Prošlotjednoj izjavi Andreja Plenkovića o zločinačkoj naravi Nezavisne Države Hrvatske zaista se nema što dodati. Treba je pamtiti. „NDH je bila fašistička, totalitarna država trajno obilježena zločinima i terorom. Ona je, nažalost, dio naše povijesti, na koju trebamo podsjećati i bezuvjetno je i jasno osuđivati. Zbog svog karaktera NDH predstavlja negaciju svih temeljnih vrednota ustavnog poretka Hrvatske. Svako povezivanje današnje Hrvatske s ustaškim režimom i poricanje zločina povijesno je netočno, za Hrvatsku štetno i za našu vladu neprihvatljivo“, pročitao je premijer pomno izbrušenu izjavu u uvodnom dijelu Vladine sjednice u četvrtak.

Zakašnjela reakcija

Problem je, međutim, što je jasna osuda NDH s čela Vlade došla s velikim zakašnjenjem. Plenkoviću su trebala četiri duga dana da na odgovarajući način reagira na najnovije veličanje ustašije i uključenost svoje vlasti u tu pregolemu sramotu. U nedjelju, 10. travnja, na dan formiranja NDH, brigadir Matko Raos kao posebni je izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra branitelja na crnokošuljaškom derneku u Splitu, navodnom obilježavanju obljetnice formiranja HOS-a, doslovce izjavio da bez 10. travnja 1941. ne bi bilo ni današnje Hrvatske. Izjavu je Plenkovićeva vlast prvo pokušala zataškati, pa je ministar Medved uvjeravao javnost da Raos u Splitu uopće nije trebao govoriti, odnosno da je govorio u svoje osobno ime, kao da je bio u konobi ili nekoj neobaveznoj ćakuli, dok će premijer povezivanje današnje Hrvatske s onom ustaškom iz usta izaslanika svog ministra, dakle i svoje vlade, proglasiti tek nepromišljenim i neprimjerenim. Četiri su mu dana trebala da skonta moguće reperkusije incidenta i svoga potpuno neprimjerenog reagiranja. Na popravnom se pokazao nešto promišljenijim. Ali ni premijer ni ministar nisu smatrali potrebnim objasniti zašto je Raos uopće poslan na manifestaciju za koju se unaprijed znalo da će biti proustaška. Takva su, naime, svake godine HOS-ova travanjska okupljanja u Splitu. Tradicionalno veličanje ustašluka i gromoglasno pozdravljanje zločinačkim ZDS-om.

Premijerova se zakašnjela pamet zadržala isključivo na razini retorike. Nikakve konkretne posljedice nije imala. Ni Raosu ni ministru Medvedu stolica se nije zaljuljala. Nisu naglavce izbačeni iz Vlade, što bi Plenkovićeva izjava implicirala i što bi im se u svakoj pristojnoj zemlji promptno dogodilo. Premijerovo razgraničenje s NDH djelovalo bi mnogo uvjerljivije da se ministru koji običava koketirati s ustašofilijom zahvalio na suradnji i otpravio ga iz svog kabineta. Što se, nažalost, neće dogoditi. Premda Medved godinama utire put ustašonostalgičaru Raosu: svojim sponzoriranjem povijesnog revizionizma, pokapanjem ustaša uz državne počasti, financiranjem udruga koje današnju Hrvatsku naslanjaju na onu ustašku ili niječu zločinački karakter Jasenovca.

Plenkovićev je problem u tome što ga Raosova gadarija u Splitu striptizira. Dosad se njegova vlast mogla praviti kako vjeruje u bajku da 10. travnja HOS obilježava svoje utemeljenje. Premda se ništa u povijesti formiranja HOS-a ne poklapa s tim datumom. Lažirajući vlastitu prošlost, HOS svoje obljetnice već godinama vezuje uz dan stvaranja NDH, države čiju je simboliku, a dijelom i ideologiju, snažno prigrlio. Zato crne uniforme i slavljenje Crne legije, zato imena ustaških zločinaca za HOS-ove postrojbe, zato ZDS, zato Pavelićevi portreti na njihovim fotografijama iz devedesetih, zato hitlerovski dizajniran brk njihova karikaturalnog pretendenta na ulogu ovodobnog poglavnika. Raos je skinuo masku, otkrivajući o čemu se na tom balu vampira zapravo radi. Bez ikakve je zadrške demonstrirao što HOS zapravo slavi. Dekorirana ustaškim simbolima, šačica ekstremista svake godine paradira Splitom slaveći datum osnivanja NDH kao dan osnutka HOS-a. Časte uspostavu države bez koje, kako će povijesnim činjenicama usprkos Raos tvrditi, ne bi bilo ni današnje Hrvatske.

Neodrživa izmišljotina

Svojim diviniziranjem ustaške države na proslavi HOS-a izaslanik ministra Medveda potpuno je, do kosti ogolio i pogubne učinke Plenkovićeve kukavičke, kolaboracionističke politike formulirane logički neodrživom izmišljotinom o dvostrukoj konotaciji ZDS-a. Premijer je svojedobno formirao i posebno povjerenstvo za bistrenje prošlosti, koje je na koncu zaključilo da zloglasni ustaški pozdrav smatra nedopustivim, uz iznimku da bi se na komemorativnim skupovima HOS-a pod određenim uvjetima mogao tolerirati. Sama ideja da nešto može biti zabranjeno i istodobno dopušteno djeluje shizofreno. Dodatnu kaotičnost proizvodi sudar zakona i njihova tumačenja. Premijer je sklon smatrati stavove svoga trusta mozgova obavezujućim, pa tvrdi da je u pravni sustav uvedena iznimka premda se zakoni nisu mijenjali. Bez čega, jasno, nema ni promjene pravnog sustava.

