Plenkovićev HDZ u kampanji u Lici zapravo se nije razlikovao od Milinovićeve sljedbe, osim što je raspolagao s mnogo više para. U svemu ostalom bila su to dva lica istoga, o čemu govori i činjenica da su na HDZ-ovim skupovima ponovno ordinirali opskurni tipovi, čak i takvi koji su široj javnosti poznati po osudama za seksualno nasilje

HDZ je uvjerljivo pobijedio na izborima u Lici. Odmetnuti lički šerif Darko Milinović, donedavno glavna tamošnja uzdanica Hrvatske demokratske zajednice, priznao je poraz pa Andrej Plenković može slaviti. U izborni ciklus, koji počinje europskim izborima u svibnju, nastavlja se predsjedničkim potkraj godine, da bi završio parlamentarnim izborima 2020., ulazi s dobrim vjetrom u leđa.

Međutim, netom okončana bitka za prilično ispražnjenu i opustošenu Ličko-senjsku županiju, otkriva ozbiljne pukotine na Plenkovićevu partijskom stroju. Prvo, dominacija njegove stranke u kraju koji je desetljećima važio za HDZ-ovu utvrdu, više nije onako masivna kako je nekada bila. HDZ je i ovoga puta uspio dobiti relativnu pobjedu, ali više ne raspolaže apsolutnom većinom. Prije dvije godine osvajao je preko 55 posto glasova. Danas mu je skor bitno skromniji, doseže 35 posto. HDZ-ovo biračko tijelo rascijepilo se na dva nejednaka dijela. Milinović je svojoj bivšoj stranci uspio otkinuti dvadesetak posto pa će se HDZ prvi put u povijesti naći u situaciji da će vlast u Lici morati dijeliti. Jer je sam više ne može formirati. Generalno, rezultati u nedjelju provedenih izbora govore da se kapaciteti HDZ-a ne povećavaju. Legitimitet pobjede ruinira i bitno slabiji odaziv na birališta. Od prošlih izbora gotovo je svaki peti tamošnji birač odlučio apstinirati, unatoč tome što je HDZ pokušao izvesti veliku mobilizaciju, kao da će bitka s njihovim nekadašnjim snagatorom odrediti budućnost cijele Hrvatske.

ISPROVOCIRANI IZBORI

Drugo, utakmica u Lici pokazuje da je Andrej Plenković interese države spreman podrediti stranačkim interesima. Izbore je isprovocirao posve nepotrebno, kao svoj obračun s pobunjenim i iz stranke izbačenim županom Milinovićem. Izborna kampanja vodila se kao unutarstranački sukob, između dvaju krila HDZ-a. HDZ je jurišao protiv svog dojučerašnjeg korifeja, a ovaj je na svojoj listi imao i ljude s još važećim HDZ-ovim stranačkim iskaznicama, dok je iz pozadine podršku pružao kružok nekad moćnih, a sada marginaliziranih HDZ-ovih lordova, poput Hebranga ili Rojsa. Dakle, bio je to rat HDZ-a protiv HDZ-a, ali je u naguravanju tih stranačkih mamuta najveća kolateralna žrtva ispao SDP. Od troje zastupnika osvojenih na izborima prije dvije godine, socijaldemokrati više nemaju ni jednoga. Ostali su ispod izbornog praga. Lijepa im se budućnost smiješi!

Pobjedom nad odmetnutim županom Plenković je inkasirao i jednu dodatnu korist: skršio je moguće unutarstranačke džepove otpora. Ali je istodobno pretrpio i nemalu štetu: kako nije uspio pregaziti Milinovića, nego mu je ovaj oteo više od trećine nekadašnjih glasova, to bi moglo značiti da će sa svojim lokalnim kapitalcima ubuduće morati opreznije postupati. Na koncu bi ishod izbora u Lici mogao povećati razinu oportunizma u HDZ-ovim redovima, vjerojatno i cementirati svojevrsni status quo. Što implicira da su nekadašnja velika obećanja o mijenjanju stranke, po svoj prilici, zauvijek otpisana. Plenkovićevoj reputaciji ne godi ni činjenica da je izborna borba pokazala frapantnu sličnost među glavnim rivalima. Njegov HDZ u kampanji se zapravo nije razlikovao od Milinovićeve sljedbe, osim što je evidentno raspolagao s mnogo više para na kojima se nije štedjelo. U svemu ostalom bila su to dva lica istoga, o čemu govori i činjenica da su na HDZ-ovim skupovima ponovno ordinirali opskurni tipovi, čak i takvi koji su široj javnosti poznati po osudama za seksualno nasilje. Da, i onaj koji se proslavio guranjem prsta u anus jedne košarkašice.

MINISTARSKI DESANT NA LIKU

Treće, podređivanje države stranačkim interesima još je vidljivije u spremnosti Andreja Plenkovića da cijelu Hrvatsku stavi u funkciju potreba jedne izborne tekme ipak lokalnog značaja. Kompletna je država zaustavljena, a Sabor poslan na odmor dok se ne riješe izbori u Lici. Kao da u Hrvatskoj nema važnijeg posla. Ne samo da je angažirana dosad na županijskim izborima neviđena stranačka mašinerija, nego je najveći dio Vlade praktički izmješten na teren oko Gospića. Ministarski desant podno Velebita brojčano je zaista bio impresivan. Računalo se, valjda, na to da će jake snage iz Banskih dvora šarmirati građane. Iluzija kojoj robuje i šefica države dok svoj ured seljaka po Hrvatskoj.

