Ako je vjerovati najnovijim mjerenjima raspoloženja javnosti, onda se u Hrvatskoj upravo događa spektakularan obrat na ljevici. Tamo gdje su vladali pustoš i beznađe, sada odjednom svjedočimo velikoj živosti. Istina, SDP se i dalje kontrahira i suši, ali na prostoru koji su nekad zapasavali socijaldemokrati trenutno u velikom broju niču nove političke inicijative. HDZ je i dalje daleko najjača stranka, gotovo dvostruko popularnija od drugoplasiranog SDP-a, ali kad se zbroje sve rastuće lijeve opcije, onda je njihov rezultat u najmanju ruku al pari s HDZ-om. Možda i preteže.

Prema ovih dana objavljenim podacima CRO Demoskopa, sve velike stranke, od HDZ-a, preko SDP-a do dosad jako žilavog Živog zida, gube potporu. Ali je zato tek formirana stranka Dalije Orešković s obećavajućih 4,6 podrške na rejting listi odmah uzletjela do petog mjesta, što je na hrvatskoj političkoj sceni još neviđen podvig. Nove trendove na lijevoj strani sugerira i veliki rast stranke Glas, koja je početkom veljače imala rezultat dvostruko bolji nego u siječnju, vjerojatno zaslugom njegove šefice Anke Mrak Taritaš, koja se građenjem Amsterdamske koalicije nametnula kao trenutno najpopularniji opozicionar. Iskočila je na treće mjesto, odmah iza predsjednice države i premijera. Na koncu istraživanje pokazuje da Kolindi Grabar-Kitarović za vrat na predsjedničkim izborima najuvjerljivije pušu mogući kandidati ljevice – Zoran Milanović i Dalija Orešković.

DEPRESIJA NA IBLEROVOM TRGU

Što se, dakle, događa na brojnim inicijativama odjednom propupaloj hrvatskoj ljevici? Događa se, prvo, to da umjesto trulog SDP-a nastaju projekti i stranke koje ga pretendiraju zamijeniti. Dok na desnici nema većih turbulencija ni dinamike, jer se HDZ drži čvrsto kano klisurina, raspadanjem SDP-a otvara se prostor za nove igrače na lijevoj strani političkog spektra. Odaziv govori da biračko tijelo ljevice nije nestalo. Nestala je samo volja da se glasovi poklanjaju stranci koja je samu sebe odlučila ubiti. Nitko više ne vjeruje u oporavak SDP-a pa postaje posve nevažno hoće li ta stranka smijeniti svog katastrofalno nesposobnog šefa ili neće. Presudno je da socijaldemokrati nemaju čovjeka koji bi mogao zaustaviti njihovo propadanje.

Iz duboke depresije koja se s Iblera širi oporbenom scenom, prvo su se trgnuli tradicionalni SDP-ovi partneri, shvaćajući da se valja spašavati. Trojac HSS, IDS i Glas formira Amsterdamsku koaliciju, koja s idejom da je svaki glas važan i da ni jedan ne smije propasti skuplja sve što se u paketu s njima može i hoće uvezati. Zbroje li se njihovi pojedinačni rejtinzi, taj bi blok mogao povući oko deset posto glasova. Dođe li do sinergijskog efekta, možda i više. Rast osobnog rejtinga Anke Mrak Taritaš, ključne osobe tog lijevocentrističkog okupljanja, govori da ga je publika spremna honorirati. Šefica malog Glasa u biračkom tijelu SDP-a mnogo je popularnija od Davora Bernardića, što znači da Amsterdamskoj odlazi dio SDP-ovih glasova.

Potom je bivša šefica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa Dalija Orešković formirala Start, deklarirajući kao svoj cilj socijaldemokraciju nordijskog tipa. Njen vrlo borben opozicijski stav i razorna kritika stanja u hrvatskoj državi, odmah su rezultirali velikom potporom. U nedjelju je startala i stranka Možemo! koja ne krije da svoj uzor vidi u španjolskom Podemosu. Riječ je o progresivnoj političkoj opciji koju čine javnosti poznati intelektualci lijeve provenijencije. Mediji je već proglašavaju nekom vrstom lijevog Mosta. Možemo!, naime, čine aktivisti koji su se dokazali kao uvjerljiva opozicija Milanu Bandiću u Zagrebu, s dodatkom građanskih aktivista iz nekih drugih gradova, poput Dubrovnika ili Rijeke. Ukratko, na jučer praznoj ljevici trenutno vlada prilična gužva. Mrvljenje lijevih snaga koje ide na ruku HDZ-u, tvrde kritičari. Ne, riječ je o dobrodošlom buđenju ljevice, odgovaraju protagonisti.

MESIĆ NAVIJA ZA DALIJU

Drugo, komešanje i previranja na prostoru lijevo od centra imaju karakter potrage za novim liderom ljevice. Premda se uporno srozava, ali SDP još uvijek ima najveću podršku. Međutim, lidersku mu ulogu više nitko ne priznaje. Još gore, svi bježe od SDP-ova luzerskog imidža, odbijajući bilo kakvo povezivanje.

Otvoreno konstatirajući da je “SDP svoju šansu i obvezu, nažalost, prokockao”, Anka Mrak Taritaš javno poručuje neka se konsolidiraju, prođu svoju katarzu i nakon europskih izbora vide gdje su i kako su. Dalija Orešković, koja trenutno slovi kao najpoželjnija politička udavača, koju bi svaka stranka voljela oženiti, veli da u SDP-u ne vidi mogućeg partnera. Nećemo se preslagivati s postojećim političkim opcijama – osnažuje Tomislav Tomašević, jedna od ključnih ličnosti formacije Možemo!, na pristojan način otklanjajući mogućnost sparivanja sa SDP-om.

