Stručne službe nisu našle ništa nezakonito u Bandićevom Memorandumu – tvrde iz HDZ-a, svojom izjavom faktički pristajući da sa zagrebačkim gradonačelnikom podijele odgovornost za njegove skandalozne malverzacije s gradskim zemljištem, ovoga puta materijalizirane u Memorandumu kojim se srce Zagreba planira izručiti mutnim investitorima iz Dubaija. Koje su to stručne službe utvrdile da u tom dokumentu nema ništa suprotno zakonu? One kojima dirigira Milan Bandić? Ili neke HDZ-ove?

Slično je nedavno i Andrej Plenković tvrdio da je sa svojim Lovrom Kuščevićem papir po papir pregledao dokumentaciju o njegovoj imovini te da u njoj ne nalazi ničega suspektnog. Ministar je u međuvremenu izbačen iz Vlade, potom je ostao i bez zastupničkog imuniteta, sve kako bi zbog nekretninskih namještaljki, vjerojatno i zloupotrebe položaja, mogao postati predmetom istrage.

Akademici šute o Bandiću

Za razliku od HDZ-ovih neimenovanih stručnih službi, stručna se javnost listom digla protiv Bandićevog Manhattana, uglavljenog donedavno tajnovitim Memorandumom što ga je gradonačelnik Zagreba proljetos samovlasno potpisao s arapskim šeicima. Ovih dana deseci stručnjaka, profesora s Arhitektonskog fakulteta, arhitekata, urbanista i inženjera građevine, potpisuju otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kojim se HAZU proziva zbog šutnje o “sramotnom makijavelizmu nad zagrebačkim prostornim planiranjem“. „Čudi nas i brine nijemost akademika na događaje, koje je svojim despotskim ponašanjem, suprotnim svim demokratskim standardima, a vezano uz izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba, uprizorio gradonačelnik Milan Bandić“, pišu, pa od Akademije traže da poput stručne javnosti, građana, civilnog društva i opozicije u zagrebačkoj skupštini „ustane u obranu razvojne budućnosti grada Zagreba, u obranu javnog dobra nad privatnim interesom i obranu kvalitete života nad profitom“.

HDZ je pak, uz neke sitne uvjete, spreman podržati izmjene GUP-a, koje stručnjaci smatraju zbrzanim i nasilnim, isforsiranim kako bi se dragocjeno područje Hipodroma i Zagrebačkog velesajma, ogroman prostor od preko milijun kvadrata stavio u funkciju megalomanskog i krajnje dubioznog Bandićeva projekta. Samovolju će zagrebačkog gradonačelnika malo umiti i ušminkati, njegovu će brahijalnost mrvicu primiriti, provući kroz neku proceduru, tako da svojim divljim eskapadama ne raspiruje otpor. Ali, na koncu stat će uz njegov Manhattan na Savi. Dakle, isti sadržaj u nešto manje iritantnom pakiranju. Kako bi prodao laž o svom konstruktivnom utjecaju na Milana Bandića, HDZ se predstavlja kao faktor koji je presudno pomogao objavljivanju javnosti donedavno nedostupnog Memoranduma. Ali taj je dokument objavljen pod ogromnim pritiskom javnosti, apsolutno bez ikakve zasluge HDZ-a. Umjesto da se odmakne od plana zbog kojeg se Zagreb diže na noge, zagrebačka podružnica Plenkovićeve stranke sama se nudi da s mahnitim gradonačelnikom podijeli sramotu.