Iz vladajućih usta ovom prilikom frcala su obećanja u milijunskim iznosima. Na završnom HDZ-ovu skupu ministri su poimence prozivani kako bi se hvalili darovima koje navodno nose u Liku. Stalno se inzistiralo na značaju uspostavljanja takozvane „vertikale vlasti“, što znači da se jednoj izrazito klijentelističkoj županiji, upućenoj na državne službe i zbrinjavanje, posve jasno dalo na znanje da je realizacija HDZ-ovih obećanja uvjetovana koncentracijom vlasti, od nacionalne do lokalne razine, u rukama iste stranke, preciznije – HDZ-a. Fino upakirana ucjena! Ukratko, premijer i njegova svita enormno su i bezobzirno upregli svoje funkcije u stranačke potrebe. Otvoreno instrumentalizirajući državu u korist vlastite partije.

Četvrto, groznica izbornog fajta u Lici razotkrila je da izborna kampanja ostaje potpuno odvojena od stvarnog života, što na HDZ-ovoj pobjedi stvara pukotinu čija će se dubina tek vidjeti. Vlada je prigodu iskoristila za treniranje temeljitog zaobilaženja realnih problema, vjerojatno svjesna da nije tako uspješna kako samu sebe običava reklamirati. Pred vratima Banskih dvora gomilaju se problemi. Andrej Plenković zaplovio je u mandat na krilima za vrijeme bivše Vlade započetog rasta BDP-a. Sadašnje sve izraženije usporavanje gospodarske dinamike ide na dušu njegovu kabinetu. Ministri mu se pokazuju nesposobnima rješavati elementarne probleme.

PREMIJER OPASNIH NAMJERA

Ministar obrane temeljito se izblamirao propalom kupovinom vojne eskadrile. Ministar gospodarstva ne uspijeva zatvoriti krizu s brodogradnjom, nego već pola godine obmanjuje javnost i konfabulira o sretnom spašavanju Uljanika. Ministrica vanjskih poslova tek sada otkriva da je priključivanje Hrvatske Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) posve neizvjesno. Ministrica socijalne skrbi pustit će suzu nad stradanjem četvero mališana na Pagu, ali nefunkcionirajući sustav ne mijenja pa se tragedije u njenom resoru stalno ponavljaju. Kao i u resoru zdravstva. Ministrica kulture ostaje gluha i slijepa na pritiske kojima su izloženi mediji pa se tisuću, dvije novinara sa svojim zahtjevima došetalo Plenkoviću pod prozore. Policija upada u redakcije kao što su devedesetih HDZ-ovi hahari s oružjem u ruci u njih upadali. Policijski sindikat pokazuje više razumijevanja za slobodu medija od premijera, koji se svojedobno smatrao nositeljem umjerenog diskursa i najviših europskih vrijednosti. Ljudska prava sve češće se relativiziraju ili čak ugrožavaju pa međunarodne organizacije učestalo spominju Hrvatsku u negativnom kontekstu. Otvara se problem komemoracije na Bleiburgu, tim složeniji jer je aktualna vlast faktički legalizirala ustaški pozdrav, uklanjajući se pred onima koji ciljaju na rehabilitaciju NDH, pa Crkva u Koruškoj sada zabranom održavanja mise na blajburškom polju hrvatskim biskupima demonstrira važnost „distance prema fašističkom svjetonazoru“.

Šamaranju nikad kraja. Ministrica regionalnog razvoja upravo je postala živi dokaz da Andrej Plenković kršenje zakona ne smatra problemom. Premda je u prometnoj nesreći – s jednom stradalom djevojčicom – sudjelovala s davno isteklom vozačkom dozvolom, premijer njenu ostavku ne očekuje i neće je prihvatiti. Jer prijestup svoje ministrice, vožnju bez urednih dokumenata, smatra tek nemarom i, čini se, nevažnim propustom. Ali kad ga se pita važi li to i za ostale građane te kakvu poruku svojom benevolentnošću šalje javnosti, Plenković će novinare optužiti za banaliziranje. U početku, onda kad se mnogima činilo da ga zlatom treba platiti, najavljivao je uređivanje države. Danas, nakon što je odradio prvu polovicu svog premijerskog mandata, Hrvatska se ne čini uređenijom, nego sve kaotičnijom zemljom.

Peto, HDZ-ov uspjeh na izborima u Lici jako je oštećen premijerovim sve očitijim osobnim pretvaranjem u vrišteći demanti svih njegovih nekadašnjih pozitivnih najava. Andrej Plenković, unatoč svojoj baby faci, sve više pokazuje nadmeno i autoritarno lice. Bahato vrijeđa političku konkurenciju. Inklinira orbanovskom ili sultanskom vođenju države. Svojim odnosom prema recentnom prosvjedu novinara najviše se razotkriva. Njihov je marš bagatelizirao, implicirajući da su tisuće ljudi na ulicu izašle bez ozbiljnog razloga, navodno samo zato što su izmanipulirane. Zatim se bezobrazno upustio u javno opanjkavanje predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, spuštajući se na razinu svojedobnih štemerskih napada Zorana Milanovića, kada je i sam bio izložen njegovu ružnom i ciljano difamirajućem spominjanju majke „vojne lekarke“. S tim da je bivši šef vlade udarao Andreja Plenkovića ispod pojasa u političkoj utakmici i žaru kampanje, dok ovaj sada potpuno izmišlja i s pozicije vlasti mlati tamo gdje bi morao razgovarati. Svojim ponašanjem pokazuje težak prezir prema demokratskim standardima i rasklimava pravni poredak. Sve se više pokazuje kao premijer opasnih namjera.