Najnovija otkrića o koruptivnoj mreži koja je svojim kracima obgrlila i njegov premijerski kabinet, potpuno su izbezumila Andreja Plenkovića. Nakon curenja dinamitne prepiske između dvije karijatide njegove vlasti, bivše ministrice Gabrijele Žalac i bivše državne tajnice Josipe Rimac, u kojoj se spominje i stanoviti AP s kojim će one dogovoriti svoje suspektne poslove, a zbog kojih će se kasnije naći pod udarom zakona, te potom objavljivanja u Nacionalu i nekim drugim medijima serije SMS bestselera sličnog karaktera, koji otkrivaju malignu praksu njegovih najbližih suradnika da državu tretiraju kao svoju privatnu prćiju, premijer je – pokazuju njegove reakcije – pukao k’o kokica. Kao da više ne upravlja vlastitim postupcima. Potezi su mu uglavnom autodestruktivni. Razumljivo možda s obzirom na dramatično kompliciranje situacije. Više ne uspijeva prikriti da je hobotnica metastazirala u samom srcu njegove vlasti.

Slabost upravljanja

Pokušajem da bagatelizira objavljeno Andrej Plenković otkrio je slabost i nesposobnost donošenja racionalnih procjena i upravljanja krizom. Šaljući svoju stranačku vojsku da medijima serviraju priču kako je skandal izmišljen nije umanjio, nego je povećao štetu. Njegov šampion ljiga kategorije, politički opskurni vitez Reiner, nedavno promaknut u šefa HDZ-ova saborskog kluba, bulaznio je nešto o tome da AP može biti bilo tko. Potpuno bizarna izjava o bijelom medvjedu – „Oporba u svojoj nemoći i jadu što su zajedno toliko slabiji od HDZ-a svakog dana izmisli neku temu, pa sutra očekujem da izmisle pojavu bijelog medvjeda na Medvednici, kojega je organizirao HDZ, a možda na njemu jaši Andrej Plenković“ – dijagnosticira njegov intelektualni kapacitet. U takve se političke budalaše premijer uzda. Potom će i ministar Malenica uvjeravati javnost kako je potpuno nevažno tko je AP. Mudrovat će o tome kako je riječ o privatnoj prepisci dviju osoba. Kao da korespondencija između visokopozicioniranih Vladinih dužnosnica o stvarima koje se tiču države može biti privatna. Malenica će također ponavljati tezu da „jalova oporba kreira lažnu temu“, a sve kako bi „fokus sa svoje proruske politike pokušala prebaciti na nešto što je, po meni, lažno“. Dakle, ministar pravosuđa fakeom naziva činjenice utvrđene u istražnom postupku, koji je proveden pred institucijama hrvatske države. Skandalozna izjava zbog koje bi promptno morao biti smijenjen.

Ali umjesto otkaza, premijer svoje kompromitantne uzdanice odlučuje kopirati. Shvaćajući da više ne može nijekati očigledno, dopuštajući da se onaj AP odnosi na njega, izašao je pred novinare i u bijesnom galimatijasu, hiperventilirajući od nervoze, izvršio političko samoubojstvo. Andrej Plenković sam je sebi pucao u glavu. Ustvrdio je da informacije o bombastičnom sadržaju WhatsApp konverzacije omiljene mu ministrice Žalac i HDZ-ove predatorice Rimac nisu tema. Da je prepiska koja implicira masovnu trgovinu utjecajem u najbližem mu krugu suradnika i kriminalne veze u vrhu države ne-tema. Konfabulirajući o tome da ih orkestriraju opozicija i mediji, kako bi zasjenili epohalne uspjehe njegove Vlade i predsjednika Milanovića spašavali od njegovih gluposti. Govori o namjernom kreiranju kaosa. Napada Nacional, prebrojava tekstove. „Ovo što se događa je strategija oporbe, kreiranje ne-tema, da se u medijskom prostoru stvori kaos“, ponavlja. Suspektne poruke svojih suradnika šefovima državnih tvrtki proglasit će informativnim, a javno problematiziranje u HDZ-u udomaćene prakse uhljebljivanja stranačkih drugova i prijatelja vlasti – neprijateljskim i zavjereničkim. Rigajući žučne i iracionalne optužbe na sve strane Andrej Plenković uživo se, pred novinarskim mikrofonima i kamerama, raspadao. Raspadao se kao čovjek i kao političar. Njegov se premijerski postament brzinski urušava.

