Ivica se Puljak kockao i dobio. Njegova se vrlo rizična odluka da nakon nepunu godinu mandata na čelu Splita ide na prijevremene izbore jako isplatila. U nedjelju je ostvario sjajan rezultat, s ukupnim skorom iznad svih očekivanja. Izbore za gradonačelnika umalo je riješio u prvom krugu. Za dlaku je falio. Nedostajalo je samo još oko 1,5 posto ili petstotinjak glasova. Njegova je lista s osvojenih oko 42 posto potpore udvostručila broj mjesta u Gradskom vijeću – sa 7 skočila je na 15 vijećnika – što znači da mu za apsolutnu većinu treba samo još jedna ruka. Dosad je gradom vladao u vrlo kompliciranoj i tegobnoj koaliciji. Pravoj kašeti brokava. Situacija mu sada postaje mnogo komfornija. Ako pobijedi u drugom krugu, što se zbog ogromne razlike između njega i drugoplasiranog, HDZ-ova kandidata Zorana Đogaša, čini posve izvjesnim, gotovo pukom formalnošću, može formirati vrlo homogenu i stabilnu vlast.

Velika apstinencija

Premda je Split vrlo specifičan grad, tamošnji su prijevremeni izbori pokazali nekoliko, za cijelu Hrvatsku vrlo znakovitih činjenica. Prvo, pokazali su ogromnu i jako zabrinjavajuću razinu izborne apstinencije. Izlaznost od oko 31 posto, što znači da je manje od trećine biračkog tijela odlučilo sudjelovati, predstavlja težak poraz kompletne političke klase. Građani masovno odbijaju sudjelovati u izbornim procesima, što upućuje na opasno ruiniranje povjerenja u demokraciju. Ogluha birača objektivno smanjuje legitimitet vlasti. Problem s kojim se i Andrej Plenković na nacionalnoj razini mora nositi: na prošlim je parlamentarnim izborima osvojio oko 16 posto glasova ukupnog biračkog tijela, a drži svu vlast u Hrvatskoj. Premda povijesno niske izlaznosti, izbori u Splitu možda signaliziraju da stvari nisu nepovratno otišle u krivom smjeru. Puljak je uspio mobilizirati svoje glasače, jedini od svih političkih opcija. Premda je na izborima sudjelovalo dvadesetak tisuća građana manje nego lani, on je dobio oko 5000, a njegova stranka skoro 7000 glasova više nego prije godinu dana. Znači da problem nije u biračima, nego ga treba tražiti u onima koje bi trebalo birati.

Izbori u Splitu pretvorili su se u veliki debakl HDZ-a i njegova tradicionalnog partnera Keruma, široko poznatog kao puka politička sirovina. Puljkova pobjeda Plenkovićev je poraz. FOTO: Milan Sabic/PIXSELL

Drugo, trijumfalna pobjeda Ivice Puljka i njegove liste nije rezultat samo njihova dosadašnjeg, desetomjesečnog upravljanja Splitom, nego je vrlo vjerojatno treba gledati i kao posljedicu činjenice da su se biračkom tijelu uspjeli predstaviti kao najuvjerljivija alternativa HDZ-u i skarednom Kerumu. U nedjelju se na izborima odlučivalo uglavnom samo o tome hoće li Banovinu osvojiti Puljak ili HDZ. Zato je dosadašnji, a vrlo vjerojatno i budući splitski poteštat povukao sve glasove od centra nalijevo. Za njegovo profiliranje kao antihadezeovske opcije, pa onda i blistav izborni rezultat jako je zaslužan impulzivni i često vrlo osporavani dogradonačelnik Bojan Ivošević. Premda se pokazao sklon incidentnoj retorici, pa je zbog njegova verbalnog napada na jednu novinarku i došlo do prijevremenih izbora – jer ga se Puljak, unatoč podignutoj optužnici i pritisku svojih koalicijskih partnera, nije htio odreći – mladi Ivošević funkcionira kao Puljkova udarna pesnica, pravi buldožer za uvođenje komunalnog reda u Splitu, žestok borac protiv korupcije i klijentelizma. Izbori su pokazali da su birači takav beskompromisan stav spremni honorirati.

Prljava kampanja

Puljkovoj i Ivoševićevoj pobjedi prilično je pomogla i ekstremno prljava kampanja koja se protiv njih vodila. Uz pomoć obavještajnog podzemlja spakirana je faktički ni iz čega jedna odvratna, navodno seks-afera. U kojoj seksa nije bilo. Bilo je vruće Tinder komunikacije nekih Puljkovih suradnika s izmišljenim curama iz Srbije, ali činjenica da su se prilično naivni i flambojantni momci poput somova dali upecati na malo cici-mici poruka ne može biti problem veći od onih koji su se u političkoj utakmici spremni poslužiti takvim krajnje odurnim sredstvima. Premda je autor gnjusnog uratka ostao nepoznat javnosti, špijunski je rukopis mogao upućivati na HDZ-u bliske krugove. Pogotovo kad se i premijer Plenković tim povodom našao pozvanim blatom nabaciti na Puljka & drugove. Srećom, splitski su se birači pokazali inteligentnijim od nekih medija koji su u pravljenju lažne, potpuno isfabricirane afere sudjelovali. Spačka je vrlo vjerojatno dodatno mobilizirala glasače u Puljkovu korist, jer je ispao žrtva i jer ljudi ne vole da im paraagenture kroje izborne rezultate. U svakom slučaju, moguće je da iskustvo Splita postavlja konture za neke buduće izbore. Da bi moglo poslužiti kao dragocjen predložak za kovanje neke nove kontra-HDZ platforme.