Dakle, SDP kao lider ljevice više ne funkcionira, ali tko će na upražnjeno mjesto uskočiti – tek treba vidjeti. Anka Mrak Taritaš pokazuje dragocjene centripetalne sposobnosti, njena je moć privlačenja značajna, partneri je proglašavaju liderom opozicije, ali ni ona osobno ni njena stranka vjerojatno nikada neće dobaciti do vrhunskih političkih rezultata. Osim toga, Glas i Amsterdamska koalicija više su liberalnocentristička, nego lijeva opcija. Premda iskusni Stipe Mesić navija za Daliju Orešković, proglašavajući je novom političkom zvijezdom, sposobnom za obavljanje i najviših državnih funkcija, šefici Starta fali političkog iskustva. Baš kao i vođama najmlađe lijeve stranke Možemo!, čije je domete zasad posve nemoguće prognozirati. Proces kristaliziranja novog lidera na ljevici može potrajati, ali je utakmica otvorena.

START KAO ONE MAN SHOW

Treće, s pojavom novih inicijativa mijenja se i karakter hrvatske ljevice. Nova ljevica uvelike se razlikuje od SDP-a. Za razliku od Bernardićeve stranke, koja kao svoju novu uzdanicu sada vidi povratak starih asova, bivšeg premijera Zorana Milanovića i bivšeg predsjednika Ive Josipovića, obojice izbornih gubitnika, Start i Možemo! nastupaju s novim, nepotrošenim ljudima, koji mogu predstavljati modernu ljevicu. SDP je izgubio mlade birače, koji se sada lijepe za Daliju Orešković. Među njenim je optantima najviše onih u dobi od 18 do 39 godina i visokoobrazovanih. Osim toga, nove lijeve stranke ne nose teret komunističkog nasljeđa i ne mogu se ucjenjivati grijesima prošlosti. Njihovi lideri posve otvoreno, bez ikakve zadrške, zastupaju svoja lijeva uvjerenja. Nova je ljevica ljevija od SDP-a. Stara je ljevica zapravo lažnjak. Lutajući od nemila do nedraga, Partija je odavno odustala od lijevih politika. Na koncu, novonastupajuća je ljevica aktivistička, nije birokratizirana, poput SDP-a, koji se samoreproducira iz komitetskih kancelarija. Čine je fajteri, od Dalije Orešković do Možemo! prvotimaca, koji su se za svoje ideje naučili tući na terenu.

Prvi će test svoje ozbiljnosti polagati već u svibnju, na europskim izborima. Drugi kada se koncem godine bude birao novi šef države. Ali sve je to tek trening za ključnu utakmicu koja će se voditi na parlamentarnim izborima. Ograničavajući je faktor nepostojanje vlastite stranačke infrastrukture. Nove se stranke ne mogu nositi s postojećima po svojim financijskim i organizacijskim kapacitetima. Opterećenje mogu biti i prevelika očekivanja i nade koje se u neke od njih sada projiciraju. U Daliji Orešković mnogi su sada spremni vidjeti nešto poput hrvatskog Emmanuela Macrona, francuskog predsjednika koji je u nekoliko mjeseci prošao put od političkog novaka do šefa države. Svoj pokret En Marche! formirao je 2016., da bi već u proljeće naredne godine ušetao u Elizejsku palaču. Šefica Starta sebe također stilizira kao lidericu. Njena je stranka, zasad, one man show. Zato što je odlučila iskoristiti svoju medijsku vidljivost da bi drugima prokrčila put ili zato što nije uspjela okupiti javno prepoznatljive ličnosti? Gospođa Orešković trenutno galopira sama, što je prilično racionalna strategija, sve dok se predstavlja javnosti i javnim artikuliranjem svoje političke agende konstituira vlastito biračko tijelo. Ali usamljeni jahači ipak na koncu ne osvajaju izbore.

Višak uspješnosti može Daliji Orešković uzrokovati još neke probleme. Na predsjedničkim izborima mogla bi se naći u klopci koja će joj polomiti krila. Cro Demoskop pokazuje da bi aktualnoj predsjednici Hrvatske mogla ugroziti osvajanje novog mandata. Istina, Zoran Milanović trenutno ima veće šanse za prolazak u drugi izborni krug, ali ga, sudeći po svemu, na koncu ne može dobiti. Orešković malo zaostaje, trenutno je trećeplasirana, ali za razliku od Kolinde Grabar-Kitarović i Milanovića, koji padaju, ona raste. Međutim, uspjeh na predsjedničkim izborima predstavljao bi pobjedu koju ona zapravo ne želi. Uđe li u predsjedničku utakmicu, šefica Starta kampanju kani koristiti za stvaranje startne pozicije za parlamentarne izbore, ne da bi zaista osvajala Pantovčak. Funkcija šefa države zapravo je ne zanima. Zato što je smatra protokolarnom. I zato što se iz te pozicije ne može mijenjati Hrvatsku, što je Dalija Orešković zacrtala kao svoj ključni zadatak. Ali ako se kandidira pa dobije, što se u ovom trenutku uopće ne čini nemogućim, onda će morati odustati od ciljeva zbog kojih je i krenula u politiku.