Sličnost je frapantna i po Hrvatsku prilično neugodna. Prvo je pred kamere izašao predsjednik Srbije i iz košarice počeo vaditi namirnice čijim će pojeftinjenjem usrećiti svoje građane. Potom je hrvatski premijer – na veliku sreću građana Hrvatske – priredio gotovo identičan performans. Nije baš mahao parizerom i čašicama jogurta, ali je detaljno iščitavao sve proizvode kojima je odlučio smanjiti i zamrznuti cijene. Obojica u ulozi spasitelja, svaki svog naroda, od strašne nemani inflacije i brutalnog rasta životnih troškova.

Aleksandar Vučić djelovao je potpuno bizarno dok je iz crvene košarice izvlačio hranu i hvalio se kako Srbija ima najniže cijene kruha u regiji, pa i u Europi. Premećući veliki parizer, pileći, po rukama, objašnjavao je kako će popularna kobasa zahvaljujući njegovoj intervenciji jako pojeftiniti: cijena će pasti s 399 na 259,99 dinara. Srbija se odmah počela sprdati: Vučića su nazvali Parizer predsjednikom. Andreja Plenkovića moglo bi se proglasiti Hrenovka premijerom. Njegova je prezentacija Vladina petog „paketa pomoći“ građanima i poduzetnicima, s javnim čitanjem dosadašnjih i budućih cijena kruha, hrenovki, mrkve, svinjskih lopatica, jogurta, toalet papira, uložaka i sličnih proizvoda, također djelovala nadrealno. U obje države svi će artikli kojima će politička vlast diktirati cijenu biti označeni posebnim markicama. No neće na njima biti slike usrećitelja nacije, Vučića i Plenkovića. U Srbiji krasit će ih oznaka „Bolja cena“, u Hrvatskoj „Ograničena cijena“.

Plenkovićevo srozavanje

Zatrpavajući javnost tehničkim podacima o tome koliko će što stajati, Andrej Plenković srozava razinu svoje funkcije. Od premijera očekuješ strateške izjave. Ne očekuješ da javnost kapacitira cjenovnim listama. To nije čak ni ministarski posao. Ali njegove su recentne odluke, kao i javni nastupi, predizborno dizajnirani. Premijer je u šopingu. Svojim navodno socijalno osjetljivim odlukama kupuje birače. Vlada mu je ušla u posljednjih pola godina mandata, što znači da izborni interesi postaju prioritetni. Njegova bi vlast svakome u Hrvatskoj, izgleda, u pamet htjela urezati uvjerenje da su im zasluge za pojeftinjenja gigantske. Svaki put kad zagrizu hrenovku, hrvatski bi se građani valjda sa zahvalnošću trebali spomenuti Plenkovićeva imena.

Državna je intervencija zbog nepodnošljivog rasta troškova života postala nužnost, ali Vladini paketi pomoći ne rješavaju probleme. Suspendiranje tržišta, bijeg u dogovornu ekonomiju, koja se ni u socijalizmu nije pokazala baš nešto uspješnom, eventualno pomažu preživljavanju. Dok se premijer iscrpljuje detaljnim izračunom cijena jogurta i toalet papira, za borbu protiv inflacije nedostaje i volje i kapaciteta. Hrvatska nema antiinflacijski program. Andrej Plenković javnosti nikada nije prezentirao nikakvu strategiju suzbijanja inflacijskog divljanja. Hvali se samo mjerama kojima će neke socijalne posljedice vrtloženja cijena pokušati ublažiti. Bavi se posljedicama, ne i uzrocima njihova rasta. Ne vodi procese, šlepa se za događajima koji imaju vlastitu dinamiku. Inflaciju za rogove nije ni pokušao uhvatiti.

Napunjena blagajna

Usto, i najnovije darovnice, kojima se Andrej Plenković razmeće, plaćaju se tuđim parama. Prije svega, parama hrvatskih građana. Izvanredni socijalni transferi dolaze iz blagajne koju je Hrvatska prethodno, zahvaljujući inflaciji, izuzetno dobro napunila. Vlada će sada potrošiti, odnosno podijeliti oko polovice viškova koji su se u državnom proračunu sabrali. Slično je i s trgovačkim lancima, a pogotovo s bankama. Veliki su trgovci navodno spremni na izvjesno rezanje cijena, koje su cijelu godinu, a posebno pred turističku sezonu, enormno pumpali. Banke će, najavljuju, podići kamate na štednju. Dosad su štednjom građana uglavnom bez naknade, gotovo besplatno, raspolagale. Nitko od profitera dosadašnjeg rasta cijena u Hrvatskoj neće, naravno, biti na gubitku. Ni država, ni trgovina, ni bankari. Svi su oni spremni vratiti samo dio onoga što su dosad uzeli. Svejedno, redistribucija dijela inflacijom zgrnute dobiti u premijerovu se aranžmanu s pogledom na izbore proglašava odlukom velikog socijalnog senzibiliteta i državničke odgovornosti. Kao da će Andrej Plenković zarad hrvatske sirotinje otkidati od vlastitih usta.