Treće, izbori u Splitu pretvorili su se u veliki debakl HDZ-a i njegova tradicionalnog partnera Keruma, široko poznatog kao puke političke sirovine. Puljkova pobjeda Plenkovićev je poraz. Poraz njegove kadrovske politike. Nakon što je lani na izborima njegov odabranik Vice Mihanović neslavno propao, Andrej Plenković sada se odlučio za novi eksperiment, pa je kao HDZ-ova kandidata za splitskog gradonačelnika ponudio nestranačku ličnost, doktora Zorana Đogaša. Vrlo umivenog i u Splitu prilično uglednog, sličnog Puljku, kao da su braća blizanci, ali u politici potpuno anonimnog. Svoju popeglanu, ali flah kampanju Đogaš je vodio bez HDZ-ova loga, a na pitanje novinara hoće li nakon izbora ipak ući u stranku, čovjek je napravio prilično znakovitu grimasu. Jasno da neće. Svi znaju da je on tek na privremenom angažmanu u HDZ-u, prigodno rentan jer stranka u svojim redovima ne uspijeva naći kandidata koji bi mogao isporučiti željeni rezultat.

Oštećeni HDZ

Kadrovska je oskudica mučila HDZ i na prošlogodišnjim i na recentnim izborima. Iz kojih, jednih i drugih, stranka izlazi ozbiljno oštećena. Premda u središnjici svježi fijasko relativiziraju, po broju osvojenih glasova HDZ je evidentno u padu. Možda bi se gubitak mandata, jedan manje, i mogao preboljeti, ali ukupni su rezultati lošiji od loših prošlogodišnjih. Puljak u drugi krug izbora za gradonačelnika starta s enormnom prednošću pred Đogašom od oko deset tisuća glasova. Više ne funkcionira ni formula po kojoj mala izlaznost odgovara najbrojnijim, dobro organiziranim i podmazanim strankama. HDZ svoju vojsku nije uspio pokrenuti. Stranačka mašinerija više nije dovoljna. U kvartovima u kojima je HDZ tradicionalno najjači ovoga je puta zabilježena najveća apstinencija.

Četvrto, ljevica je veliki, možda i najveći gubitnik izbora u Splitu. SDP ostaje jedina lijeva stranka koja je izborni trenutak istine uspjela preživjeti. Premda i sama u minusu, ali s dva mjesta ulazi u Gradsko vijeće, vjerojatno i u buduću vladajuću koaliciju. SDP-ov je kandidat za gradonačelnika Matijević odradio vrlo pristojnu izbornu kampanju, ali nekroza je stranke i u Splitu i na nacionalnoj razini učinila svoje. Tragovi su propadanja jači od znakova oporavka. Potopu ljevice kumovala je i katastrofalna odluka da Možemo! i Pametno ovoga puta u izbore ne idu zajedno, nego obaška, svaka stranka sa svojom listom, pa su obje ostale ispod izbornog praga. Desnica se pokazala puno pametnijom, pa je Domovinski pokret oko sebe okupio neke manje strančice i osvojio dva mjesta u Gradskom vijeću. Premda su skoro svi glasovi od centra nalijevo otišli u Puljkov šešir, to ne znači da će ljevica u Splitu biti na vlasti. Kao što gradom neće vladati ni desnica. Desnica u luku od HDZ-a do Keruma i DP-a ide u opoziciju, ali ljevice nema ni u oporbi, potpuno je nestala. Uz Zagreb, Split je sada drugi najveći grad u državi koji pokazuje slične trendove: stare stranke desnice i ljevice, HDZ kao i SDP, gube pozicije i utjecaj, pa ostaju izvan vlasti i mogućnosti upravljanja najpotentnijim urbanim sredinama, a vlast preuzimaju neki posve novi momci.

SDP – logičan partner

Peto, s rezultatom koji je postigao Ivica Puljak može formirati vrlo uvjerljivu vlast. Već je najavio da će u koaliciju pozvati dosadašnje partnere, kako je rekao, prvenstveno Most, a onda i SDP. Premda su se i jedni i drugi u proteklom razdoblju pokazali kao nekorektni i kapriciozni kompanjoni. Sada će im apetiti vjerojatno biti skromniji. Nadmoćnom izbornom pobjedniku ništa više ne mogu uvjetovati. Za formiranje vlasti i jedan bi bio sasvim dovoljan. SDP se čini kao logičan partner, ali Puljak očito, valjda radi širine i balansa, želi i Most kao desno krilo svog saveza. U prvom postizbornom, nimalo euforičnom govoru slavodobitnik je u iduće tri godine najavio preporod Splita. Ali za realizaciju tih planova treba partnere u Vladi. Dobar dio njegovih projekata zavisi od suradnje sa županijskom i nacionalnom razinom vlasti. Obje drži HDZ, koji – pokazuje primjer Zagreba – preferira bacanje klipova pod noge političkoj konkurenciji, bez obzira na to koliko će to štetiti građanima. Cijena opstrukcije vrlo se vjerojatno plaća na nekim budućim izborima. Kao što je Andrej Plenković sada plaća velikom havarijom svoje stranke u Splitu.