Najveći je problem ipak u tome što se onaj preporučeni, a nedefinirani izuzetak s vremenom pretvara u pravilo. Kanal za puzajuće etabliranje ustašluka. Plenkovićevom je zaslugom ZDS gotovo legaliziran, s opskurne margine preveden u političku i društvenu maticu. HOS-ove ustašofile u Splitu ministar Medved uvest će u državni prostor dajući im na korištenje dvoranu Hrvatske vojske u Lori, premda je morao znati kakvog su karaktera njihova okupljanja. Dodatno će preko svog izaslanika i njegove javne deklaracije, nedvosmislene potpore i pohvale ustašoidnog karaktera HOS-ova zborovanja, poslati poruku da u svojoj toksičnoj politici uvijek mogu računati na asistenciju vlasti i pokroviteljstvo države.

Raos je pokazao da u ZDS-u nema nikakve dvostruke konotacije. Taj je pozdrav i u HOS-ovoj izvedbi konotiran jednoznačno, kao ustaški. Što ne mijenja činjenicu da su se u Domovinskom ratu mnogi čestiti borci pod njim borili i poginuli. Ali krvavo je nasljeđe Endehazije nemoguće oprati onim što se događalo devedesetih. Pogotovo ga ne mogu oprati oni koji preko tog povijesno osramoćenog i poraženog pozdrava, iskorištavajući i zloupotrebljavajući žrtvu branitelja, pokušavaju dovesti do praktične rehabilitacije NDH.

Odmak od Tuđmana

Andrej Plenković morao bi objasniti kako se moglo dogoditi da HDZ napravi luk od Franje Tuđmana, koji je javno u tegobnim ratnim uvjetima znao tumačiti kako HOS-ovi momci u crnim odorama štete interesima Hrvatske pa je inzistirao na njihovom presvlačenju, skidanju kompromitirajućeg znakovlja kako bi se uklopili u Hrvatsku vojsku kao njen regularni dio, do današnjeg praktičnog legaliziranja i političkog adoptiranja HOS-ovih ustašonostalgičnih ispada, koji posljednjih godina uspijevaju zagaditi mnoge s HV-om povezane manifestacije.

Andrej Plenković je HDZ navodno odveo prema centru, ali tako da je ustaše de facto učinio dijelom mainstreama. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Premijerovu naknadnu reakciju na ustaško šenlučenje po Splitu moguće je povezati s dvjema činjenicama. Prva se tiče odluke Austrije da skup u Bleiburgu više ne dopušta, jasno ga kvalificirajući kao godinama najveće fašističko okupljanje u Europi. Hrvatska taj problem sama nikako nije uspijevala riješiti. Kao što nema volje ni sposobnosti riješiti problem upotrebe ZDS-a. Krajnje je neugodno, velika je sramota da su se njenim nevoljama s prošlošću bile prisiljene baviti druge zemlje. Nakon odluke Austrije o trajnoj zabrani ustašolikih sletova na svom terenu, obilježavanje strašnih postratnih stradanja preselit će se, vrlo vjerojatno, negdje u Hrvatsku, što je za državnu vlast mnogo grbavija situacija. Sve što se na tim komemoracijama bude događalo ide u zonu njene odgovornosti. Dopusti li premijer Plenković i ovdje stvaranje atmosfere kakva je redovito vladala na Bleiburškom polju, dominantno se pretvarajući u žal za jednom propalom državom i politikom, trpjet će reputacijsku štetu. Možda ne toliko u Hrvatskoj koliko u njemu izuzetno važnim briselskim krugovima.

Drugi problem zbog kojeg se Andrej Plenković odjednom sjetio distancirati od užasnog ustaškog nasljeđa tiče se skore komemoracije u Jasenovcu, koja će ove godine ponovno biti podijeljena. Židovske organizacije već su objavile da neće s Vladom, u znak prosvjeda zbog bijega aktualne vlasti od razgovora o zabrani ZDS-a. Premijer već godinama eskivira prijedloge da se ustaški pozdrav izričito regulira kao kazneno djelo, čak uvredljivo ignorira pozive da primi predstavnike naroda žrtava jasenovačkog zločina. Nakon najave židovskog bojkota svoju će odgovornost pokušati prebaciti na sudove, pa odjednom tvrdi da je ustaški ZDS zabranjen i Ustavom i zakonima, pozivajući Vrhovni sud na ujednačavanje sada vrlo šarolike sudske prakse. Premda bi morao znati da VS to može raditi samo na poziv Državnog odvjetništva. A takvog poziva iz DORH-a nema. Očito je da premijer nema namjeru mijenjati zakone kako bi se odnos prema ustaškim simbolima i pozdravima odredio čvršće i jasnije. Problem je prije svega u političkoj volji, a tek potom u zakonskoj normi. Nema volje da se javna upotreba ikonografije nekadašnjeg zločinačkog ustaškog režima, ideologija kame i klanja, zabrani i zakonski sankcionira.

Rezultat? Vladin izaslanik na ustaškom divljanju po Splitu, rame uz rame s fašistoidima, i Vladina delegacija u petak na komemoraciji u Jasenovcu sama, bez predstavnika Židova i drugih pod ustaškom čizmom stradalih naroda! Izravna posljedica politike Andreja Plenkovića, koji je HDZ navodno odveo prema centru, ali tako da je ustaše de facto učinio dijelom mainstreama.