Ljiljana Radonić, zamjenica direktora Instituta za kulturalne studije Austrijske akademije znanosti, govori o svojoj specijalnosti – transformaciji kulture sjećanja na ratove u postsocijalističkim državama i odnosu Vlade prema NDH i Spomen području Jasenovac

Ljiljana Radonić zamjenica je direktora Instituta za kulturalne studije Austrijske akademije znanosti (Österreichische Akademie der Wissenschaften). Rođena je 1981. u Zagrebu i s deset godina s roditeljima je otišla u Beč. Kako kaže, ondje je “na početku bilo teško izboriti se za to da mene, ‘strankinju’, prime u osmogodišnju gimnaziju, a ne u neku nižu školu, ali uspjelo je jer se jedan talijanski razrednik zauzeo za to”. Završila je gimnaziju i studirala politologiju, filozofiju i prevođenje te 2009. završila doktorat o ratu sjećanja u Hrvatskoj između Jasenovca i Bleiburga. Od 2004. predaje na Odsjeku za politologiju bečkog sveučilišta, ali i u Giessenu u Njemačkoj, Grazu, Klagenfurtu i Linzu, većinom o transformaciji kulture sjećanja u postsocijalističkim državama i antisemitizmu. Od 2013. zaposlena je na Institutu za kulturalne studije Austrijske akademije znanosti, gdje je u okviru habilitacije uspoređivala memorijalne muzeje u postsocijalističkim državama koje su danas članice EU-a, a poslije toga vodila je petogodišnji EU projekt o „Globaliziranim memorijalnim muzejima“. Trenutno savjetuje i različita austrijska ministarstva i ured premijera, a članica je i Austrijske delegacije Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust (IHRA). U ponedjeljak, 28. listopada, sudjelovala je na raspravi „Institucionalno sjećanje na ustaške logore u Drugom svjetskom ratu u Republici Hrvatskoj: izazovi i prilike u 21. stoljeću”, koju su u Zagrebu organizirali Centar za istraživanje Holokausta i genocida na jugoistoku Europe pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Centar za suočavanje s prošlošću Documenta i zagrebački Kulturno informativni centar – KIC. Tim povodom Ljiljana Radonić dala je intervju za Nacional.

NACIONAL: Možete li ukratko predstaviti područje vašega znanstvenog interesa i opće znanstveno usmjerenje Instituta za kulturalne studija Austrijske akademije znanosti, na kojemu ste zamjenica direktora?

Jedan fokus našeg instituta su kultura i politika sjećanja. Iako sam “na papiru” politologinja, uvijek sam se bavila za tu struku možda netipičnim „bolnim“ pitanjima suočavanja s prošlošću, ne samo u odnosu na nove narative o povijesti nakon 1989. godine nego, primjerice, o odbijanju feminističkih grupa u Austriji i Njemačkoj do 1980-ih da se suoče s činjenicom da su i žene u nacizmu bile počiniteljice i antisemitkinje…