Andrej Plenković funkcionira kao Hegelova piljarica. Ona koja te – kad primijetiš da prodaje pokvarena jaja – glasno napadne, tvrdeći da su ti oca pojele uši, mati bila kurva, a baba umrla u umobolnici. Umjesto o mućcima koje uvaljuje kupcima, komunikaciju skreće na osobnu razinu, kritičara pokušavajući diskvalificirati salvama optužbi, često izmišljenih, koje s predmetom spora – smrdljivim jajima – nemaju baš nikakve veze.

Upravo poput plac-muljatorice o kojoj piše velikan njemačke filozofije, tako i hrvatski premijer javnosti pokušava prodati svoja pokvarena jaja, svaku kritičku opservaciju gušeći optužbama o ušljivom ocu, bludnoj materi i ludoj babi njihovih autora. Tako će šefu SDP-a, koji je povodom najnovijih afera što su zaplesale pred Plenkovićevim vratima primijetio da riba smrdi od glave, pokušati začepiti usta tvrdeći da je Grbin, doslovce, pokrao novac od hrvatskog Sabora. Sve kad bi i bilo točno ono što mu prišiva, a nije – jer ovaj se nedolično ogrebao za neku siću – to ne znači da Grbin nije u pravu. Najnoviji problemi Plenkovićeve vlasti sasvim sigurno upućuju na zaključak da vlast zaista smrdi od glave. Da nije sav problem u lošim i nesposobnim ministrima. Veliki je dio problema i u njihovu izborniku. Kadrovska pljeva ne određuje karakter vlasti. Ali ga premijer jako određuje. Nova plinska afera, u kojoj je državna firma pretrpjela višemilijunsku štetu, vodi do premijera kao srca problema. Isto je i s blokadom pravosudnog sustava do koje je došlo zbog štrajka sudskih službenika, sirotinje koja radi za crkavicu, nedovoljnu da pokrije elementarne egzistencijalne potrebe, a Plenkovićeva ih vlast tlači, ponižava i grubo pokušava slomiti. U oba slučaja premijer je iscrtao autoportret svoje vladavine.

Afera u kojoj je jeftinom prodajom skupo plaćenog plina HEP samo u jednom mjesecu oštećen za najmanje desetak milijuna eura, smrdi od glave. Premijer Plenković za ključne je ljude u tom dijelu energetskog sektora imenovao svoje stranačke jarane. Za šefa HEP-a potpredsjednika svoje zagrebačke stranačke organizacije, u HDZ-u dobro umreženog Franu Barbarića, a za ministra svog propalog kandidata za zagrebačkog gradonačelnika Filipovića, koji – svaki zabrinut za vlastitu kožu – sada jedan drugoga pokušavaju utopiti. Dok šef Vlade kupuje vrijeme, cijelu aferu, koja se tek počela rasplitati, tendenciozno minorizirajući. Svako pitanje o suspektnoj trgovini plinom na štetu države, a u korist nekih prijatelja vlasti eskivira logorejama o tome kako je njegova vlada svojim genijalnim odlukama Hrvatsku spasila od preskupih energenata. Svoja promašena kadrovska rješenja pokušava eskulpirati tvrdeći da u Hrvatskoj nema stručnjaka za komplicirano trgovanje plinom. U Vladi možda nema, ali u Hrvatskoj stručnjaka sigurno ima. Ali premijer ih nije ni pokušao tražiti. Ni u energetskom ni u drugim sektorima. Stručnost ga u upravljanju državom uopće ne zanima. Rezultat je stoga posve očekivan: nikada Hrvatska nije imala tako potkapacitiranu vlast kao danas, njegovom zaslugom.

Sanacija štete

O karakteru vlasti Andreja Plenkovića i njegovu razumijevanju odgovornosti za državu govori i način na koji aferu s plinskim biznisom, otvorenu ni godinu dana nakon prethodne, teške nevjerojatnih milijardu kuna, sada pokušava sanirati. Premijer je prvo svoju stranačku pješadiju poslao da napadnu glasnika loših vijesti. Da poput karikaturalne Majde Burić glancaju njegov lik i djelo i istodobno blate one koji su aferu provalili. Nije upalilo. Obrana se pretvorila u sprdnju. Onda su angažirani HDZ-ovi kapitalci, da javnosti pokušaju prodati priču kako je cijela afera tek sitna sjenka na nevjerojatnim premijerovim uspjesima. Siroti se potpredsjednik Bačić strašno namučio mucajući briljantnu umotvorinu kako se ne radi o šteti, nego o minornom smanjenju ušteda.

