Netom završeni europski izbori nisu u Hrvatskoj donijeli nikakve velike promjene, kao u nekim drugim državama Europe. Francuski je predsjednik Macron odmah u izbornoj noći u dramatičnom obraćanju naciji priznao poraz, pa je promptno raspustio parlament i već za konac lipnja odlučio raspisati izvanredne izbore. Njegova je centristička stranka uspjela osvojiti oko 17 posto glasova, krajnja desnica na čelu s gospođom Le Pen dvostruko više. „Porast popularnosti nacionalista i demagoga velika je ugroza ne samo našoj naciji, nego i cijeloj Europi“, rekao je. Ekstremna je desnica narasla i u Njemačkoj, drugoj velikoj državi koja čini okomicu Europske unije. U Italiji slavi premijerka Meloni, prethodnica najezde radikalne, ponekad i profašističke desnice u državama Europe.

U Hrvatskoj uglavnom status quo. Ni dobici ni gubici nisu epohalni ni prevratnički. Ništa što bi moglo poremetiti kolotečinu i stabilnost močvare. Već uobičajeno, Andrej Plenković i HDZ prvi, Hrvatska zadnja – to je saldo netom održanih europskih izbora. Šef je HDZ-a dobio najveći broj preferencijalnih glasova, njegova je stranka osvojila najviše zastupničkih mjesta. Ali Hrvatska je poražena nikad mizernijim odazivom na izbore. Rekordno niskim i na domaćem i na inozemnom planu. Na birališta je izašlo tek oko 751 tisuću birača ili 21,3 posto elektorata. Manje nego na bilo kojim dosadašnjim izborima u Hrvatskoj i manje nego u bilo kojoj drugoj zemlji Europske unije. Pobjednici su slavili, porazom se države nisu zamarali. Premda nezainteresiranost, pa možda i bojkot građana stanjuju legitimitet izbornih rezultata kojima se vole dičiti.

Najveći dobitnik

Andrej Plenković slovi za najvećeg dobitnika izbora. Odluka da sam sebe postavi na čelo HDZ-ove liste jako mu se isplatila. Iako mandat u Europskom parlamentu neće konzumirati. S preko 101 tisućom preferencijalnih glasova ostvario je uvjerljivu pobjedu. Što ne znači da je rekorder, kako ga neki iz njegove svite sada pokušavaju opjevati. Konkurenti s ljevice na nekim su prethodnim izborima znali postizati i impresivnije rezultate. Primjerice, SDP-ov Tonino Picula prije deset godina oko 132 tisuće glasova. Plenkovićevim angažmanom skor se HDZ-a značajno povećava. Stranka će u Bruxellesu imati šest mjesta, što je veliki skok naspram četiri u dosadašnjem mandatu. Ali i sam će od toga debelo profitirati. Preferencijalnim glasovima osnažuje svoj imidž pobjednika. Omnipotentnog slavodobitnika. Bilda poziciju u vlastitoj stranci, na nacionalnoj političkoj sceni, ali i na europskom planu. Svojim je Pučanima odmah poslao poruku da od njihovih deset dodatnih mandata, koliko su ovoga puta uspjeli dobiti, on sam donosi čak petinu. Izjava da je ostvario europsku pobjedu zvuči indikativno. Kao podsjetnik da je postigao jedan od boljih rezultata unutar njihove skupine, što stabilizira, vjerojatno i povećava njegov utjecaj u Bruxellesu.

Drugi je dobitnik izbora SDP. Na Ibleru su izrazito zadovoljni postignutim. Osvojili su isti broj mandata (4) kao i na prošlim izborima. Što je ozbiljan uspjeh s obzirom na turbulencije i lomove kroz koje već godinama prolaze, a pravo iznenađenje vizavi poraza što su ga na nedavnim parlamentarnim izborima popili. Zasluge idu SDP-ovu dosadašnjem euro-postavu. Ekipi Borzan – Picula koja se svojim radom u Bruxellesu uspjela učiniti vidljivom i koja je odradila kampanju. U Europski parlament SDP šalje staru ekipu. Neke koji su se tamo solidno ukorijenili i neke koji su bili posve neprimjetni. Zajedno s Možemo!, strankom koja je prvi put osvojila jedan euro-mandat, pokazuju da ljevica u Hrvatskoj nije nestala. Ali su odnosi između starih i novih stranaka u stalnom previranju. Ovoga puta SDP je uspio dobiti Zagreb, što stranci zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića zvoni na uzbunu. Sa svoje je strane Možemo! u izbornoj noći pokazao neke, u hrvatskoj politici dosad nezamislive stvari. Ivana Kekin svog se preferencijalnim glasovima osvojenog mjesta u EU parlamentu odrekla u korist stranačkog druga Bosanca, ovaj je najavio da će više od polovice svoje plaće odvajati za stranku.

Iznenađenje izbora

Neočekivani je dobitnik izbora i lista široj javnosti donedavno potpuno nepoznate influenserice Nine Skočak. Lista koja se nije uspjela probiti do Bruxellesa, ali s osvojenih više od četiri posto glasova, što je više nego su dobile neke etablirane stranke, poput Mosta, predstavlja najveće iznenađenje izbora. Mlada i obrazovana tiktokerica, koja je svoju reprezentaciju nazvala listom Generacije Z, mlade je privukla svojim posve inovativnim shvaćanjem i prakticiranjem politike. Samu je sebe politički stvorila, nije proizvod stranačkih kadrovskih inkubatora ni bilo kakve partijske mladeži. Zato je potpuno drugačija. Čini se da njeno vrijeme tek dolazi.

