S uvođenjem, prvi put, jedne proustaške stranke u vladu, Hrvatska se mijenja nagore. Svejedno, neki će ljubitelji Andreja Plenkovića i dalje tvrditi kako su on i HDZ brana ekstremnom desnilu. Brana tako da su iz vladajuće koalicije izbacili Srbe, a ljutu desnicu učinili dijelom vlasti?

“Čekamo trenutak da vas što više uhvatimo zajedno da ne trošimo eksploziv za samo jednog strvinara”, stoji to između ostaloga u poruci koja je prije desetak dana stigla na službeni telefonski broj redakcije Nacionala, s morbidnom preporukom urednicima i novinarima da napišu oporuke. Najava ušutkavanja Nacionala upotrebom eksploziva strukturirana je tako da je po svoj prilici nije pisao neki bolesnik ili primitivac s ambicijom bombaša ubojice.

Prijetnja se, prvo, povezuje s atentatom na bivšeg Nacionalova vlasnika Ivu Pukanića i njegova bliskog suradnika Niku Franjića. Pošiljatelj navodi da je Pukanić svoj novinarski rad “platio glavom”, što će, piše, uskoro slijediti i njegovim medijskim nasljednicima. Šesnaest godina nakon krvave likvidacije usred Zagreba redakciji se Nacionala opet prijeti eksplozivom.

Osovina zla

Poruka se referira i na recentne događaje u Slovačkoj, konkretno na pokušaj atentata na slovačkog premijera Roberta Fica. Nacionalu se imputira sudjelovanje u kreiranju atmosfere u kojoj političke razlike postaju razlog za pucanje. “Vi i vama slični ste izvršili atentat na premijera Fica pišući poluistine, laži i huškajući protiv ljudi koji obavljaju svoj posao”, stoji u prijetnji upućenoj Nacionalu. Situacija u Slovačkoj – kao što je poznato – ekstremno je polarizirana. U velikoj mjeri zahvaljujući upravo Ficovu radikalnom populizmu kojim pokušava kamuflirati brojne korupcijske afere svoje vlasti te opravdati svoje zadiranje u pravosuđe i udar na medije. Atentat na slovačkog premijera ničim se ne može opravdati, ali ovdje je riječ o bolesnoj zamjeni teza po kojoj problem nije u kriminalu i političkom nasilju sklonoj vlasti, nego je problem u kritičkom izvještavanju o problematičnim i opasnim aspektima njenog funkcioniranja. Kako u Slovačkoj tako i u Hrvatskoj.

Najzlokobnije, poruka Nacionalu posve se jasno naslanja na izjave premijera Plenkovića. Prije svega na njegovu opasnu kvalifikaciju o medijskoj osovini zla. Autor prijetnje najavljuje da će “uskoro svi urednici iz osovine zla” proći kao Pukanić. Izraz “osovina zla”, kao što je poznato, prvi je 2002. upotrijebio američki predsjednik Bush za Irak, Iran i Sjevernu Koreju, države za koje je tvrdio da oružjem za masovno uništavanje i potporom terorizmu prijete cijelom svijetu. Andrej Plenković “osovinom zla” ili “klikom pet lijevih medija, koji nas ruše”, kako također zna govoriti, naziva Nacional, Index, 24sata, Telegram i televiziju N1. Nitko drugi nije koristio takve kvalifikacije. Premijer je prvi potegao optužbu u engleskom izvorniku “Axis of Evil”. Poveznicu je nemoguće ne primijetiti. Brutalna prijetnja Nacionalu slijedi retoriku i logiku njegova denunciranja dijela nedragih mu medija.

