Za govedo boškarin država daje 795 eura poticaja, za konja posavca isto toliko, za magare 311 eura godišnje, a poticaj i nagrada majci za rođenje djeteta iznosi 309 eura – potpuno je bizarno propast demografske politike Hrvatske ilustrirao nadležni ministar Ivan Šipić, hvaleći se kako on predlaže poduplavanje financijskog stimulansa za uzgoj djece. Ali ostanemo li kod njegovih usporedbi, to će značiti da će telac boškarina i dalje vrijediti više od ljudskog mladunčeta. Skandalozna Šipićeva računica implicira da bi se rađanje djece također moralo smatrati nekom vrstom rasploda.

Demografija je, priznaje to povremeno i Andrej Plenković, ključno pitanje za opstanak hrvatskog naroda, u konačnici i hrvatske države. Ali onda za ministra demografije postavi čovjeka koji će ekspresno postati najveća sramota njegove, kadrovskim sramotama nakrcane, vlade. Čast iznimkama, ali sastav je njegova kabineta generalno uvredljiv za Hrvatsku. U luku od potencijalnih klijenata Remetinca do potpuno redikuloznih ili tragično potkapacitiranih figura. Premijer kao da se trudi birati ljude koji će njegove kadrovske radare maksimalno kompromitirati. Novi je ministar demografije novo dno u ekipi njegovih odabranika. Instaliranjem Šipića na čelo resora za kojega sam kaže da je ključan za opstanak hrvatskog naroda šef Vlade pokazuje težak nemar prema budućnosti Hrvatske. Nebrigu i neodgovornost koju je prema demografskim problemima zemlje i dosad demonstrirao. Demografski su problemi, naime, u njegova dva mandata postajali sve dramatičniji. Prenizak natalitet i preveliko iseljavanje. Premalo rođenih i previše onih koji odlaze. Ništa u tim već duže vrijeme nepovoljnim trendovima premijer nije uspio promijeniti. Upravo suprotno, Hrvatska je za njegove vlasti dodatno demografski oslabljena.

Demografsko sušenje

Andrej Plenković misli, izgleda, da se i demografsko sušenje Hrvatske dade riješiti PR šaradama. Problem smanjenja ljudskog potencijala države pokušava relativizirati i dedramatizirati. Redovito tvrdi da se Hrvatskoj ne događa ništa što se prethodno nije dogodilo i drugim zemljama istočne i srednje Europe koje su postale članice Europske unije. Hrvatska nije iznimka, kaže. Istina, iseljavanja su pogodila i druge države, ali nigdje u obimu kakav je zabilježen u Hrvatskoj. Iz Hrvatske je od 2013. – kada je postala članica EU-A – do lani, iselilo 389 tisuća ljudi. Depopulacija je hrvatske države bila rekordna. U deset je godina izgubljeno skoro deset posto stanovništva. Više nego u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji. S tim da je prethodno u ratu, odlaskom velikog broja Srba, Hrvatska također doživjela veliki gubitak stanovništva. Situacija je, dakle, mnogo gora nego što je premijer običava predstavljati.

Eksploziju iseljavanja, koja koincidira s godinama njegove vlasti, Andrej Plenković vrlo vjerojatno nije mogao izbjeći. Možda ju je mogao nešto smanjiti. Da se time bavio. Ono što je mogao, a definitivno nije napravio, hlađenje je motiva za napuštanje države. Ekonomski se razlozi iseljavanja s vremenom možda smanjuju, noviji podaci govore da je više od polovice otišlih imalo radno mjesto u Hrvatskoj, ali se društveni razlozi egzodusa, zaslugom vladajućih, ne prestaju povećavati. Prema Institutu za istraživanje migracija, više od 70 posto mladih razmišlja o napuštanju Hrvatske. Uglavnom zbog nezadovoljstva društveno-političkom situacijom. Osjećajem da se bez stranačkog umrežavanja ovdje ne može prosperirati. Zbog sveprisutne korupcije i nepotizma. Samo oko 1 posto mladih ne vidi problem u impregniranosti države nepotističkim, rođačkim, jaranskim i partijskim vezama. Za one koji se spremaju na odlazak negdje gdje će se svojim znanjem i sposobnostima moći etablirati Plenkovićeva vlast baš ništa nije napravila. Svojim je načinom funkcioniranja njihovo nezadovoljstvo samo pojačavala.