Veliki je gubitnik izbora družba Bože Petrova. Most je ostao bez mogućeg, prema prognozama i izglednog mjesta u Europskom parlamentu. Stranka se srozala ispod izbornog praga. Nedavnim razlazom s Raspudićima teško oštećena. Nakon čega se njeno vodstvo potpuno pogubilo. Svoj su dosadašnji forte, antikorupcijsku agendu, zanemarili, za račun jahanja na temi nedefiniranih „kršćanskih vrijednosti“, koje je – inzistirali su – u temeljne dokumente EU-a nužno ugraditi. Klerikalizacija politike posve se očekivano teško osvetila. Dok se forsiranje patetičnog i praznoglavog domoljublja, taktika Domovinskog pokreta, Mostova rivala na desnici, pokazalo isplativim. Stjepo Bartulica, koji je dosad navodno živio na materinoj sisi, sada ide na europsku plaću, premda zagonetke u svojoj imovinskoj kartici javnosti nije objasnio. Na izborno se slavlje odličnik dovezao u crvenom Ferrariju, kako bi svojim biračima i svekolikoj javnosti objavio da će se u Bruxellesu, na funkciji europskog parlamentarca, boriti za „obične ljude“. Poruka upućena izborom motorne konjice bila je mnogo upečatljivija od onoga što je izdeklamirao. Ferrari govori više od onoga što je Bartulica rekao.

Ozbiljan je gubitnik izbora i Mislav Kolakušić, koji je ostao bez mjesta u Bruxellesu, gdje je u proteklom mandatu bio posve nevidljiv, ali se zbog sudjelovanja na euro-izborima morao odreći i osvojenog mjesta u Hrvatskom saboru. Dvostruki je gubitak izazvao žestoku traumu, pa su nekadašnjem sucu u izbornoj noći pred kamerama popustile kočnice. Potpuno je podivljao, s jedne strane bijesno vrijeđajući narod, tvrdeći da su birači svojim odlukama krivi za idiotizaciju Hrvatske, istodobno s druge strane najavljujući vlastitu kandidaturu na skorim predsjedničkim izborima.

Šef HDZ-a dobio je najveći broj preferencijalnih glasova, njegova je stranka osvojila najviše zastupničkih mjesta. Ali Hrvatska je poražena nikad mizernijim odazivom na izbore. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

 

Hrvatska: najveći gubitnik

Ali najveći je gubitnik EU izbora Hrvatska, zbog svoje poražavajuće niske izlaznosti, koju će premijer Plenković lakonski proglasiti posljedicom zasićenja naroda učestalim izborima. Ali neće biti da su se Hrvati umorili od izbora. Da ih dekuražira frekventnost demokratskih procesa u kojima je odluka o sudbini države i političkim elitama u njihovim rukama. Razlozi su izborne apstinencije mnogo složeniji. Odaziv je Hrvatske na europske izbore uvijek bio skroman. Sada je i dodatno, zabrinjavajuće potonuo. Očito je da se Bruxelles ne doživljava kao vlastita priča. Kampanja je bila nepoticajna, gotovo da je nije ni bilo. Politika krivnju sada svaljuje i na medije, tvrdeći da su previše bavili vrtoglavim zaradama eurozastupnika, što se prometnulo u snažan demotivacijski faktor. Ali problem nije izmišljen. U siromašnoj se Hrvatskoj plaće u Bruxellesu doživljavaju kao ogroman privilegij za političku vlastelu, kao uzimanje nezarađenog i velika nepravda. Generalno, osjećaj odnarođenosti europskih institucija frustrira i odbija građane, što rezultira ili niskom biračkom participacijom, što se dogodilo u Hrvatskoj, ili visokom političkom radikalizacijom, što se u nedjelju manifestiralo u nekim drugim, za budućnost Europe važnim državama.

Premda je krajnja desnica osjetno rasla, čini se da će – što se Europe tiče – ipak ostati izvan vlasti. Da će europski pučani u kombinaciji sa socijalistima i demokratima te liberalima opet uspjeti složiti dovoljnu većinu, bez paktiranja s ekstremistima. U tom se pogledu Hrvatska jako razlikuje od većinskog dijela Europe. Andrej Plenković već je u vlast uveo desničarski Domovinski pokret, što je scenarij s kojim su stranke europskog mainstreama u predizbornom vremenu ponekad koketirale, ali će ga na koncu, valjda, eskivirati i odbiti. Politico se u svojim analizama već bavio njegovim uvezivanjem s tvrdom desnicom, što znači da je Bruxelles političko proklizavanje hrvatskog premijera uredno evidentirao. Brak s radikalima na kakav političari eurofilskog, umjerenog profila ne pristaju. Dramatična se promjena u Hrvatskoj dogodila prije europskih, a neposredno nakon nacionalnih izbora. Kada je odlučeno da se s europskim vrijednostima nespojivom koalicijom HDZ-a i Domovinskog pokreta Plenkovićeve pobjede pretvaraju u poraze.