Nije mjesto predsjednika Vrhovnog suda izbor za higijeničara u prvom razredu osnovne škole pa da bismo ignorirali činjenicu nepoštovanja Ustava i zakona’’, izjavljuje Andrej Plenković, ponovno objašnjavajući svoju ukopanost u namjeri da njegova parlamentarna većina odbije izbor profesorice Zlate Đurđević na čelno mjesto pravosudne vlasti u Hrvatskoj. Kao ključni razlog svoga tvrdokornog protivljenja – svoga, jer odluku je praktično sam donio – premijer navodi pristanak kandidatkinje na sudjelovanje u protuzakonitoj proceduri što je, kaže, potvrdio i Ustavni sud. Papagajska svita iz HDZ-a melje istu priču.

Premijer Plenković otvoreno laže. Ustavni je sud odlučivao o namjeri predsjednika države da u predlaganju kandidata za šefa Vrhovnog suda direktno, mimo zakona, koristi svoje ustavne ovlasti. O Zlati Đurđević ustavni suci ništa nisu govorili. O njenom navodnom sudjelovanju u protuzakonitoj proceduri ni spomena. Premijer izmišlja i uglednoj profesorici zapravo pakira. Otvoreno je kriminalizirajući, kao dokaz njene tobože protuzakonite aktivnosti navodi podatak da na prvi javni poziv nije aplicirala. Ali na taj se prvi poziv nisu javili ni drugi, osim jednoga, sada iskrsli pretendenti. Profesorica je u nekoliko navrata već objasnila zašto to nije napravila. Između ostalog, nije smatrala da bi je Zoran Milanović mogao predložiti za šeficu Vrhovnog suda. Zbog njihovih prethodnih nimalo idiličnih odnosa. Kao ugledna se pravna stručnjakinja javno protivila nekim njegovim potezima. Donošenju spornog i kasnije pod pritiskom Europe praktično povučenog lex Perković.

Igrale se delije

Teške optužbe, kojima Andrej Plenković sa svojom bulumentom posve neutemeljeno napada profesoricu Đurđević, idu u red zakonom proskribirane objede i klevete. U svakom slučaju, ne služe mu na čast. Premijer se vrlo vjerojatno oko njene kandidature žestoko uskopistio samo zato što je Milanovićeva odabranica. Jer na njenom izboru predsjednik inzistira. Pa se sada dvojica muškarčina s čela države međusobno tuku preko leđa jedne žene. Igrale se delije nasred zemlje Hrvatske! Zlata Đurđević našla se između dva uzajamno narajcana kaprica, koji će je na koncu pregaziti, samo da jedan drugome napakoste.

Ali čak kad bi premijerove insinuacije i bile točne, njegova bi se naglo probuđena moralna skrupuloznost mogla pretvoriti u pretežak teret upravo HDZ-ovoj vlasti. Jer za očekivati je valjda da Andrej Plenković – kao šampion principijelnosti! – prvo sam primijeni standarde koje drugima propisuje. Da osobnim primjerom pokaže kako bi to trebalo funkcionirati. A to znači da mu slijedi veliki posao čišćenja vlastite kuće. Ako će i sam poštovati ono što traži od Zlate Đurđević, onda će kao prvo promptno smijeniti svog ministra financija koji se objektivno našao u jako suspektnim okolnostima, mnogo neprimjerenijim i toksičnijim od onih u kojima je vjerojatno nesuđena predsjednica Vrhovnog suda ikad bila.

Kompromitirani Marić

Ministar Zdravko Marić od prošlog se tjedna spominje u krajnje neugodnom i kompromitirajućem kontekstu kao jedan od ključnih faktora u aferi Vjetrenjače. Kao poluga preko koje su HDZ-ove haharice, a danas klijentice USKOK-a, bivša državna tajnica Josipa Rimac i bivša ministrica Gabrijela Žalac pritiskale državne banke kako bi vlasniku krških vjetroelektrana kod Knina pribavile ogromne kredite. Premijer tvrdi da su financije osigurane regularno. Ministar veli da osobno nije umočen. Činjenicu da ga osumnjičene u svojim inkriminirajućim porukama često apostrofiraju, da jedna drugoj sa zadovoljstvom dojavljuju kako se aktivirao, brani nevješto: kao, stalno ga netko negdje spominje. Ali nije objasnio zašto je sastanak s investitorom tražio nasamo, jedan na jedan. Niti kako se moglo dogoditi da ubrzo nakon tog razgovora HBOR (Hrvatska banka za obnovu i razvoj), u kojoj je Marić predsjednik Nadzornog odbora, odobri kredit na koji dotad nije pristajala. Ni zašto je za isti projekt intervenirao i u HPB-u, Hrvatskoj poštanskoj banci, koja je također u državnom vlasništvu. Ministar se u sličnom ofsajdu našao i ranije, u slučaju Agrokor, ali afera Vjetrenjače mnogo je neugodnija. Posebno može biti neugodna jer njeni kraci idu sve do premijerova ureda i Andreja Plenkovića osobno.