Poput Karamarka

Situacija počinje nalikovati onoj iz vremena političkog sunovrata njegova prethodnika Tomislava Karamarka, svojedobno uhvaćenog u aferi KaraMOL zbog koje je morao otići s čela HDZ-a i rastati se od visoke funkcije potpredsjednika vlade. Karamarku je presudila vlastita žena, svojim nepriličnim poslovnim vezama s lobistima MOL-a. Plenkoviću će doći glave njegovi najbliži suradnici. Dvije HDZ-ove ex-primadone koje ga spominju kao adresu s kojom će složiti kontru onima koji njihovim koruptivnim aranžmanima ne idu niz dlaku. Danas znamo da je premijer bio upoznat s kupovinom višestruko preplaćenog softvera, zbog kojeg su protiv drage mu Žalac europski tužitelji podigli optužnicu. Čak je rebalansom proračuna omogućio taj posao. Njegovi se ministri zbog korupcije povlače po Remetincu i po sudovima. Njegov glasnogovornik, bez dana radnog staža izvan premijerova kabineta, šalje poruke šefovima državnih firmi kako bi svojim prijateljima omogućio uklizavanje u željeno zaposlenje. Mali se Milić toliko razbahatio da pred kamerama laže o toj operaciji. Plenkovićeva je Crna Mamba vrlo vjerojatno sklonjena u Bruxelles jer se istraga u nekim koruptivnim aferama previše primakla njenom imenu. Kompromitirajući detalji o ekipi kojom vlada Hrvatskom gotovo svakoga dana cure u javnost, a premijer svoj brod koji pušta na sve strane, unezvijeren, vlastitim prstima pokušava počepiti. Za razliku od nekih drugih, bivših šefova HDZ-a, Andrej Plenković navodno je pošten čovjek. Ali vlada strukturama duboko impregniranim lopovlukom.

Prilično je nevjerojatno da se Andrej Plenković nije smatrao ni potrebnim ni obaveznim distancirati od načina komunikacije svojih donedavnih suradnica. Prepiska Žalac i Rimac pokazuje da su dvije bivše visokopozicionirane hadezeovke obične političke opajdare. Silno samouvjerene, kao da su apsolutno nedodirljive, kao da zakoni za njih ne važe. Premijer se nedavno povodom sitnog poskupljenja nekih frizerskih usluga uz uvođenje eura skandalizirao zbog „fenomena pohlepe“. O ekstremnoj pohlepi, volji za nezasitnim grabežom svojih stranačkih diva nije govorio. Nije se ogradio, niti osudio ono što su radile. Nije rekao da je zgranut sadržajem njihovih poruka i njihovim postupcima. Nije priznao da je pogriješio birajući ih za svoje prvotimke. Uzalud su ga novinari zasipali pitanjima, pokušavajući pritisnuti da se izjasni. Ni jednu ružnu riječ na njihov račun nije izgovorio. Svojom benevolentnošću, čak komplimentima kupuje njihovu šutnju? Sumnja je logična i posve legitimna. Pogotovo jer istodobno dok šuti ili relativizira grijehe svojih odabranika, bjesomučno napada novinare i sve koji na korupcijske skandale njegove vlasti upozoravaju.

Porazna svjedočanstva

Premijera Plenkovića ne dira, čini se, ni činjenica da su objavljeni prijepisi poruka njegovih nekadašnjih i još aktualnih uzdanica porazno svjedočanstvo o funkcioniranju njegove vlasti. Optužnice protiv Žalac i Rimac, kao i SMS zbirka iz memorije mobitela stupova premijerova kabineta, šefa Frka-Petešića ili glasnogovornika Milića ili HDZ-ova glavnog tajnika Katičića, govore kako se zapravo upravlja Hrvatskom. Koliko lopovluka i nepravde vlast generira. Korupcija i trgovina utjecajem dobro su etablirane i sveprisutne. Njihova se mreža čini širokom i čvrstom. Čak ni oni koji u njoj ne sudjeluju, uglavnom se nemaju snage oduprijeti. Vjerojatno i zato što se mućke uzimaju kao s vrha HDZ-a prešutno usvojen modus operandi. Od Martine Dalić koja s funkcije potpredsjednice Vlade svojim borgovcima javlja da AP traži da se „dejstvuje“ do palih Plenkovićevih perjanica, sigurnih da će s AP-om složiti dogovor.

Zato ih valjda – zbog dojma da uživaju suport i zaštitu na najvišem mjestu – nitko od ministara i šefova državnih agencija nije prijavio. Premda su u svojim malverzacijama znale biti navalentne i beskrupulozne. Čestite se gazilo, banditske apetite mazilo. Upozorenja da rade mimo i protiv zakona arogantno ignoriralo. Da Andrej Plenković korupciju ne smatra eliminirajućim faktorom pokazuje i sudbina šefa Hrvatskih šuma Jakupčića, koji je nakon boravka u Remetincu i optužnice u slučaju Vjetroelektrane vraćen na direktorsku poziciju, gdje se zadržao više od dvije godine, sve do odlaska u mirovinu, i gdje je premijerovoj sviti, svim tim milićima i frkapetešićima uvijek bio na dispoziciji za zapošljavanja i druge vrste pogodovanja. U njegovih pet godina u Hrvatskim je šumama uposleno preko tisuću novih radnika, svaki radni dan po jedan čovjek više.

Rapidnoj eskalaciji afera unatoč, premijer tvrdi da mu je vladajuća koalicija čvrsta kao kamen. Možda će ga zaista podupirati do posljednjeg daha, ali to ne znači da njegova vlast nije trula i već jako crvotočna. S korupcijskim hipotekama koje se ne prestaju umnožavati teško da može funkcionirati. Čak i ako potraje sve do redovnih izbora iduće godine, odbrojavanje je, izgleda, pokrenuto. Čini se da odjavna špica za Andreja Plenkovića počinje curiti. Iz Banskih se dvora sve jače ćuti zadah njegova ocvalog imperija. Premda se izvana još ne primjećuje, ali potraga za nasljednikom u HDZ-u već je otvorena.