Od 80-ih utrošen je golemi novinarski i publicistički trud da se rekonstruira život Jovanke Budisavljević, posljednje supruge Josipa Broza Tita. Nakon što se ustanovilo da je po završetku Drugoga svjetskoga rata prošla školovanje i obuku dostojnu prve dame SFRJ-a, zasluge su pripisane Ivanu Krajačiću Stevi, najpoznatijem, zapravo najlukavijem hrvatskom špijunu svih vremena, koji je delikatnu pedagošku operaciju povjerio Ljubici Šmigmator. Osim imena i prezimena, ni riječi o njezinu profilu i biografiji, o životu koji ju je nesumnjivo odredio da je izabrana za tako delikatnu misiju.

Konačno je Nacional odškrinuo vrata enigme, na zapanjujući način i gdje bi se najmanje očekivalo. Naime, o tajnoj učiteljici, barem za sad, ne svjedoče dokazi iz požutjelih arhiva, nego jedna pomalo bizarna obiteljska predaja.

“Riječ je o prvoj supruzi moga oca, tada mladoj učiteljici, Srpkinji iz Sunje, vatrenoj aktivistici ilegalnoga komunističkoga pokreta u Zagrebu. Vjenčali su se tijekom Drugog svjetskog rata. No rat ih je brzo razdvojio, svakoga na svoju stranu. Nakon 1945. bila je zadužena za odgoj i učenje Jovanke Budisavljević, bujne Ličanke koju je Ivan Krajačić Stevo pripremao da zauzme mjesto u timu koji se brinuo za Titovu svakodnevnu egzistenciju na beogradskom Dedinju. Cijeli radni vijek provela je uz Jovanku. Premda su se moj otac i teta Ljubica – svi su je tako zvali – rastali u prvim poratnim godinama, ona je zadržala prezime Šmigmator. Nije se više udavala, nije imala djece i privatni život. A moj otac Juraj oženio je moju mamu”, pripovijeda za Nacional umirovljeni inženjer Dubravko Šmigmator, posljednjih godina javno eksponiran u udruzi Sigurnost u prometu, koja se zalaže za organizaciju hitne helikopterske pomoći.