Sav nasmiješen, kao da objavljuje neku silno dobru vijest, veliki dobitak ili neki vlastiti grandiozan uspjeh, Andrej Plenković najavio je rekonstrukciju Vlade. Onu za koju je još relativno nedavno tvrdio da je neće biti. Može kompletna opozicija, junačio se, dubiti na trepavicama, ali on nikoga od svojih ministara, unatoč kontaminiranosti, neće maknuti do kraja mandata. Sada istom uvjerenošću veze o benefitima velike kadrovske transformacije. Detalje operacije preslagivanja vlastitog kabineta još ne otkriva, ali sve pršti od optimizma. Premijer govori o osvježenju i osnaživanju svoje vlade, o novoj energiji i novom entuzijazmu.

Razdraganom retorikom Andrej Plenković ponajprije pokušava prikriti i na neki način iz javnosti potisnuti neugodnu činjenicu da su promjene u Vladi iznuđene. Da je skora sječa njegovih ministarskih knezova prije svega rezultat rada Državnog odvjetništva. Grubu činjenicu da je njegova momčad desetkovana vlastitim suicidalnim koruptivnim aktivnostima, što znači da se osobno našao u ulozi svojevrsnog mrtvozornika. Pokupit će one koji su politički već mrtvi. Koji su se sami ubili svojim suspektnim, možda i kriminogenim funkcioniranjem. Jedan mu je ministar ravno s funkcije odveden u Remetinec, još su dvojica pod istragom, još nekoliko njih ozbiljno načeti. Od kojih jedan u kompromitaciji koja teče – od mega afere Vjetroelektrane, u kojoj su pali buljuci visokopozicioniranih pripadnika Plenkovićeve vlasti, do nekih svježih otkrića o mutnim okolnostima dodjele koncesije za hidroelektranu na rijeci Jadro: natječaj je na Badnjak objavljen samo na jednom prilično skrovitom mjestu, da bi posao dobila tvrtka koja se dosad nije bavila energetikom, nego zaštitarstvom.

Ministarska maštovitost

Aktualne ministre i inače krasi nevjerojatna maštovitost u kombiniranju biznisa. Ministar zdravstva tako za visokostručne IT poslove preferira angažirati cvjećarski obrt, dok nalaze Državne revizije o utvrđenim nepravilnostima bezobrazno ignorira. Između ostalih i onaj koji otkriva kako se njegovom drugaru posrećilo da od države naplati višestruko nabildan iznos, kao da su mu radnici sve redom udarnici s radnim kapacitetom od 112 sati dnevno!

Hrvatska valjda nikada nije imala goreg ministra vanjskih poslova, odnosno – da se poslužimo premijeru dragim terminom – bizarnijeg šefa diplomacije. Ali činjenica da funkcionira kao hodajući skandal njegovu poziciju u Vladi uopće ne ugrožava. Voljom premijera Plenkovića. Grlić Radman savršeni je izraz njegove kadrovske politike

Potpuno prešućujući korupcijske afere kao ključni razlog za rekonstrukciju svog kabineta, premijer Plenković pokušava prevariti javnost. Prodaje priču o osvježenju i snaženju Vlade, a zapravo se bavi krpanjem. Nastoji pokrpati svoj havarirani brod, koji, teško izbušen lopovskim skandalima, pušta na sve strane. Trećini njegovih ministara DORH već puše za vratom. Masovnost govori da nije riječ tek o potrebi zamjene nekoliko problematičnih članova kabineta, nego je kompletnoj Vladi nužan neki jako ozbiljan remont. Očito je greška ipak u sustavu. Što premijer ni na galgama neće priznati. A još manje je taj dobro podmazani mehanizam spreman mijenjati. Bez jasnog kriterija po kojem će provesti rekonstrukciju Vlade, ili barem bez njegova deklariranja, Andrej Plenković javnosti ostavlja da o karakteru i dometima najavljenih zahvata zaključuje posredno, na osnovu imena onih koji odlaze i onih koje bi na upražnjena mjesta mogao dovesti. Ni jedno ni drugo ne sugerira izbor po sposobnosti.

Kadrovski jad

Ministar Horvat nije smijenjen zato što u dvije godine nakon potresa u Zagrebu obnovu nije uspio pokrenuti. Nije maknut zbog svoje katastrofalne nesposobnosti. Otišao je tek kad je jednog subotnjeg jutra policija zbog nekih drugih krimena došla po njega. Neke od Plenkovićevih ovih dana jako spominjanih mogućih akvizicija također upućuju na zaključak da će i rekonstrukcija Vlade završiti kao prelijevanje iz šupljeg u prazno. Njegov nesuđeni zagrebački gradonačelnik Filipović ili potpuno potkapacitirana državna tajnica Mađerić na mjestu ministara predstavljali bi pad s lošeg na još gore. „Fićo“ se profilirao kao predmet teškog zezanja javnosti, Mađerić kao jedna od HDZ-ovih bezličnih, ni po čemu važnih žena. Njihovim instaliranjem u Vladu Plenković bi pokazao sav jad svoga kadrovskog bazena. Ili svu bijedu svojih kriterija biranja ljudi.