Da je Andrej Plenković postao problem, a ne rješenje, sugerira i njegova nezainteresiranost za utvrđivanje činjenica. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Da je Andrej Plenković postao problem, a ne rješenje, sugerira i njegova nezainteresiranost za utvrđivanje činjenica. Premijer se pokazuje kao glavna smetnja otvaranju nužno potrebnog procesa raščišćavanja slučaja. Praktično funkcionira kao blokator promjena. Umjesto hitne smjene Filipovića i Barbarića, po svim pokazateljima ključnih protagonista po državne interese štetnih transakcija s plinom, šef Vlade aferu pokušava razvodniti, vjerojatno nadajući se kako će je ljetni odmori do jeseni isplahnuti iz fokusa javnosti. U dijelu HDZ-a, međutim, zamjetna je rezerva prema njegovu nojevskom ukopavanju u status quo. Dio stranačkih prvotimaca najavljuje da slučaj neće proći bez posljedica. Potpredsjednik HDZ-a i ministar Butković javno tvrdi da „ovo sigurno ne može završiti s nitko nije kriv“. Neki su od njih Plenkoviću navodno i direktno rekli da obojicu glavnih aktera, i ministra i šefa HEP-a, treba maknuti. Procjena je da su postali pretežak uteg. Da će bez njihova puštanja niz vodu štetu trpjeti cijela stranka. Što bi se s obzirom na nadolazeće izbore moglo pokazati kobnim. Indikativno je da glas o zagovaranju smjena, suprotan premijerovu pokušaju zataškavanja cijele afere, uspijeva procuriti iz inače dobro zaključane HDZ-ove vrhuške.

Ni druga velika kriza u funkcioniranju hrvatske države, potpuna blokada pravosudnog sustava, nije se bez participacije vlasti otvorila. Naslijeđene probleme, ponižavajuće bijedne plaće sudskih službenica, Vlada nije rješavala, nego ih je dodatno zaoštravala. Andrej Plenković odlučio je da će vatru gasiti benzinom. Podcijenio je žene koje čine najveći dio sudskog proletarijata. Podcijenio je snagu njihovih potresnih svjedočanstava o tome kako žive. Podcijenio je one koji nemaju što izgubiti. Podcijenio je potporu javnosti. Njihov štrajk traje već skoro dva mjeseca. Najduži je u povijesti moderne Hrvatske. Zahtjeve da im se plaće povećaju za 300 eura Vlada uporno odbija. Premijer i resorni ministar tvrde da para nema. Premda se prethodno nekim drugim, društveno utjecajnijim kategorijama udovoljilo. Premda državna blagajna pušta na sve strane. Premda su korupcijski kanali vrlo aktivni. Samo bi sredstva koja su u najnovijoj plinskoj aferi u HEP-u izgubljena u jednom mjesecu bila dostatna za povećanje plaća sudskih zapisničarki do kraja godine. Gubitke nastale u mešetarenju plinom vlast proglašava minornim, dok opravdane zahtjeve sudskih službenica naziva ucjenom.

Treniranje strogoće

Premijer na najslabijima trenira strogoću. Vlastitu bahatost i silu države demonstrira na ženama. Dodatno ih ponižava odlukom da im se dani u štrajku više neće plaćati, što je svakako potez presedanskog karaktera. Nezadovoljstvo i prosvjede radnika država dosad uskratom plaća nije pokušavala lomiti. Plenković je u bezobzirnosti vlasti otišao najdalje. O čemu govori i njegova zapanjujuća i zastrašujuća inovacija da na prosvjednu šetnju štrajkašica pošalje interventnu policiju. Kasnije će se pokušati vaditi, tvrdeći da specijalci nisu posljedica njegova straha od naroda, nego uobičajeno čuvaju Vladu kad zasjeda, da im je to „business as usual“. Uobičajeni posao? Interventna postrojba pod oružjem rutinski usred Zagreba štiti Vladine sjednice?

Premda svojim nepametnim i skandaloznim postupcima loži revolt u štrajkaškim redovima, Andrej Plenković pere ruke od vlastite odgovornosti za funkcioniranje države. Zaslugama se kiti, promašaje i defekte ne priznaje. Premijer tvrdi da za kaotični kolaps na sudovima ni za višetjednu blokadu pravosudnog sustava nije odgovoran. Razgovor sa šefom Vrhovnog suda, koji uporno upozorava na raspad pravosuđa, ne prihvaća. Dobroniću se čak narugao da se svojim alarmima pretvorio u sindikatliju. Ovaj odgovara da je Vlada u potpunosti odgovorna za neodrživo stanje u sudstvu. Uglavnom, građani ne mogu ostvariti svoja temeljna prava, poslovi propadaju. Ali Njegova visost ne trza. Pravi se kao da sve to s njegovom funkcijom premijera nema baš nikakve veze. Odgovornost sada prebacuje na šefove sudova. Oni su, kaže, nadležni za njihovo funkcioniranje. Dok im istodobno svojim postupcima podmeće nogu. Vjerojatno slijedi podizanje tužbi protiv države. Kako je država odgovorna za rad sudova, tako će vjerojatno morati platiti štetu nastalu njihovim neradom. Građani ustvari plaćaju račun loše vlasti. Platit će štetu koju premijer svojim vođenjem države uzrokuje. Andrej Plenković posve je zreo za ostavku. 

KOMENTAR DANA JELENE LOVRIĆ: HDZ potpisuje Kordićev zločin