Drugo, prije nego presudi Zlati Đurđević premijer će visoke moralne standarde vjerojatno pokazati i smjenom svog ministra Tomislava Ćorića. Koji je raznim aferama već izbušen poput ementalera. S Mađarima se domunđavao oko Ine, pa je MOL-u tajno izručio hrvatsku naftu. Svoje pohode nekad omiljenom, a sada ozloglašenom klubu trenutno u Remetincu pritvorenog Dragana Kovačevića nikad nije objasnio. Snažno je involviran i u aferu Vjetrenjače. Po više osnova. Čim je postao ministar, Ćorić je taj projekt, zaustavljen odlukom njegova prethodnika, odmah odblokirao. Zbog pogodovanja investitorima spornih kninskih vjetroelektrana protiv njegova je donedavnog pomoćnika upravo proširena istraga.

Treće, kako ni uloga ministra zdravstva nije higijeničarska, očekuje se da će Andrej Plenković svoju moralnu ispravnost uskoro demonstrirati i brzopoteznom smjenom Vilija Beroša. Ne samo zato što se ovaj pokazao potkapacitiranim, pa se njegova organizacija cijepljenja, akcija od koje direktno ovisi zdravstveno stanje nacije i životi građana, pretvorila u pravi debakl. Ni zato što ne uspijeva riješiti nagomilane probleme u zdravstvu ni osigurati njegovo uredno funkcioniranje, što je protekloga tjedna eskaliralo do otvorenih prosvjeda medicinara pred jednom bolnicom i javnog pitanja HUBOL-a, Hrvatske udruge bolničkih liječnika, čime to jedna doktorica drži u šaci cijelu jednu kliniku, ministra i Vladu? Pitanje aludira na blisku povezanost prodorne liječnice s premijerom Plenkovićem. Na što ministar Beroš nemoćno – jer rješenje nije u njegovim rukama – tek kaže da prati situaciju.

Moralna rigoroznost

Aspirira li na vjerodostojnost u slučaju čelnog čovjeka Vrhovnog suda, onda bi šef Vlade morao smijeniti ministra zdravstva prije svega zato što su se neke od njegovih odluka našle pod istragom USKOK-a, vjerojatno s one strane zakona. Unosne poslove višemilijunske vrijednosti dodjeljivao je evidentno nekompetentnim izvođačima, svojim i stranačkim prijateljima, firmama bez zaposlenika i prihoda. Softvere mu rade cvjećarice, specijalizirane za vjenčanja, nadgledaju ih bivši HDZ-ovi ministri. Na pitanje o istrazi, Beroš će javnosti ponuditi patetičnu priču o tome kako su se poslovi postavljanja epidemiološke infrastrukture dogovarali u dramatičnim okolnostima početka pandemije, dok su „domaćice kupovale zalihe kvasca“.

Četvrto, bilo bi logično da Andrej Plenković svoju moralnu rigoroznost prije nego na profesorici Đurđević pokaže na svojoj bivšoj ministrici Gabrijeli Žalac, pa je napokon ipak izbaci iz stranačkog predsjedništva. Ako ni sada, s debelim zakašnjenjem to ne napravi, kako bi bilo kome mogao držati lekcije o poštenju. Neće moći, sve dok u vrhu HDZ-a čuva osobu na koju je USKOK sada u slučaju Vjetroelektrane proširio istragu, zbog sumnje da je trgovala utjecajem i koristila svoj položaj za pritisak na državne banke i pogodovanje korupciji sklonim investitorima. Sličan je slučaj i s bivšim ministrom Kuščevićem, protiv kojeg je upravo, nakon dvije godine metiljanja, podignuta optužnica, što njegovu članstvu u središnjem odboru HDZ-a i dalje, izgleda, nije smetnja.

Peto, prije nego se baci kamenom na Zlatu Đurđević, premijer Plenković morao bi opozvati kandidaturu svog Blaženka Bobana za novog-starog splitsko-dalmatinskog župana. Nakon što je ovaj nedavno, sav razdragan, kao da je to najnormalnije, ministrici turizma pred kamerama ispričao kako je prije petnaestak godina inscenirao požar na holivudskom setu u Solinu, jer se „narod diga na noge“, nezadovoljan navodno sotonskim sadržajem filma koji se snimao. Posao je propao, američki su filmaši pretrpjeli znatnu štetu, ali Boban zbog zastare neće odgovarati, premda je za počinjeno djelo predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Šef HDZ-a na njegovo priznanje uopće nije trznuo. Neron iz Splita ide na izbore, kao da je najbolji od najboljeg što HDZ ima.

Andrej Plenković morao bi mnogo toga pomesti s vlastitog praga. Prije nego se nekom drugom usudi docirati o zakonitosti i moralu. Pogledaj dom svoj, anđele! Vidjet ćeš prizore potresne… Ali, premijer neće smijeniti ministra Marića. Neće maknuti ni ministra Ćorića. Neće se zahvaliti ministru Berošu. Neće iz vrha HDZ-a eliminirati za korupciju osumnjičenu Žalac. Neće se odreći ni piromana Bobana. Da se ograničimo samo na ovih dana urgentne skandale njegove vlasti. Ali će se s predsjednikom Milanovićem jako svađati oko Zlate Đurđević. Da bi lažnim moralnim histeriziranjem iz fokusa javnosti maknuo vlastita, za cijelu Hrvatsku jako opasna posrnuća.