LINIJA ŽIVOTA Plenković ima pobjedu, sada je pitanje što će s njom napraviti

Autor:

nacional

Prosvjedi protiv Istanbulske konvencije pokazali su enormne političke pretenzije Crkve i istodobno njenu veliku nemoć. Crkvena se hijerarhija, od biskupa naniže, direktno uključila u političku bitku, ne samo agitirajući za svoje ideje, nego pokušavajući iznuditi političke ili personalne promjene u vladajućem HDZ-u

Istanbulska konvencija ide za tim da uništi ono što je najbitnije, obitelj, djecu, roditelje… Dovest će nam žene koje će biti nad Saborom, iznad sudstva i pravila države. One će zapovijedati što će se činiti. Postat ćemo robovi.

Mi smo za muško i žensko, a ne za homoseksualnost, pedofiliju i lezbejke.

Ovo je kršćansko tlo. Za to ću se boriti dok budem živa. Ovdje sam da ga očistim, da ga obranim od svih koji nisu pravi.

Ja mislim da hoće da se previše nasele, tuto kompleto, u našu Dalmaciju, u Split.

Smeta mi sve od A do Ž. U Plenkovića smo vjerovali ko u Boga, a on nas iznevjerio. Da gubimo sve svoje, što smo imali, svoj narod, svoj jezik, kulturu, vjeru koja nam je na prvom mjestu.

A onda ne bi se smilo reć da nas je Bog stvorio. Premijeru Plenkoviću bih poručila neka se spakuje i ode tamo odakle je došao, a da hrvatski narod i omladinu ne odgaja u duhu sotonizma, ateizma ni majmuna, nego da smo Božja stvorenja.

To je samo nekoliko doslovce prenesenih izjava, što su ih u kamere izgovorili akteri prošlotjednog splitskog mitinga, objašnjavajući razloge svog sudjelovanja u skupu koji je, prema najavama organizatora, trebao biti prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, a pretvorio se u izrazito politički intonirane, protuvladine demonstracije. Od govornice s koje je dokument Vijeća Europe protiv nasilja nad ženama proglašen opasnošću ravnom nacizmu i komunizmu, do fratara i časnih sestara okićenim zastavama u prvim redovima te zajapurenih žena i muškaraca – cijela je impostacija prosvjeda funkcionirala kao živi primjer potpune sluđenosti i zatucanosti. Metaforom tog marša primitivizma postao je onaj junačina s konjskim jarmom oko vrata koji je u mizoginoj atmosferi neodoljivo asocirao na nešto posve drugo, na zarobljenost u raljama ženskih spolnih organa. Da, i to je Hrvatska, ali srećom necivilizirani čine tek jedan, nadati se, manji dio nacionalnog korpusa…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.