Zagrebački poslovni rašomon

HDZ-u nije bilo sporno, štoviše asistirali su Bandićevom nasilju nad GUP-om. Bez prave su ga javne rasprave, brzinski, u jeku sezone odmora, pokušali promijeniti, samo zato, pokazalo se, kako bi gradonačelnik mogao pogodovati svojim navodnim poslovnim partnerima, pronađenim u Dubaiju. Ništa nezakonito, valjda ni problematično, HDZ ne nalazi ni u Memorandumu koji je dobrom dijelu javnosti bjelodani dokaz da je situacija mnogo gora nego što se mislilo. Prema tom dokumentu, Zagreb će čitavu jednu četvrt, prevažan prostor u svom središnjem dijelu, dati na raspolaganje jednoj privatnoj firmi, Eagle Hills, inače prilično sporne reputacije. Milan Bandić se, dakle, početkom ožujka obavezao da će u roku od osam plus eventualno dodatnih šest mjeseci riješiti svu prostorno-plansku papirologiju, zato toliko žuri s prekrajanjem GUP-a, i Arapima predati zemljište kompletno opskrbljeno potrebnom infrastrukturom i posve, osim nekoliko zaštićenih velesajamskih paviljona, očišćeno od svih sadašnjih objekata. Poznato je, znači, što će se rušiti, ali je posve nepoznato što će se graditi. U tom su pogledu nazovi investitorima iz Dubaija odriješene ruke. Ništa ih ne obavezuje, ni urbanistički planovi ni javne potrebe. Očito je Bandić prvo izabrao šeike, da bi potom cijeli postupak narihtavao prema njihovim idejama i interesima. U tom poslovnom rašomonu Zagreb, naime, ostaje manjinski partner, što podrazumijeva da ne bi mogao odlučivati ni upravljati projektom.

Svejedno, HDZ-u se u tom dogovoru baš ništa ne čini ni sumnjivim ni neprihvatljivim. Ne nalaze spornim ni projekt, ni način na koji ga Milan Bandić pokušava realizirati. Kritičari govore o pljački po modelu privatizacijske otimačine iz devedesetih godina. U čemu HDZ ima stanovita iskustva, pa im ovo možda dođe kao nekakav povratak korijenima. Plenkovićeva zagrebačka reprezentacija ne reagira ni na činjenicu da je gradonačelnik debelo prekoračio svoje ovlasti. Memorandum s velikim obavezama po grad potpisao je mimo znanja zagrebačke skupštine. Gradsku imovinu tretira kao svoje privatno vlasništvo. Kao da mu je ćaća ostavio Zagreb u naslijeđe, pa ga može krčmiti kako mu se ćeifne. Kao da mu pripada neograničeno pravo raspolaganja.

Plenkovićevom HDZ-u ne smeta ni Bandićev nasilni karakter. Prema javnosti zagrebački se gradonačelnik postavlja kao kabadahija, novinare vrijeđa, gradske vijećnike bezobrazno omalovažava. Glavni grad jedne europske države pretvorio je u nešto poput Divljeg zapada. Kad je neki dan upao na sjednicu Skupštine, pa svojim pročelnicama – koje su branile projekt Manhattan – zabranio dalje odgovaranje na pitanja, njegovo su divljanje u HDZ-u uredno odšutjeli. Kao da je najnormalnije na svijetu. Stranka kojoj je stalo do vlastitog obraza ne bi se tako podmetala i kompromitirala. Pogotovo jer je općepoznata Bandićeva, s više optužnica potvrđena, sklonost prema prljavim poslovima. Baš dok se HDZ u zagrebačkoj skupštini pravio ludim, ne želeći primijetiti gradonačelnikove sumnjive dealove, doktorica Vida Demarin u sudskom je postupku otvoreno svjedočila o njegovim korupcijskim sklonostima. Tražio je, tvrdi, lažno svjedočenje i krivotvorenje isprava, kako bi prikrio vlasništvo nad nekim slikama.

Bandić – Plenkovićev mlinski kamen

Milan Bandić svoje projekte bez HDZ-a ne može provesti. Plenkovićeva ga je stranka, vidimo, spremna pratiti. Što ih spaja? Sigurno interes da zajedno vladaju državom i glavnim gradom. Gradonačelnik je premijeru sa svojim zbrda-zdola po Saboru kupljenim „žetončićima“ postao glavni partner, koji garantira parlamentarnu većinu. Plenković uzvraća, svoju mu zagrebačku podružnicu stavljajući na dispoziciju. Sigurno je da zagrebački HDZ u odlučivanju o slučaju zagrebačkog Manhattana nije imao baš nikakvu autonomiju. Njih dvojica, premijer i gradonačelnik, tvrde u HDZ-u, sve glavne stvari izravno dogovaraju. Tako se ni blamaža zbog sramotnog HDZ-ova povlađivanja Memorandumu nije dogodila bez Plenkovićeva znanja i blagoslova. Premda će se na koncu pokazati da mu Milan Bandić funkcionira kao mlinski kamen oko vrata. Vuče ga na dno, gdje bi zajedno mogli potonuti.

