Europa drumom, Hrvatska šumom. Premda slovi kao veliki eurofil i briselski đak, Andrej Plenković u nekim stvarima samo fingira europski kurs. Konkretno, dok Europska komisija usvaja inoviranu, oštriju antikorupcijsku platformu, vlast je u Hrvatskoj napravila novi korak u rastakanju antikorupcijskih institucija. Svjedočenje glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek o nedavnoj čudnovatoj smjeni na čelu USKOK-a, institucije koju pravni stručnjaci nazivaju srcem borbe protiv najopasnijeg, političkog oblika korupcije, otkrilo je samo jedno – dubinu njihova propadanja.

Europska komisija, vjerojatno na valu velikog nezadovoljstva javnosti, upravo je usvojila dokument kojim predlaže stroža pravila za borbu protiv korupcije i njeno oštrije sankcioniranje. Procjene govore da se u državama članicama EU-a svake godine zamrači impresivnih 120 milijardi eura, što je gubitak – ilustracije radi – od gotovo pet državnih proračuna Hrvatske. Kako u vrhu europske administracije sjede i ljudi prilično sumnjive reputacije, njihova se novopronađena antikorupcijska senzibiliziranost povezuje prije svega s činjenicom da čak 68 posto građana EU-a korupciju ističe kao jako raširen problem. Premda je Hrvatska u tom pogledu među rekorderima, s 94 posto građana koji apostrofiraju ukorijenjenost korupcije odmah iza prvoplasirane Grčke, jačanje antikorupcijske borbe tu se ne najavljuje. Upravo suprotno, opstrukcija se pokušava konsolidirati. Vlast i nadležne institucije zajednički indolentne prema mogućim destruktivnim posljedicama za državu i hrvatsko društvo. Prošlotjedno svjedočenje glavne državne odvjetnice u Saboru konsternirajući je primjer takva štetočinstva.

Udarni disruptor

Umjesto čuvarice ugleda Državnog odvjetništva, njegova šefica pokazala se kao jedan od udarnih disruptora vjerodostojnosti svoje, za progon kriminala ključne institucije. Vlastitim kaotičnim izjavama i problematičnim odlukama Zlata Hrvoj-Šipek ruši povjerenje u DORH. Svoje izlaganje pretvorila je u zapanjujuću paradu kontradikcija. Gospođa se sama sa sobom nije mogla dogovoriti ni oko elementarnih stvari. Istodobno će reći da je Vanja Marušić s čela USKOK-a otišla iz osobnih razloga i da je ostavku dala na njen zahtjev, što bi značilo da je faktički smijenjena. U istoj rečenici smiksati pohvale njenim visokim profesionalnim kvalitetama, priznajući da je Marušić „vrhunska profesionalka s velikim znanjem“, s objašnjenjima da je morala otići zbog neke minorne prometne nesreće svoga vozača. Tvrdnju da protiv šefice USKOK-a stegovni postupak ne bi pokretala, glavna državna odvjetnica kombinirat će s onom da je njenu ostavku tražila iz moralnih razloga. Laude da su standardi odgovornosti u DORH-u visoko postavljeni, vlastitim primjerom nije potvrdila. Njeni muljanjem krcati odgovori na pitanja zastupnika nisu pomogli utvrđivanju istine. Samo su dodatno učvrstili uvjerenje da za smjenu šefice USKOK-a nije bilo nikakva valjanog razloga. Žena čijom glavom vlada nepodnošljiva zbrka i koja sama sebi neprestano skače u usta, ne može računati da će u javnosti predstavljati bilo kakav autoritet. Kao nekonzistentna i konfuzna osoba, teško da DORH-om odgovarajuće može upravljati. Sama će primijetiti da ljudi narušenog javnog integriteta ne mogu biti na čelu najvažnijih antikorupcijskih institucija. Ostavka je za Zlatu Hrvoj-Šipek jedino časno rješenje.

Naravno, nema šanse da bi se to moglo dogoditi. Gospođa je već pokazala đon obraz, u čemu ima snažnu potporu vladajuće stranke. HDZ je torpedirao prijedlog opozicije da se glavna državna odvjetnica razriješi dužnosti. Za njeno ispitivanje u Saboru HDZ-ovi su zastupnici pokazali nula interesa. Nisu imali nikakvih pitanja. Nije ih ni minimalno zanimala pozadina smjene u vrhu USKOK-a. Plenkovićeva je stranka, naravno, njegovom voljom, Zlati Hrvoj-Šipek osigurala snažan support. Posve je jasno da njena kaznena ekspedicija, s eliminacijom Vanje Marušić, nosi premijerov imprimatur. Vrhunska sinkroniziranost postupaka upućuje na zaključak da se radi o zajedničkoj, vjerojatno i dogovorenoj akciji.

Dekapitacija USKOK-a

Kako bi problematiziranje vlastite uloge u dekapitaciji USKOK-a onemogućio ili stišao, Andrej Plenković javnost odjednom počinje zasipati informacijama o prijetnjama koje mu navodno rade o glavi. U jedno ih je jutro, tvrdi, stiglo pet komada, pa se po već godinama zatvorenom Markovu trgu neki dan prošetalo i osiguranje s dugim cijevima. Dobro jutro, premijeru! O prijetećim porukama gnjusnog sadržaja mnogi bi u Hrvatskoj mogli svjedočiti. Mnogi koji nisu okruženi policijskim kordonima. Vladajući se zbog takvih stvari dosad nisu zabrinjavali. Upravo suprotno, svojim ignoriranjem potrebe razvijanja dijaloške atmosfere u Hrvatskoj pogoduju rastu netrpeljivosti i ekstremiziranih bjesova.

