Koncertni ciklus “Lisinski u Guvernerovoj palači”, prvi koji zagrebačka Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog izvodi izvan Zagreba, predstavit će u riječkoj Guvernerovoj palači 26. listopada Papandopulo kvartet, najpoznatiji kvartet saksofonista u Hrvatskoj koji će tom prilikom izvoditi djela Johanna Sebastiana Bacha, Borisa Papandopula i Eugènea Bozze, u posebnim aranžmanima za kvartet saksofona.
Papandopulo kvartet čine vrsni mladi saksofonisti Nikola Fabijanić, Gordan Tudor, Goran Jurković i Tomislav Žužak, koji zahvaljujući elanu i umjetničkoj izvrsnosti privlače pozornost glazbene javnosti, napose mlađeg naraštaja, stoji u najavi.
Njihov prvi nosač zvuka najprodavaniji je album klasične glazbe u posljednjih nekoliko godina i dobitnik pet nominacija za diskografsku nagradu Porin, a njihovi su koncerti redovito praćeni burnim odobravanjem publike i pohvalama kritike.
U širokom opusu svojih glazbenih interpretacija, Papandopulo kvartet na stalnom repertoaru ima djela od Georgea Friderica Händela i Antonija Vivaldija, preko Georgea Gershwina i Astora Piazolle pa sve do Gorana Bregovića.
Usavršavali su se na konzervatorijima u Parizu, Amsterdamu i Beču te na seminarima kod uglednih svjetskih saksofonista. Kvartet je nastupao na poznatim festivalima i glazbenim manifestacijama kao što su Riječke ljetne noći, Dubrovačke ljetne igre, Muzički biennale Zagreb, Splitsko ljeto, Dani hrvatske glazbe u Beču i festival Echoraum u Beču te na koncertima u Budimpešti, Parizu, Strasbourgu, Hercegnovom i drugim gradovima.
“Opuštenost i sigurnost u nastupu, intonativna preciznost i bogatstvo tonske kreacije temelji su na kojima članovi Papandopulo kvarteta grade svoju glazbenu izražajnost i izričajnost”, ističe se u najavi.
Za riječku su publiku pripremili program koji uključuje Talijanski koncert za čembalo, BWV 971 Johanna Sebastiana Bacha (obrada za kvartet saksofona: Katsuki Tochio); Choral et Scherzando Davora Bobića; Andante et Scherzo Eugènea Bozze; Tri studije za glasovir Borisa Papandopula (obrada za kvartet saksofona: Ivan Batoš) i Suitu quasi Balkaniku Izidora Leitingera.
Komentari