Na upit osjeća li odgovornost, čudom se čudi. ‘Ja? Kako ste se od svih ljudi na svijetu na mene upiknuli?’ odgovara. Njegovo je spominjanje ‘osovine zla’, tvrdi, bilo za internu upotrebu, izgovoreno na zatvorenom stranačkom skupu, ‘figurativno da se objasne političke pozicije’. Očito su njegove figure služile predizbornom mobiliziranju HDZ-a

Na izjave se Andreja Plenkovića referira i insinuacija o navodno koruptivnim motivima targetiranih novinskih redakcija. Podmetanje da svoju uređivačku politiku prilagođavaju pohlepnom i kriminalnom zgrtanju novca. Liferant će prijetnje s premijerovim stavovima korespondirati i na razini tumačenja da je izvještavanje o prljavim aferama vlasti suspektnije i opasnije od afera samih i njihovih počinitelja. Ako je vjerovati Plenkovićevim logorejama, onda je zbog korupcije smijenjena ministrica sjajna, druga kojoj europski tužitelji pušu za vratom “suho zlato”, dok su novinari osovina zla. Očito je gdje pisac prijeteće poruke koja je stigla na Nacionalovu adresu nalazi inspiraciju. Optužbe prepisuje, samo je eksploziv valjda samoinicijativno dodao. Premijer je iscrtao mete, on najavljuje egzekuciju.

Suočen s pitanjima novinara o bizarnom naslanjanju bombaških poruka na njegove izjave, Andrej Plenković neugodu pokušava otresti kao da mu je zrno prašine na reveru. Na upit osjeća li odgovornost, čudom se čudi. “Ja? Kako ste se od svih ljudi na svijetu na mene upiknuli?” odgovara. Njegovo je spominjanje “osovine zla”, tvrdi, bilo za internu upotrebu, izgovoreno na zatvorenom stranačkom skupu, “figurativno da se objasne političke pozicije”. Očito su njegove figure služile predizbornom mobiliziranju HDZ-a. Što ne znači da su benigne, kako bi on to danas htio tumačiti. Prokazivanje i huškanje nikada nije bezopasno, pogotovo kad dolazi s pozicije moći. S pozicije premijera, faktički politički najmoćnijeg čovjeka u državi. Predsjednik Milanović također zna biti otrovno nabrušen na medije, ali osim poganog jezika njegovi su instrumenti vlasti ograničeni. Stvarna moć na Pantovčaku ne stanuje.

Dirigiranje tema

Još je nezgodnije što se premijerove navodno figurativne izjave nastavljaju na njegov konstantno diskvalificirajući i zapravo neprijateljski stav prema kritičkoj javnosti. Prije svega prema nezavisnim glasilima. U prošlotjednom intervjuu Media servisu Andrej Plenković dirigira listu udarnih tema kojima bi se novinari trebali baviti. Po njemu, mediji bi se prije svega morali posvetiti uspjesima njegove vlasti i neuspjesima onih koji mu oponiraju. Svoju bi kritičnost, instruira, trebali oštriti na kršitelju Ustava, kako šefa države ne prestaje nazivati, očito već otvarajući kampanju za predsjedničke izbore, te teškom izbornom porazu ljevice, kojoj preporučuje da se skrije u mišju rupu. Novinari se, docira premijer, ne bi trebali baviti ministrima u njegovoj vladi. Analiziranje njihovih kvalifikacija i djelovanja smatra trivijama. Premda je sudbina države sada u njihovim rukama. Zbirku svojih direktiva Plenković će ovoga puta začiniti jednom posve inovativnom prijetnjom: “Tko nam još jednom kaže da smo korumpirani, nikad više neće ući u Banske dvore”, ispaljuje premijer, dokazani rekorder po broju suradnika kojih se zbog korupcijskih repova morao odreći. Nije precizirano odnosi li se njegova zabrana pristupa Vladi samo na novinare ili i na opoziciju, koju sada nakon izbora navodno poziva na otvaranje dijaloga. U svojoj bahatosti premijer zanemaruje notornu činjenicu da Banski dvori nisu privatno imanje, pa je i njegovo stolovanje na Markovu trgu privremenog karaktera.