Da premijer ne drži do sposobnosti, lako je zaključiti i po nekima od njegovih postojećih kadrovskih uzdanica. Smjenu ino-ministra Grlić Radmana nitko ne spominje. Premda je ovaj svoju funkciju pretvorio u karikaturu. Hrvatska valjda nikada nije imala goreg ministra vanjskih poslova, odnosno – da se poslužimo premijeru dragim terminom – bizarnijeg šefa diplomacije. Čovjek je potpuno prazan, nesposoban složiti suvislu rečenicu, suvisle politike ni u primisli. Ali činjenica da funkcionira kao hodajući skandal njegovu poziciju u Vladi uopće ne ugrožava. Voljom premijera Plenkovića. Grlić Radman savršeni je izraz njegove kadrovske politike. Koja intelektualne sirotane pretvara u uzdanice svoje vlasti.

Sudbina ministrice Tramišak, ozbiljne žene koja zna svoj posao, kako će reći upućeni politički veteran Čačić, test je na kojem se karakter aktualnih vladajućih struktura može mjeriti. Ministrica europskih fondova nije zahvaćena Uskokovim istragama, zna se da je otkazala posao jednoj suspektnoj firmi miloj njenim prethodnicima, protiv kojih se danas vode kazneni postupci, a pod lupom se javnosti našla kad se saznalo da joj stižu prijetnje, one da će biti krvi do koljena, za razliku od premijeru i dalje vrlo drage bivše ministrice Žalac, kojoj su pod prozore znale stizati raskošne crne mečke i slični izrazi pažnje i zahvalnosti. Možda Tramišak na koncu neće biti izbačena iz Vlade, kako su prve, tobož uvrijeđene Plenkovićeve izjave sugerirale. Možda ostane jer je premijer, izgleda, uspio ukapirati kako reputacijsku štetu koja bi nastala njenim odbacivanjem ni na koji način ne može popeglati.

Šest godina premijerskog mandata Andreja Plenkovića njegovu je vlast učinilo starom i trulom, kompromitiranom. Osvježenje i novu energiju mogu donijeti samo posve novi ljudi. FOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL

Uznosito najavljena rekonstrukcija Vlade, sredstvo njenog navodnog osvježavanja i osnaživanja, za što je Andrej Plenković dobio odriješene ruke i od svoje stranke i od koalicijskih partnera, kao što ih je za svoja kadroviranja i dosad imao, prilično je providan pokušaj kontrole štete. Aktualna vlada svojim je ukupnim hendikepima, korupcijskim aferama i nesposobnošću, trajno oštećena. Korupcijski skandali takve veličine i razine kakvi su se trenutno naredali u Hrvatskoj, u pristojnim zemljama rezultiraju ostavkama i izvanrednim izborima. Vlast u kojoj se toliko ministara nađe u problemima sa zakonom, redovito se smatra obaveznom vratiti mandat narodu na odluku. Takvo rješenje nije stvar dobre volje, nego stvar elementarne političke higijene. Gotovo da ga je nemoguće izbjeći. Premijer Plenković ne osjeća ni obavezu ni potrebu da već jako stradali legitimitet svoje vlasti provjeri i potvrdi na biralištima. U čemu ima snažnu potporu svojih koalicijskih partnera, koji se izbora panično boje, pa zajednički, pod firmom čuvanja političke stabilnosti, opstruiraju demokratske standarde.

Prevare birača

U šest godina svoje vlasti Andrej Plenković već peti put sastavlja Vladu. Njegove su rekonstrukcije masivne, nije riječ tek o promjeni jedne ili dviju osoba. U prvom je mandatu prvi kabinet sastavljao s Mostom, drugi s HNS-om, da bi godinu pred izbore zbog uglavnom nekretninskih makinacija iz Vlade izbacio još pet kompromitiranih ministara. Politolozi tumače da nakon raskida s Mostom novu vladu bez izbora nije smio formirati. Jer je promjenom koalicijskih partnera mijenjao kompletnu arhitekturu vlasti. Savez s HNS-om predstavljao je beskrupuloznu prevaru birača. HNS-ovi su mandati, naime, na izborima osigurani zajedničkim listama s ljevicom. Njihovim preuzimanjem Plenković je otplutao u prljavu političku trgovinu, čiji je puni sadržaj do dana današnjeg ostao nepoznat javnosti. Ali političku je korupciju na velika vrata uveo u svoju vladu.

Sada će na rezalište poslati još pet-šest ministara koje je do jučer vatreno i bezrezervno branio. Nitko, valjda, nije imao toliko prilika za popravni kao aktualni premijer. Ako nakon četiri dosadašnja postava Vlade opet mora u veliku rekonstrukciju, jer mu se kabinet ponovno pokazuje tragično nesposobnim i korupcijskim aferama debelo natopljenim, onda problem možda nije u ministrima, nego u onome tko ih bira. A premijer Plenković nepogrešivo bira pogrešne. Koje će povremeno pustiti niz vodu, no tako da vlastitu poziciju nezamjenljivog dodatno podeblja. Nakon što je na ministarskim funkcijama potrošio četrdesetak ljudi, a sposobnu i čestitu Vladu još nije uspio formirati, jasno je gdje bi rekonstrukcija morala početi. S vrha vrhova. Bez toga nema novog početka. Šest godina premijerskog mandata Andreja Plenkovića njegovu je vlast učinilo starom i trulom, kompromitiranom. Osvježenje i novu energiju mogu donijeti samo posve novi ljudi. Ne samo na ministarskim mjestima. U zemlji kojom se vlada kancelarski najvažnija je promjena u centru moći, na premijerskoj funkciji.