Na sličan se način, kao veliki dobrotvor, premijer pokušava prodati i kad je riječ o parama iz europskih fondova. Osobno ne prestaje uvjeravati javnost da tih sredstava bez njega ne bi ni bilo. Na prošlim je izborima, a tako će biti i na narednim, sustavno radio na stvaranju uvjerenja da je financijska potpora EU-a njegova zasluga. Čak će bezobrazno napadati opoziciju, prozivajući je da – za razliku od njega – nije učinila ništa kako bi Hrvatskoj priskrbila pare iz briselske blagajne. Oporbene stranke u posljednje vrijeme bagatelizirajuće doslovce naziva sitnežom, baš poput starog Tuđmana koji ih je čangrizavo znao zvati „stokom sitnog zuba“. Uporno se izruguje njihovoj navodnoj financijskoj nesposobnosti, svisoka traži da pokažu koliki su priljev sredstava uspjeli osigurati. Ali opozicija to ne radi. Posao je vlasti da zastupa interese Hrvatske pred EU budžetom. Sredstva koja iz europskog proračuna stižu u Hrvatsku nije dobio Andrej Plenković, nego ih je dobila hrvatska država. Što ne znači da njegov utjecaj u briselskim krugovima nije znatan, no europski fondovi po tom obrascu ne funkcioniraju. Prenaglašavanje premijerove osobne uloge u financijskim sponama Hrvatske s Europom slično je bestidnoj lakirovki u jednom nedavno proizvedenom Vladinu reklamnom filmiću u kojem se uglavnom fantomska postpotresna obnova proglašava velikim uspjehom Plenkovićeve vlasti.

Andrej Plenković stvara dimnu zavjesu iza koje će pokušati sakriti sve što ne zna ili ne želi riješiti, kao i cijeli arsenal onoga što bi ga moglo kompromitirati. Duda varalica za mase. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Na koncu, svojim predizborno galantnim „paketom pomoći“ i listom vlastitom odlukom skrojenih pojeftinjenja, Andrej Plenković stvara dimnu zavjesu, iza koje će pokušati sakriti sve što ne zna ili ne želi riješiti, kao i cijeli arsenal onoga što bi ga moglo kompromitirati. Duda varalica za mase. Ješka od hrenovke na koju će se gladni, valjda, upecati. Država će, kako je netko već primijetio, produžiti niske cijene električne energije, ali neće uvesti red u energetski sektor. Neće se obračunati s njegovom neefikasnošću. Neće riješiti čak ni s plinskim biznisom povezane afere. Premijer tri mjeseca nije kadar presjeći skandaloznu trakavicu u kojoj se njegovi odabranici, jedan ministar i jedan šef velike, strateški važne energetske firme, obojica protagonisti novih, milijune teških marifetluka s kupoprodajom plina, uzajamno drže za vratove i šaketaju. Jeftina bi struja, valjda, trebala prekriti sve svinjarije i sav kriminal koji se u tom sektoru ne prestaju događati.

Navikao na nemoral

Sav ushićen vlastitim zaslugama u navodnom „sprečavanju socijalne frakture“, Andrej Plenković uopće ne dozvoljava pitanja o svježe otkrivenim malverzacijama njegovih ministara. Porodu od tmine, koji upućuje na zastrašujuću korumpiranost njegova HDZ-a, u kojem se politika, odnosno vlast i kriminal ne prestaju miksati na način koji uništava Hrvatsku. Otkriće da je blesasti ino-ministar Grlić Radman u svojoj imovinskoj kartici zatajio brdo milijuna, premijer će komentirati kratko i skandalozno. Ministar je, kaže, u ispunjavanju kartice pogriješio, ali ništa nije ukrao. Možda je očekivano da je Plenković zbog učestalosti lopovskih afera u vlastitoj stranci i timu oguglao. Da se navikao na nemoral i kriminogeno izigravanje zakona. Ali ovaj se slučaj relativiziranjem ministrova postupka ne može zaključiti.

Nije problem što je Grlić Radman jako bogat, nego je suspektan način stjecanja imovine. Ministar je naslijedio oko četvrtinu firme koju mu je otac u privatizaciji devedesetih tajkunizirao. U Plenkovićevu premijerskom mandatu, 2017., Agroproteinka će od države dobiti desetogodišnju koncesiju za zbrinjavanje uginulih životinja, što u posljednje vrijeme, zbog masovnog eutanaziranja svinja po Slavoniji, nosi ogromnu zaradu. Ministar lani tvrdi da s firmom više nema nikakve veze, ali Index ovih dana otkriva da Grlić Radman laže. U tri je godine od isplate dobiti inkasirao više od dva milijuna eura, skoro 16 milijuna kuna, što u svojoj imovinskoj kartici uopće nije evidentirao. Sada tvrdi da mu je unošenje podataka bilo prezahtjevno.

Kako ministar koji ne zna ispuniti imovinsku karticu može u Vladi voditi vrlo kompleksan resor vanjskih i europskih poslova – premijer Plenković na to pitanje nije ni pokušao odgovoriti. Novinarima se štoviše smije u lice, tvrdeći da mu sve, pa i Agroproteinka prolazi. Kad konkurenciju treba diskreditirati, HDZ, upravo gledamo, raspolaže promptnim, samo nekoliko sati starim podacima – nakon što je platforma Možemo! u subotu Sandru Benčić predstavila kao svoju premijersku kandidatkinju, HDZ objavljuje da joj je zbog nekog duga od 300 eura blokiran račun¸ od petka popodne – ali da im je vlastiti ministar u višegodišnjem zamračivanju milijuna, o tome pojma nemaju. Ni kad ga mediji uhvate, u Vladi ne smatraju nekim ozbiljnim problemom. Kafilerija Hrvatska, to je Andrej Plenković sa svojim katastrofalnim timom napravio od hrvatske države.