Najviše se ljulja u HDZ-u. Nezadovoljstvo nikad lošijim izbornim rezultatima ključa, povremeno i eruptira. Epicentar je, čini se, pod Plenkovićevim nogama. Ni tjedan dana od okončanja EU izbora već su najavljene dvije kandidature za njegova nasljednika. Šef HDZ-a može sjesti i plakati za svim dosad propuštenim šansama

Procesnom zloupotrebom – tako su u Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa nazvali manevar Andreja Plenkovića kojim pokušava odgoditi procesuiranje svoga vlastitog slučaja. Kako bi onemogućio bistrenje svoje uloge u slučaju Hotmail, odnosno rasplitanje sumnjivih okolnosti Vladine intervencije u posrnulom Agrokoru, premijer je zatražio izuzeće predsjednice Povjerenstva, jer je, po njemu, bila u sukobu interesa. Plenković tvrdi da Natašu Novaković iz odlučivanja o njegovim postupcima diskvalificira činjenica da je svojedobno bila zaposlenica Hrvatske udruge poslodavaca, a Ivica Todorić, bivši Agrokorov vlasnik, jedan je od osnivača te organizacije.

Zanimljivo, Andrej Plenković istodobno ne vidi nikakvog sukoba interesa kad je riječ o članovima njegova kabineta. Zbog fantomske Todorićeve sjene blokira rad Povjerenstva, ali debelo dokumentirane sumnjive poslove vlastite Vlade u slučaju Agrokor uporno brani kao neupitne. Martina Dalić kao njegova desna ruka organizirala je Borg skupinu, kako su sami sebe nazvali, neformalnu grupu odabranika koja je lex Agrokor pisala po vlastitoj mjeri, kako bi potom u njegovoj primjeni debelo profitirala. No u njihovoj skandaloznoj namještaljki premijer nije uspio prepoznati bilo kakav nepriličan ili nedozvoljen sukob interesa.

SKANDALOZNA NAMJEŠTALJKA

Nije ga primijetio ni kod svog ministra Zdravka Marića koji je godinama bio jedan od direktora Todorićeva imperija. Štoviše, premijer je dopustio da se lansiraju neistine o Marićevu navodnom izuzeću iz Vladinih odluka o slučaju Agrokor. Dok se ovaj istodobno u strogo konspirativnim uvjetima, mijenjajući automobile, pod okriljem noći, sastajao s bivšim Gazdom. O tim susretima javnosti nikad nije ponuđeno nikakvo objašnjenje.

Na koncu, Plenković ni vlastitom ponašanju ne nalazi bilo kakve mane. Premda je sudjelovao u kreiranju Borg skupine i cijelo vrijeme bio informiran o detaljima njihova djelovanja. Sada odjednom – kad je o Nataši Novaković riječ – postaje osjetljiv na sukob interesa. Posebno je problematično da se, tražeći njeno izuzeće, pozvao na jednu nepravomoćnu presudu Upravnog suda, koja nije objavljena i zapravo je nitko nije vidio, što je vjerojatno pravni presedan. Zato u Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa govore o premijerovoj „procesnoj zlouporabi“.

Plenkovićevim ne samo nepriličnim, nego i kukavičkim potezom utječe na to da se pritisci vladajućih na nezavisne institucije radikaliziraju. Aktualna vlast, od predsjednice države do premijera i njegovih ministara, stalno pokušava Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa povaditi zube. Suočeni sa sve većim i sve neugodnijim brdom vlastitih afera, razbili bi ogledalo. Smijenili su jednu i doveli novu ekipu, najavljuju promjenu zakona, kako bi ih potpuno onemogućili u radu. Nadležni ministar Kuščević, koji često djeluje poput političkog balvana, tvrdi da se bave trivijalnim stvarima. Trivijalnim naziva podatke iz imovinskih kartica dužnosnika. Ali detalji o nekretninama buketa Plenkovićevih ministara, Gabrijele Žalac, Tolušića, Gorana Marića, pa i Kuščevića, zapravo reaktualiziraju potrebu za hitnim donošenjem zakona o porijeklu imovine. Informacije koje cure u javnost, o njihovim stanovima i kućama, ljetnikovcima i posjedima, impliciraju da nije problem samo u netočno popunjenim vlasničkim prijavama i zatajenom blagu, nego bi problem mogao biti i u načinu njegova stjecanja. Imovina i prijavljeni prihodi u nekim se slučajevima drastično ne podudaraju. Međutim, te nelogičnosti u Vladi potpuno bagateliziraju. Kao da ih nema. Nije riječ o previdu, nego o politici. Slijedom koje je sve inicijative za donošenje zakona o ispitivanju porijekla imovine HDZ-ova vlast glatko odbila.

HDZ IZGUBIO VOLJU ZA DESNO KRILO

Recentni potezi – s jedne strane, puna potpora raznim mućkama sklonim ministrima, s druge strane, blokiranje rada Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa – pokazuju da Plenković iz neslavnih rezultata europskih izbora nije izvukao nikakvu pouku. Upravo suprotno, što je situacija neugodnija, to se njegovo poricanje stvarnosti i posezanje za problematičnim sredstvima povećava. Za loš, po HDZ nikad gori izborni skor, premijer je našao masu krivaca, od medija do nezahvalnog naroda. Birači, kaže, nisu prepoznali njegove rezultate. Profesor Nenad Zakošek tvrdi da su birači prepoznali ono što Plenković ne vidi: ortački kapitalizam, afere ministara i bahatost vlasti u kombinaciji sa socijalnom neosjetljivošću. Davor Ivo Stier potpuno je u pravu kad HDZ-ov izborni neuspjeh, ni 23 posto osvojene biračke potpore, smatra porukom. „Poruka je da borba protiv korupcije i klijentelizma mora biti u fokusu djelovanja stranke.“ Ali, takve poruke premijer ne prima.