Rasplodni resurs

I, kako problem demografski devastirane Hrvatske premijer misli rješavati? Tako da postavi ministra koji na žene gleda kao na rasplodni resurs? Vjeroučitelj Šipić, prije nepunih pola godine promaknut za člana Vlade, svoje planove ne otkriva. Kad je nedavno prvi put izašao pred novinare, o svom programu za revitalizaciju Hrvatske ništa nije rekao. Osim što je spomenuo ideju udvostručenja poticaja za rađanje. Ali u iznosu koji je mnogo manji od tisuću eura, koliko je svojedobno nesretni Karamarko s čela HDZ-a najavljivao. Ministar ništa ne obećava, da ga, kako je sam rekao, poslije ne bi mogli hvatati za riječ. Nikakve konkretne mjere ne želi najavljivati, iz predostrožnosti, da ga ne terete kad ih ne bude proveo. Ali je javnosti predstavio četiri svoja savjetnika koji će, svaki, svakog mjeseca inkasirati po 1100 eura. Dobro, možda je čovjek svjestan vlastitih skromnih potencijala, pa angažira stručnjake, što bi se moglo pozdraviti. Nažalost, ministar se pokazao previše okupiran tehnikalijama, traženjem ljudi i prostora, namještanjem ureda. Sam će reći da mu je ministarstvo još u pelenama, treba to podići, ustrojiti, prohodati, odgojiti… “Ne možemo mi dati djetetu da odmah uzme štrucu kruha i namaže paštetu”, kaže. Do paštete njegovom će ministarstvu još ohoho vremena trebati. U svakom slučaju, više se angažirao oko vlastitog navodno neadekvatnog smještaja, nego oko demografske katastrofe u državi.

Uglavnom, ministar je Šipić – koliko se iz njegovih izjava može razumjeti – uvjerenja da se žene prvenstveno trebaju baviti rađanjem. Da im je majčinstvo osnovna funkcija. S odobravanjem će govoriti o pravu žene da ostane doma, valjda da im pravljenje potomstva bude plaćeno. Ni ješka kojom namjerava mamiti povratnike u Hrvatsku ne korespondira previše s realnim stanjem stvari. Tvrdnje da je zatrpan upitima onih koji se žele vratiti prilično su sumnjive. Tvrdi statistički podaci otkrivaju da su za Hrvatsku prije svega zainteresirani radnici iz dalekog Nepala, Filipina ili Indije. Upravo je njihovom zaslugom demografski saldo Hrvatske lani, prvi put nakon mnogo godina, isplivao iz minusa.

Društveni pesimizam

Ali kako zaustaviti one koji se upravo pakiraju, ministar ne govori. Premijer Plenković zna spominjati potrebu širenja društvenog optimizma. Jer, društveni pesimizam, kako ispravno zaključuje, ne pomaže pozitivnim demografskim trendovima. Ali društveni se optimizam ne širi propagandnim sredstvima ni PR operacijama. Ni njegovim svakodnevnim lekcijama o nikad boljem životu u Hrvatskoj. Ne pomažu Rafali ni enormno povećavanje plaća političkoj klasi. Dok mladi ne mogu do krova nad glavom, a stari do dostojanstvene mirovine. Ne može se optimizam u narod umjetno utjerivati. Pogotovo je to nemoguće kad upravo Plenkovićeva vlast proizvodi pesimizam u Hrvatskoj.

Skandalozna Šipićeva računica implicira da bi se rađanje djece također moralo smatrati nekom vrstom rasploda. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

U stvaranje se depresije u državi ministar Šipić snažno uključio. O demografiji uglavnom ništa ne zna, ali je sposoban da s mjesta člana Vlade uličarski napadne sve koji mu se zamjere. Umjesto da nedavno u Saboru odgovori na pitanja i kritiku, oporbenu je zastupnicu Orešković u teško prepričljivoj diskvalificirajućoj verbalnoj dijareji proglasio sramotom za žene. Ovih se dana okomio na novinare. Smeta mu ironiziranje njegova savjetničkog tima, pa lumen od ministra satiričare proglašava polupismenim i, doslovce, kanta-novinarima, aludirajući na kantu dreka kojom je svojedobno nepoznati muškarac u Splitu zalio novinara Antu Tomića. Šipić implicira da je bacanje izmeta na kritičara vlasti bilo opravdano. Čak navija za ponavljanje tog scenarija. Tvrdi da je novinar dobio ono što je zaslužio. Takva se fekalijska retorika u Banskim dvorima javno dosad nije koristila. Ministar je demografije političku komunikaciju pretvorio u smrad kanalizacije. Nastupa kao ministar septičke jame. Suprotno potrebama resora koji mu je povjeren, njegove bljuvotine djeluju kao depopulacijski faktor. Tko bi želio živjeti u zemlji u kojoj takvi tipovi mogu postati ministri! U kojoj se karikaturama povjerava upravljanje državom i rješavanje “ključnog pitanja za opstanak hrvatskog naroda”!

Na ispade ministra Šipića premijer Plenković ne reagira. Možda zato što i sam novinare običava nazivati osovinom zla ili, u posljednje vrijeme, debilima. Možda zato što mu odgovara da se pripadnici Domovinskog pokreta, stranke koja je Šipića poslala u Vladu, što više kompromitiraju. Ali takav hodajući skandal kompromitira i kabinet u kojem participira. Negativan se refleks na cijeli postav, sve do premijera, ne može izbjeći. Svaki ministar slika je, između ostalog, i onoga tko ga je izabrao i tko ga na poziciji drži. Umjesto željenog širenja optimizma, s takvim opskurnim likovima u svom sastavu Plenkovićeva vlada funkcionira kao industrija pesimizma. U punom pogonu.