Nije više u pitanju samo legitimitet, nego sve upitnijom postaje i elementarna regularnost izbora na kojima bi Hrvatska u nedjelju trebala izabrati novu vlast koja će upravljati državom. Nekoliko dana prije izlaska na birališta situacija se dramatično pogoršava. Opaki se virus opet razmahao. Broj zaraženih eksplodira, u tren oka skočio je do rekordnih visina, kao u najgorim danima prvog vala epidemije. Povratak korone pojeo je izbornu kampanju, onemogućava pravu utakmicu stranaka i kandidata, ugrožava normalno odvijanje izbora. Vladajući tvrde da problema nema, da će se izbori održati u skladu s epidemiološkim mjerama. Ali evidentno je da liječnici u Nacionalnom kriznom stožeru više ne uspijevaju kontrolirati situaciju. Doktor Krunoslav Capak, kao jedan od njegovih stupova, otvoreno priznaje da je iznenađen žestinom udara. Očekivali smo žarišta, ali ne ovako žestoko, kaže.

Premijerova kocka

Odgovornost za novu provalu korone ide premijeru Andreju Plenkoviću. S idejom da politički kapitalizira dobre rezultate postignute u prvom krugu pandemije, požurio je organizirati izbore pa su, glumeći povratak u normalnost, ekspresno suspendirane gotovo sve epidemiološke mjere. Nekritički otvorene sve granice. Vlast se hvalila kako je na ulasku u Hrvatsku gužva kao nigdje u Europi. Zaredale su masovke, crkveni i stranački skupovi visokog rizika. Opasna je zaraza iskoristila priliku. Hrvatska je danas opet tamo gdje je bila prije dva-tri mjeseca, u vrijeme najveće krize. Premijer se kockao s datumom izbora i izgubio. Bacio je u vjetar sve što je napravljeno. Korona-izbori njegova su kapitalna pogreška. Proglasio je pobjedu nad covidom-19, što mu se sada teško osvećuje. Brzopletim otvaranjem preuzeo je rizik i ugrozio rezultate postignute u prvoj rundi hrvanja s pandemijom. Rezultate koji se izravno tiču zdravlja nacije.

Poljubac smrti pritom šalje i Kriznom stožeru, najzaslužnijem što se prvi udar zaraze uspio suzbiti. Politički ga potpuno instrumentalizira, što posebice nakon otvaranja izborne kampanje postaje sve brutalnije. Naravno, članovi Stožera dali su se iskoristiti. Uvaženi doktori spremno su se rasporedili po HDZ-ovim izbornim listama pa više ne znaš kada nastupaju kao medicinski eksperti, a kada su tek stranačka pješadija. Javnost uvjeravaju kako je epidemiološka situacija u Hrvatskoj zapravo dobra. Nešto je malo povećan broj zaraženih, kažu i lažu.

Nekadašnje narodne heroje borbe protiv korone najviše kompromitira pristajanje uz Plenkovićevo odbijanje izolacije. Zbog premijerovih rizičnih kontakata na teniskom turniru u Zadru, zbog dodira i naslikavanja rame uz rame sa zaraženim majstorima reketa, epidemiološka se pravila odjednom rastežu kao da su od gume. Zaboravljaju se ili prepravljaju stručna uputstva i preporuke. Dosad se svaka sumnjiva i kužna bliskost rješavala karantenom, a njeni su kršitelji proglašavani bioteroristima, gonjeni i kažnjavani. Još nedavno se od građana tražilo da ih love i prijavljuju. Sada im nadležni pišu ispričnice. Pokrivajući premijera i opravdavajući njegov bijeg od samoizolacije, Stožer ruši vlastitu uvjerljivost. Što možda i ne bi morao biti neki veliki problem da se korona nije vratila u Hrvatsku pa se kao urgentno postavlja pitanje kako će razorenog kredibiliteta, bez povjerenja javnosti, ubuduće funkcionirati. Da stvar bude još gora, za vlastitu politizaciju članovi Stožera sada optužuju opoziciju i medije.

Slaba vlast

Od početka se znalo da korona-izbori neće i ne mogu biti pošteni. Jer je u izvanrednim uvjetima smrtonosne zdravstvene ugroze nemoguće voditi uobičajenu kampanju. Situacija pogoduje onima koji imaju svoje stranačke i klijentelističke vojske. Intenziviranje pandemije vrlo će vjerojatno smanjiti izlaznost. Nešto iz straha, nešto jer se, izgleda, velikim grupacijama birača – korisnicima trenutno zaključanih staračkih domova, primjerice – participacija u izborima neće moći osigurati. Ako na birališta ne iziđe barem polovica biračkog tijela – a odaziv se 2016. opasno primakao toj granici – legitimitet buduće vlasti postaje vrlo ranjiv i problematičan. Bez masivne biračke potpore svaka je vlast klimava. A Hrvatskoj s obzirom na ono što se iza brda valja, treba snažna vlast. Kakvu realno ne može dobiti. Zbog problematičnih uvjeta u kojima se odvijaju, skori izbori mogu iznjedriti samo slabu vlast, upitnog vijeka trajanja.

