodao je.

“I u Bauhausu je bilo ključnih ljudi bez formalne naobrazbe, ali to su rijetki izuzeci”

Vukić kaže kako nitko ne spori da laici mogu imati kreativni potencijal.

“Postoji i knjiga koja govori da svaki čovjek ima kretivni potencijal. Pitanje je može li čovjek koji ima kreativni potencijal izvesti takav projekt i zato postoji obrazovanje. Nije nezabilježeno da su potpuni laici u smislu formalne naobrazbe, poput fotografa Lászla Moholy-Nagyja, jednog od ključnih ljudi Bauhausa koji nije imao nikakvu formalnu umjetničku naobrazbu ili grafičkog dizajnera Davida Carsona, ali to su rijetki izuzeci”, rekao je Vukić.

“Ponavljanje je ključ brendiranja”

Naš dizajner kaže da je ponavljanje ključ brendiranja pa naveo primjere zastava Velike Britanije i Japana.

“Hrvatska nije dugo na karti svijeta i njezin početak je trebao biti određen tim kvadratima koji će se dalje ponavljati. Ponavljanje je ključ brendiranja. Britanska zastava ponavlja se kad god je moguće”, govori.

“Šest malih motiva na vrhu grba su zapravu smiješni… Sve je to Hrvatska. Sad je taj šareni dekor čudan, nekima i smiješan, djeca ga ne mogu nacrtati… Hrvatska ni u dizajnu nije jedna jedinica. Mi nismo ušli u definiciju nas samih”, dodao je Ljubičić.

“Tzv. brendiranje je problematično ako nema sadržaja”
“Estetika je samo jedan od portala shvaćanja nekog sadržaja. To tzv. brendiranje se može koristiti s brojnim vizualnim elementima, ali je problematično ako nema sadržaja… Neka razina istine mora biti temelj”, rekao je Vukić o brendiranju.

“Kad je riječ o identitetu zajednice, to je preduvjet. Ako nije utemeljeno u stvarnosti, riječ je o laži ili iluziji ili samozavaravanju”, dodao je.

“Političari nedovoljno brendiraju Hrvatsku, profiliraju sebe”

Vukić kaže da je natječaj za dizajn hrvatske kovanice eura samo jedan od niza simptoma kakvi postoje već trideset godina. “Simptom je vrlo jednostavan, bez obzira o kojoj političkoj stranci je riječ. Javna uprava Hrvatske ne razumije niti potiče inovacije – u društvenom sektoru, gospodarstvu i kulturi. To je jedan od razloga našeg siromaštva, i materijalnog i mentalnog.”

Ljubičić ističe da je dizajn civilizacijska točka koja nas određuje. “Sad ćemo ostati bez kune, za koju ne držim da je bila dobro dizajnirana, ali u povijesti će ostati takva kakva jest.”

“Što se tiče političara, kao da izbjegavaju Hrvatsku kao pojam. Više se bave svojim spekulacijama. Stalno se govori Republika Hrvatska… Mi smo država. Nedovoljno se bave Hrvatskom, oni profiliraju sebe i svoje biračko tijelo”, komentirao je dizajner.

“Gaming industrija je jedan od bitnih smjerova razvoja dizajna”

Dizajn je od samih početaka funkcionirao kao interdisciplinarna djelatnost, naveo je Vukić. “To što se kao takav ne shvaća u Hrvatskoj, to je isto onaj paradoks javne uprave koja to ne razumije, ali će raspisati neki populistički natječaj. I to je samo jedan od brojnih primjera”, rekao je i nastavio:

“Živimo permanentnu komunikaciju koju nosimo sa sobom u džepu. Vizualna komunikacija utječe i na dinamiku same vizualne kulture. Verbalna kultura kao da joj izmiče… Ljudi ne shvaćaju da je umjetna inteligencija u svakom našem telefonu. Gaming industrija u kojoj dizajn ima važnu ulogu je tržišno jedan od bitnih pravaca razvoja dizajna. Još uvijek je pitanje kolika će biti uloga čovjeka u tome”, rekao je voditelj Studija dizajna AFZG-a.