Plenkovićeva vlast nema osjećaj odgovornosti prema javnosti. Danas se ne smatra obaveznom podastrijeti informacije o smjeni u instituciji zaduženoj za hvatanje i progon organiziranog kriminala i visokoprofilne korupcije. Ni o situaciji u prilično grogiranom Državnom odvjetništvu. Komunikacijski su joj kanali prema građanima uglavnom neprohodni. Osim kad narod šopa svojim lakirovkama i samohvalama. Inzistiranje opozicije da se utvrde stvarni razlozi smjene šefice USKOK-a, vladajući tretiraju kao nepotrebnu gnjavažu. Tim slijedom onda ni detronizirana Vanja Marušić ne osjeća potrebnim, još manje neizostavnim, objasniti razloge svoje iznuđene abdikacije. Suha mantra o osobnim razlozima nije dovoljna. Nije, kad napušta jednu od najvažnijih funkcija u državi i kad se njena ostavka događa u jako neobičnim, zapravo suspektnim okolnostima. Osoba koja ostaje na mjestu zamjenice šefice DORH-a morala bi pokazati nešto više poštovanja i prema Saboru i prema cijeloj Hrvatskoj. Svojim neodazivanjem na poziv da pred parlamentom odgovori na neka logična pitanja o svojoj ostavci ili smjeni, izabrala je sudjelovati u HDZ-ovim mutnim konspiracijama.

Izborni zakon

Ali još veći autokratski prezir prema javnosti Plenkovićeva vlast pokazuje uzurpirajući promjene izbornih zakona. Premda se odluka tiče svih građana Hrvatske, vladajući iz nje svim silama žele isključiti i opoziciju i stručnu javnost. Nikada, ni u prvim godinama višestranačja, HDZ-ova vrhuška nije tako antidemokratski eskalirala. Prema Andreju Plenkoviću stari se Tuđman sada čini velikim demokratom. Ni pisanje Ustava devedesetih ni krojenje izbornog modela nešto kasnije nisu se događali u tako uskom krugu kako to aktualni šef HDZ-a pokušava aranžirati. Plenkovićeva sljedba nedavno je vrlo grubo, suprotno svim standardima parlamentarizma, onemogućila posve legitiman zahtjev trećine opozicijskih zastupnika da saborski Odbor za Ustav raspravi postupak usklađivanja izbornog zakonodavstva s ustavnom normom o jednakom pravu glasa. Opozicija je samo tražila da Vlada umjesto premijerova „kitchen kabineta“ imenuje stručnu skupinu u čijem će biranju i oni sudjelovati te da se, sukladno odluci Ustavnog suda, pri krojenju izbornih jedinica poštuju administrativne i prirodne granice teritorijalnog puzzlea Hrvatske. Ali HDZ je to u dvije minute, bez ikakve rasprave, odbio. Praktički derogirajući parlamentarizam. Ukidajući višestranačje. Pretvarajući Sabor u instrument osobne vlasti Andreja Plenkovića.

Plenkovićeva je stranka, naravno, njegovom voljom, Zlati Hrvoj-Šipek osigurala snažan support. Posve je jasno da njena eliminacija Vanje Marušić nosi premijerov imprimatur. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Otpor se, međutim, počinje širiti. Profesori ustavnog prava sa sva četiri pravna fakulteta u Hrvatskoj ovih su dana objavili izjavu kojom ukazuju na ozbiljne defekte u postupku donošenja novih izbornih zakona. Njeni potpisnici, jedanaestoro profesora ukupno, ističu kako im je obaveza tijela državne vlasti upozoriti na nužnost poštovanja temeljnih načela i procedura ustavne demokracije. Predlažu i smjernice za potrebnu modifikaciju zakona. Tvrde da bi novi zakon trebao biti transparentan, depolitiziran, stručan i prihvaćen što širim konsenzusom parlamentarne većine i opozicije. Napominju da bi se ti zahtjevi posebno morali uvažavati pri izradi zakona koji „presudno utječu na demokratski višestranački poredak“.

Faraonski raspoloženi Plenković tako je dobio neugodnu pouku, pravu pljusku iz akademske zajednice. Svojom intervencijom ustavni mu znalci otežavaju, možda i definitivno zaustavljaju već započetu privatizaciju izbornih zakona. Onemogućuju također da se izborna norma tumači tek kao rezultat odnosa između vlasti i oporbenih stranaka. Nova se frontovska razdjelnica u Hrvatskoj otvara. Na jednoj strani ustavni stručnjaci, demokratska opozicija i demokratska javnost, svi koji inzistiraju na zakonima koji će garantirati provođenje poštenih izbora. Na drugoj strani oni koji pristaju da im izborne zakone, slijedom interesa jedne stranke i njenih prirepaka, opet skroji vječni Šeks s još dva – tri HDZ-ova pijuna. Plenkovićeva svita i koalicijski partneri pred velikom su odlukom. Odlučuju hoće li u izboru demokracija ili uzurpacija stati na pravu stranu povijesti.