Ali najgore tek dolazi. Najgore dolazi nakon izbora. Vrlo je realno da glasačke kutije ovoga puta neće dati jasnog pobjednika pa bi formiranje nove vladajuće koalicije moglo biti i mukotrpno i dugotrajno. Moguće je da se protegne mjesecima, možda i do kraja godine. Ankete u ovom trenutku, ni tjedan pred izbore, govore da se vodi mrtva trka. Da ni jedna velika opcija neće imati dovoljno glasova za sastavljanje vlasti. Restart savez, okupljen oko SDP-a, može dobiti koji mandat više od HDZ-a, ali Plenkovićeve su šanse da skrpa većinu nešto veće od onih na koje može računati Davor Bernardić.

No daleko je to od stabilne vlade. Iz barem dvaju razloga. Prvo, moguće je, ali nije prirodno da relativni izborni pobjednik ostane izvan vlasti. Ako se to ipak dogodi, može rezultirati provalom nezadovoljstva i turbulentnim disbalansima. Drugo, koaliranjem sa šareno udrobljenim jatom Miroslava Škore, što je trenutno najizglednija opcija, Plenković će prigrliti osinje gnijezdo. Generalno, riječ je o krajnjoj, po nekim elementima i proustaškoj desnici, ali skupljenoj po principu rogova u vreći. Takva bjesnilom zadojena sklepotina onemogućava i isključuje bilo kakvu funkcionalnost vlade u kojoj bi sudjelovala. Faktički isijava nestabilnost.

Zimski val

Najgore dolazi nakon izbora jer će jesen za Hrvatsku vrlo vjerojatno biti ekstremno teška. Najavljuje se radikalizacija problema s koronom, tim teža jer se na očekivani ljetni predah, izgleda, više ne može računati. Zimski val covida-19, udružen s gripom, mogao bi biti još mnogo suroviji. Pogotovo jer Hrvatska više nema prostora da sebi priušti totalnu karantenu ili financijsku pomoć pogođenima, kako je to bilo proljetos, u prvom navratu. Državna je blagajna prazna, dugovi narasli, pa će se unatoč pandemiji morati raditi. Vrlo utemeljenima stoga se čine prognoze da će Hrvatska – zbog oslonjenosti na turizam – ekonomski stradati više od drugih zemalja Europe. Potonuće će biti dublje, a izron sporiji. Tako analitičari RBA ovih dana tvrde da će se BDP u ovoj godini strmoglaviti za skoro devet posto, pad je u drugom tromjesečju premašio 20 posto, a umjereni oporavak razvući na najmanje dvije do tri godine, 2021. s rastom od samo oko tri posto. Neka će pomoć stići iz briselske blagajne, ali kako će to klapati, tek treba vidjeti. U Gospodarskoj komori ovih dana kažu da je jedino izvjesna velika neizvjesnost.

Lider statusa quo

Najgore tek dolazi jer Hrvatska nema niti će – bez obzira na izbore – imati političko vodstvo koje bi moglo garantirati pozitivne promjene. Premijera realno mogu dati dvije opcije, SDP ili HDZ. Andrej Plenković se u izbornim spotovima hvali svojim liderstvom, ali on je lider statusa quo. Najavljuje tek nastavak dosadašnjeg. Mi smo, veli, spremni nastaviti ono što smo započeli. To bi bilo u redu da je Hrvatsku učinio naprednom i uspješnom zemljom. Ali nije! Uspio je samo u tome da je zalijepi za dno Europe. Po ekonomskim pokazateljima i cvjetanju korupcije. Nastavljanje započetog znači dugoročno cementiranje na toj poziciji. Hrvatskoj garantira kontinuitet propadanja.

Ni konkurencija ne djeluje kao puno bolje rješenje. SDP ipak nije tako ogrezao u grabež i korupciju poput HDZ-a, no njihova bi pobjeda na čelo izvršne vlasti postavila čovjeka koji jednostavno ne može funkcionirati kao premijer. To zna i bedem ljubavi koji se oko njega sada spleo, ali osobni su i stranački interesi primarni. Davor Bernardić obećava restart države, ali to je samo prazna priča. Jer bez obzira na namjere, njegovi su kapaciteti za takav podvig nikakvi. Nema pomaka svede li se smjena vlasti tek na to da jedni sjašu kako bi neki drugi, vrlo slični, mogli uzjahati. Promjene su u tom slučaju samo fingirane.

Loš premijer

Andrej Plenković nije dobar premijer, ali usporedba sa šefom SDP-a čini ga nadmoćnim. Povjeriti državu u teškim i neizvjesnim vremenima čovjeku bez ozbiljnog upravljačkog iskustva i bez minimalnih političkih talenata, čini se vrlo rizičnim, ako ne i suicidalnim. Ali svakakvih se premijera ovaj narod već nagledao. Svega se Hrvatska već nadeverala. Izbori u nedjelju vrlo vjerojatno neće omogućiti kretanje nabolje. Realno, mogu odlučiti samo o tome hoće li Hrvatskoj biti još gore.