ŠVEDSKA KNJIŽEVNICA LIZA MARKLUND U POVODU SVOJE NOVE KNJIGE

U knjizi “Udarni termin” Liza Marklund piše o trinaestero ljudi koji trebaju početi snimati televizijsku seriju za emitiranje u udarnom terminu. No kad svane jutro, najveća zvijezda švedske televizije pronađena je ustrijeljena, a Annika Bengtzon uključuje se u istragu i brzo otkriva da je jedna njoj vrlo draga osoba osumnjičena za ubojstvo.

Liza Marklund jedna je od prvih megapopularnih švedskih autorica krimića. Rođena je 1962. u malom selu blizu Arktičkog kruga u Švedskoj. Osim što je književnica, Liza Marklund 25 godina radila je kao novinarka, urednica, reporterka u svim vrstama medijima, suvlasnica je izdavačke kuće Piratförlaget, jedne od najuspješnijih u Švedskoj, a u proteklih deset godina aktivna je i kao ambasadorica UNICEF-a. Snimila je dokumentarne filmove o djeci s HIV-om u Kambodži i Rusiji te seriju o obiteljskom nasilju “Take a Little Beating”. Njezine su knjige iz serijala s Annikom Bengtzon prodane u 15 milijuna primjeraka i prevedene na 33 svjetska jezika.

Liza Marklund u intervjuu za Nacional priča o novinarstvu, medijskoj sceni u Švedskoj, ali i o tome zašto se toliko angažirala po pitanju obiteljskog nasilja, posebno žena i djece.

NACIONAL: U knjizi “Udarni termin” bavite se novinarstvom u njegovoj srži. Što vas je inspiriralo i što vas inače inspirira za pisanje?

Današnji mediji – metode, etika i moći – jedna su od glavnih tema kriminalističkog serijala o Anniki Bengtzon. Uvjeti i mogućnosti za muškarce i žene različiti su, kao i kriminalna djela, zlo, pravda i nepravda. Stvarnost je uvijek moja inspiracija. Uglavnom me situacije iz stvarnog života zaista bockaju.

NACIONAL: Tko je Annika Bengtzon?

Moj glavni lik Annika Bengtzon je novinarka. Željela sam da bude moderna heroina u kriminalističkim romanima današnjice. Kao suprotnost mnogim drugim heroinama, Annika ima ženske uvjete i ograničenja. Osim što je supruga i majka, ona je i ljudsko biće drugog reda, kao što je to slučaj sa svim ženama. To je ono s čime ona mora živjeti i boriti se, kao i druge žene na planetu.

Ima široku paletu osobina, unatoč tomu što je žena. Ranjiva je i plačljiva, ali i ambiciozna do te mjere da je ponekad odvratna. Voli svoju djecu i brine se o njima, ali je fleksibilna poput hladnjaka surađujući sa svojim kolegama. Iznimno je pametna i radišna, ali ne može srediti svoj privatni život. Brbljava je i glasna i ne odustaje od borbe.

NACIONAL: Postoje li u njoj osobine koje imate i sami?

Neke, kao u svim mojim likovima. Ako Annika ima opsesiju u životu, to je onda njezin posao. Ne može se maknuti od njega, posebno kad joj baš netko kaže da mora. To je odvodi na najmračnija mjesta. Ako nešto dijelimo, to bi onda bilo to.

NACIONAL: Koliko vam je važno imati jedan glavni lik u serijalu?

Željela sam lik koji bi mogao završiti u svim vrstama neugodnosti bilo gdje na svijetu, ali nisam željela da bude policajka. Ne znam apsolutno ništa o policijskom poslu. Trebalo bi mi godina i godina istraživanja o tome da bih mogla nešto i napisati. S druge strane – novinarstvo je nešto što znam i dok spavam.

NACIONAL: Deset godina radili ste kao novinarka, zapravo istraživačka novinarka, pa ste iznutra upoznati sa situacijama koje to prate. Kakvi su bili ti dani?

Pa, dobro su mi došli kad sam se počela baviti pisanjem. Novinarka sam četvrt stoljeća. Radila sam kao istraživačka reporterka u najvećem tabloidu sjeverne Europe, radila sam u malim novinama, radila dokumentarce, bila sam glavna urednica dnevnih novina, izvršna urednica na Channel 4. Malo toga ne znam o novinarstvu i malo je toga što ne mogu saznati.

NACIONAL: Zašto ste napustili novinarstvo? Iako još nešto malo pišete, ipak niste više „full-time“ novinar. Koliko toga se u novinarstvu promijenilo?

Pratim medije, i to vrlo pozorno. Išla sam u Washington tijekom američkih predsjedničkih izbora, na predizborni skup Hillary Clinton, samo da bih bila što bliže akciji.

NACIONAL: Što možete reći o medijskoj sceni u Švedskoj?

Mijenja se, i to dosta, naravno zbog digitalizacije medija. Ne mora to nužno biti loše, ali stavlja pritisak na vlasnike medijskih kuća ne samo da smanje troškove, već i da investiraju.

NACIONAL: Gdje vidite najveće izazove?

U činjenici da vlasnici medijskih kuća više uopće ne ulažu u ljude. Odgovorni, dobro obrazovani novinari nikad nisu bili potrebniji. Trebaju vremena da bi svoj važan posao obavili kako treba.

NACIONAL: Vrlo ste aktivni u snimanju dokumentarnih filmova o djeci, ženama, ranjivim skupinama društva. Zašto ste tome toliko posvećeni? Što se može napraviti da se poboljša njihov položaj?

Dugo sam radila s UNICEF-om oko takvih stvari. Svijet je tako okrutno nepravedan, a djeca nisu uzrokovala tu nepravdu. Ona su samo njezina prva žrtva.

NACIONAL: Aktivni ste i u podizanju svijesti o obiteljskom nasilju. To je nešto za što znamo da se događa svugdje oko nas, ali većina okrene glavu. Kakva je situacija u Švedskoj po tom pitanju?

Upravo onakva kakvu ste opisali, većina ljudi okrene glavu. Isto je u Švedskoj kao i svugdje u Europi. Žene su silovane i pretučene na dnevnoj bazi, a ubijene na tjednoj. Brojke su iste već desetljećima, a vlada malo toga radi da bi nešto promijenila.

NACIONAL: S obzirom na to da živite u Švedskoj i Španjolskoj, možete li komentirati situaciju u EU?

Pa, kći mi živi u Londonu pa samo mogu reći Brexit pa da završimo s tim.