Premijer gladan pohvala

Andrej Plenković generalno zaoštrava svoj odnos prema medijima. Njegovo je razumijevanje medijskih sloboda falično. Interpretacija poželjnog funkcioniranja novinara nakazna. Premijer je vazda gladan pohvala i divljenja. Dok se s kritikama ne zna nositi. Medije jako prati, ali ne podnosi kad čačkaju po onome što bi on prešutio i sakrio. Zato je inzistirao na donošenju cenzorskog Lex AP-a, zakonske intervencije koja bi trebala otežati i spriječiti objavljivanje informacija o koruptivnom funkcioniranju vlasti. Zato svojoj stranačkoj sljedbi prokazuje pet redakcija. Nije mu se omaklo. Implicitno ozloglašavanje, u posljednje vrijeme i kriminaliziranje novinarskog posla njegova je konstanta. Po njemu, istraživanje i objavljivanje suspektnih afera njegovih ministara nije novinarstvo. Iz njegovih se izjava može razumjeti da je novinare sklon označiti kao kriminalce, potencijalne teroriste i neprijatelje države. To je smisao njegove konstrukcije o “osovini zla”. Prijetnje medijima u Hrvatskoj tako faktički dolaze s najviše državne razine. Autor strašne poruke Nacionalu samo ih eksplicira. Kao što HDZ-ov politički pajac Zekanović nedavno u Saboru za šefa SDP-a otvoreno priziva kolac u srce i metak u čelo. Nije tajna gdje nalazi inspiraciju za svoje zveckanje likvidacijom Peđe Grbina. Otkako se prikrpao Plenkovićevoj vlasti, Zekanović govori samo ono što mu u HDZ-u napišu ili ono što misli da bi premijer volio čuti.

Suočen s pitanjima novinara o bizarnom naslanjanju bombaških poruka na njegove izjave, Andrej Plenković neugodu pokušava otresti kao da mu je zrno prašine na reveru | Foto: Neva Zganec/PIXSELL

Intenziviranje atmosfere pritisaka i prijetnji vremenski koincidira s formiranjem državne vlasti u kombinaciji HDZ-a s desničarskim Domovinskim pokretom. U tri tjedna, koliko su dvije stranke potrošile na dogovaranje koalicije, politička se situacija u Hrvatskoj osjetno kvari i radikalizira. Slijedom etničke netrpeljivosti i političkog talibanstva koji se s vrha DP-a emitiraju. U Vladinu programu, tvrde analitičari, nema ništa od njihovih crnih stavova i zahtjeva. Ali političku scenu svojim ekstremiziranim invektivama jako intoniraju. Inzistiranjem na izopćenju jedne manjinske, srpske stranke nacionalnu su segregaciju uveli u politički mainstream. Javnost pumpaju i svojim revizionističkim stavovima. Uz šutnju HDZ-a, trojac s čela DP-a pokušava indoktrinirati i ideološki rekomponirati cijelu državu. Šef stranke koji svoj ostracizam prema Srbima godinama trenira kao gradonačelnik Vukovara, a prošlogodišnju je Kolonu sjećanja s kompletnim državnim vrhom postrojio iza HOS-ovih crnih zastava s ustaškim ZDS-om. Njegov zamjenik, stvarni gospodar DP-a, kojemu je SDSS potpuno neprihvatljiv, dok bi srpsku imovinu navodno rado prigrlio. Devedesetih je, otkriva portal Telegram, bio optužen za krađu po srpskim kućama. Stari su grijesi, nagađa se, bili presudni da u posljednji trenutak odustane od već dogovorene funkcije potpredsjednika Plenkovićeve vlade. Šef DP-ova saborskog kluba koji tvrdi da je Zagreb u svibnju 1945. okupiran, a ne oslobođen.

S uvođenjem, prvi put, jedne proustaške stranke u vladu, Hrvatska se mijenja nagore. Svejedno, neki će ljubitelji Andreja Plenkovića i dalje tvrditi kako su on i HDZ brana ekstremnom desnilu. Brana tako da su iz vladajuće koalicije izbacili Srbe, a ljutu desnicu učinili dijelom vlasti? Domovinski pokret provodi etničko čišćenje, ponižava i anatemizira pripadnike srpske zajednice, prijeti antifašističkom nasljeđu i elementarnoj pristojnosti države. Šef HDZ-a, šaptač bombašima, prijeti novinarima, dok na devastirajuće udare svoga junior partnera ne reagira, kao da su normalni i prihvatljivi. Dobro su se uparili. Njihova upravo formirana “osovina zla” histerizira i dugoročno unazađuje Hrvatsku. Prijetnja Nacionalu samo je najava onoga što se iza brda valja.