Ali u njihovom sijamskom bratstvu nije riječ tek o pukoj pragmi i golom interesu. Iako djeluju kao sušta suprotnost, jedan uglađen, drugi sirov, jedan naučen na europske salone, drugi sviknut na blato Kozari Boka, fatalna privlačnost između premijera i gradonačelnika Zagreba zasniva se i na priličnoj mjeri političke sličnosti. Posve su podudarni u odnosu prema svojim funkcijama. Andrej Plenković drži se kao vlasnik Hrvatske, baš kao što se Milan Bandić ponaša kao da je gazda Zagreba. Premijer će mnogo puta, previše da bi se moglo zanemariti, reći da može sve što hoće. Gradonačelnik svoju svemoć godinama već praktično demonstrira. Za jednog i drugog zakoni kao da ne postoje, bahato ih gaze, ismijavaju i blate oponente, ostrvljuju se na javnost.

Tako će se u pravoj bandićevskoj maniri Andrej Plenković ovih dana prezrivo oglušiti o traženje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa da mu dostavi dokumentacija o putovanju HDZ-ove delegacije Vladinim avionom u Helsinki. Ne samo da njegov kabinet, ignorirajući posve uobičajene zahtjeve nezavisnog antikorupcijskog tijela, već mjesecima bojkotira zakonom propisani postupak, nego se premijer osobno osjetio pozvanim da ga proglasi “suvišnim i nepotrebnim”. Nije na njemu – naravno – da ocjenjuje opravdanost postupka. Još manje je primjereno da inzistiranje na podnošenju rutinskog izvještaja o jednom putovanju u Finsku – iz kojeg bi se moglo utvrditi tko je podmirio troškove, država ili stranka – napadne kao konstrukciju kojoj je cilj da mu politički našteti.

Našla vreća zakrpu

Nataša Novaković uvjerljivo je odgovorila: „Nije nam cilj da bilo kome pravimo štetu. Radili smo kao i u svakom drugom predmetu. Oni su zakonom dužni dostaviti dokumentaciju. Ali nismo je dobili. Ni jedan putni nalog nije nam dostavljen. Samo očitovanja. Do danas ne znamo ni tko je bio u zrakoplovu.“ Šefica Povjerenstva uzvraća udarac, tvrdeći da su premijerove izjave nekorektne i predstavljaju napad na neovisnu instituciju.

Andrej Plenković, baš kao i Milan Bandić, očito smatra da ono što važi za sve druge građane Hrvatske, ne vrijedi i za njega. Obojica se ponašaju kao da su sveznajući i nedodirljivi. Prvaci političke samovolje. Neosjetljivi za javni interes, ignoranti znanja i struke, rugaju se procedurama i beskrupulozno vrijeđaju javnost i zdrav razum. Jedan skriva Memorandum iz Dubaija, drugi skriva dokumentaciju iz Helsinkija. Drže se kao da nikome ne moraju podnositi račune ni odgovarati za svoje postupke. Premijer šamara, gazi i razara nezavisne institucije, ali će tražiti da se djeca domoljublju uče svakotjednim intoniranjem državne himne po školama. Kao što će zagrebački gradonačelnik u crkvenim procesijama tegliti najveću svijeću, a nukleus će Zagreba pokušati pokloniti svojim novopronađenim, vrlo diskutabilnim ortacima iz arapskog svijeta. Andrej Plenković i Milan Bandić kao dva lica, jedno uštirkano, drugo rastrojeno, autokrata od formata. Njihovo je partnerstvo organske prirode. Našla vreća zakrpu.