Dana 16. travnja 1939. u Splitu je rođen Boris Dvornik. U jednom sad već dalekom intervjuu u magazinu Tempo prisjetio se svog djetinjstva: ” ‘Ko svako dite u Splitu i ja sam se odmah zaljubija u Ajduka. I kad sam ima deset godin put me odveja na plac, do barba Luke Kaliterne. Igra sam u pionirima sa braćon Bego, Garovom i drugima. Igra san desno krilo i to govorili su dobro. Ali, uteka sam! Posle dvi, tri godine zainteresira sam se za kazalište mladih i – propade moja fudbalska karijera! Otišao sam na studij glume u Novi Sad.’

Boris nije postao nogometaš, ali je uvijek ostao tijesno vezan uz bijelu boju, uz Hajduka i njegove igrače. Kažu prvi je i pravi navijač prvaka Jugoslavije.

Dobro, Borise, deca su vam odrasla (Dean, 13 i Dino, 11 godina). Da li oni igraju fudbal?
‘Bili su u Ajduku, ali nisu se tamo zagrijali. Ne znan zašto. Međutim, bave se – bezbolom… Ne treba se ništa čudit. Ispod naše kuće nalazi se Srednjoškolsko igralište i tamo trenira naš jedini bezbol klub u zemlji – Salona. I dici se lipo svidija taj sport i sada udaraju oni mali balun…’

Inače, vi pratite sve utakmice Hajduka? ‘Naravno, kakvo pitanje. Jasno patin kad san na snimanju, pa ne mogu doć na plac. Kad smo u Delnicama snimali »Kapelske kresove« ja bi lipo u petak sija u auto i pravac u Split na utakmicu. Vratija bi se dobro raspoložen.’

Koji vam je igrač Hajduka najdraži. I kao igrač i van teren? ‘Kume, teško je na to pitanje odgovorit… Ipak, Jerković.'”