HDZ-ov podbačaj na europskim izborima nije se dogodio samo zbog disperzije glasova i nije uvjetovan samo izvjesnim udaljavanjem Plenkovićeva stranačkog jata od radikalne desnice, točnije njenim kadrovskim odsijecanjem. Nepovoljan rezultat nije bio slučajnost ni spletom nepredviđenih okolnosti uzrokovan otklon, koji će se možda već u idućoj izbornoj rundi ispraviti i popeglati. Upravo suprotno, HDZ-ovo poniranje znak je dubljih tektonskih pomjeranja. Stranka je izgubila sposobnost, ili volju, za inkorporiranje svoga desnog krila, ali nije to jedini manjak koji se pokazao. Žetva na suprotnoj strani također je podbacila. Ni HDZ-ovo umjereno krilo ne leti. Zapravo je prilično pokisla perja. Ishod izbora za Europski parlament najavljuje da Hrvatska ulazi u vrijeme velike nestabilnosti. Tradicionalne stranke, i HDZ i SDP, na niskim su granama. Zajedno su ovoga puta dobacile tek do 41 posto biračke potpore. Nitko se više ne može zvati stožernom strankom, kako su vladajući godinama, sve donedavno funkcionirali. Kompletna je politička scena u previranju, sve nervoznija i turbulentnija.

Trenutno, najviše se ljulja u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Nezadovoljstvo nikad lošijim izbornim rezultatima ključa, povremeno i eruptira. Epicentar je, čini se, pod Plenkovićevim nogama. Ni tjedan dana od okončanja EU izbora već su najavljene dvije kandidature za njegova nasljednika. Do proljeća iduće godine moraju se održati unutarstranački izbori. Šef HDZ-a može sjesti i plakati za svim dosad propuštenim šansama. Autor teze o crnom labudu, kao razlogu HDZ-ove izborne havarije, sada tumači da je stranka stradala zbog unutarnje sabotaže. Što znači da joj slijede obračuni, zasad neizvjesnih dimenzija, možda sve do ruba bratoubilačkog rata. Činjenica da HDZ drži vlast u Hrvatskoj može, s jedne strane, zakočiti eskalaciju sukoba, jer sudjelovanje u vlasti, barem privremeno, ublažava razlike, dok će, s druge strane, nemire i konfrontacije iz vladajuće stranke proširiti cijelom državom. Što bi se moglo vidjeti već na predsjedničkim izborima potkraj godine, kao i na parlamentarnim izborima dogodine. Ishod jednih i drugih sada postaje nemoguće prognozirati.

HDZ I SDP NA NISKIM GRANAMA

Kako se moglo dogoditi da je Andrej Plenković, kao veliki deklamator političke stabilnosti, odveo Hrvatsku u možda nikad veću političku nestabilnost? Pa moglo se dogoditi zato što je stabilnost gradio na klimavim i crvotočnim temeljima. Nije je stvarao na programskim, nego na trgovačkim osnovama. Osigurao je glasačku mašineriju. Dovoljno ruku za uspostavljanje parlamentarne većine, koja je dodatno armirana unisonim protivljenjem kompletnog saziva Sabora bilo kakvom požurivanju izbora. Pokazalo se, međutim, da Plenkovićeva politička stabilnost ima ugrađenu konstrukcijsku grešku. Počiva na onome što je njeno slabo mjesto, pa se morala polomiti.

GONG ovih dana upozorava da način na koji premijer Plenković održava saborsku većinu dovodi u pitanje smisao parlamentarnog predstavništva te urušava povjerenje građana u izborne rezultate i demokraciju. Imamo oligarhiju koja vlada pomoću političke trgovine, oboreni su svi rekordi u broju zastupnika koji su promijenili stranačke dresove, HNS je pretrčavajući s ljevice u koaliciju s HDZ-om prevario birače, vladajuću većinu osiguravaju optuženici za korupciju Milan Bandić i Tomislav Saucha, nabraja GONG. Isti onaj Bandić koji svoj boravak iza rešetaka relativizira tvrdnjom da nema važnijeg političara koji nije prošao tu školu. Remetinec je, dakle, veleučilište za političke kapitalce, zatvor kvalifikacija za političku karijeru. Zagrebački se gradonačelnik ne samo svojim izjavama, nego i svojim ponašanjem bahato ruga pravnoj državi i elementarnom moralu.

Ali, svejedno, i dalje je dobrodošao i neupitan partner navodno pristojnom i poštenom Andreju Plenkoviću. Takvim ortaklukom premijer troši legitimitet svoje vlasti. Političku je stabilnost zidao od lošeg materijala, sredstvima zbog kojih je njegova vlast postala nestabilna. Riječ je o svojevrsnom Plenkovićevom paradoksu. Njegova je piramida vrlo čvrsta i vrlo trula. Ne može se srušiti, ali europski izbori pokazuju da samu sebe vrlo uspješno urušava.