Andrej Plenković nije posve u krivu kad posljednjih dana mnogo spominjani film ‘’Don’t Look Up’’, film o fatalnoj nesposobnosti suočavanja sa stvarnošću, preporučuje kao objašnjenje teških podbačaja u nošenju s korona-pandemijom. Ali je fulao poantu. Izostanak adekvatnog odgovora na nadolazeću apokalipsu, razoran asteroid koji juri prema Zemlji, nije toliko rezultat „informacijskog kaosa“, kako on poruku filma tumači, nego je više posljedica potpune degeneracije upravljačkih struktura. Titanic tone, a muzika trešti.

Hrvatski je premijer jako falio kad spomenuti film koristi kao dokaz nepostojanja vlastite odgovornosti za tragično slabu procijepljenost Hrvatske. Kad ne vidi da se i sam ponaša poput u toj celuloidnoj uspješnici opjevanih gospodara svijeta. Onih koji su spremni sijati sumnju čak i u notorne činjenice i kojima se strategija za bliski susret s propašću civilizacije svodi na preporuku: ne gledati tamo odakle kataklizma dolazi. Nećemo ovoga puta o koroni, ni o malom broju vakciniranih i ogromnom broju umrlih. Hoćemo o jednom drugom bolnom mjestu hrvatske stvarnosti. Premijer Plenković ovih je dana svoj nojevski gard: ne gledaj gore!, ignoriraj realnost!, poriči fakte!, demonstrirao na Baniji. Kao da je nekakva svetkovina i dernek, državni se vrh u lakiranim cipelama uz pompu i glazbu prošetao sablasno devastiranim područjem, ne očekujući da će ih tamo dočekati zbog izostanka obnove nagomilano bučno nezadovoljstvo građana.

Duga mračna noć

Don’t Look Banija! Ne gledaj Petrinju, Glinu ni Sisak! – to je poruka koju je premijer poslao hrvatskoj javnosti. To je odgovor kojim pokušava opravdati strašnu činjenicu da tisuće ljudi već drugu zimu moraju provesti u uglavnom ledenim kontejnerima, da im u godinu dana od potresa država ni jednu kuću nije uspjela sagraditi. Plenković će dan kasnije, sa sjednice Vlade, objašnjavati da se obnova nije mogla preko noći završiti. Preko noći? Premijer je, izgleda, izgubio pojam o vremenu. Bila je to jedna duuuga, mračna noć. Od potresa je na Baniji prošlo godinu dana, od potresa u Zagrebu uskoro će dvije godine. „Iluzija je da proces obnove može završiti u kratkom roku. Nema toga tko je postpotresnu obnovu proveo za mjesec-dva ili godinu dana. Toga nema, to ne postoji. To su lažne, neodgovorne teze onih koji obmanjuju narod. Mi smo realni“, tvrdi premijer.

Andrej Plenković bezočno laže javnosti. Pokušavajući prikriti nesposobnost i sramotu svoje vlasti, bezobrazno se bavi poricanjem i falsificiranjem činjenica. Nije istina da obnova nije mogla biti brža. Nije istina da takvi primjeri nigdje ne postoje. Mediji ovih dana upozoravaju na obnovu lanjskog ljeta razornim tornadom pogođene Češke, koja je u pola godine uspjela sanirati posljedice nepogode, ponovo podići gotovo svih 1200 srušenih objekata, pa su se ljudi brzo vratili svojim kućama. U Hrvatskoj je više od pola godine potrošeno samo za donošenje zakona. Uostalom, ni jedna država u Europi nije imala problem s kakvim se trenutno muči vlada premijera Plenkovića: da sredstva iz europskih fondova pomoći ne uspijeva potrošiti u predviđenom roku.

Po aktualnu je vlast još poraznije da je Hrvatska u prošlosti u više navrata pokazala respektabilnu sposobnost obnove. Da je mogla ono što premijer danas tvrdi da je nemoguće. Nakon velike poplave u Gunji 2014., kada je evakuirano više od osam tisuća ljudi, u 13 je mjeseci uklonjeno skoro 500 kuća, a 2300 je popravljeno ili novoizgrađeno.

Nakon poplave Zagreba 1964., kada je Sava probila nasipe i pod vodom se našla trećina grada, kada je uništeno deset tisuća stanova i bez krova je nad glavom ostalo četrdesetak tisuća ljudi, oporavak je također bio brz i impresivan. U mandatu tadašnjeg prvog čovjeka grada Pere Pirkera, od 1963. do 1967., za postradale su izgrađena nova naselja Botinec i Retkovec te novi kvartovi u Trnskom, Sigetu, Zapruđu, Sopotu i Knežiji, ukupno 26.000 stanova. Zagreb je dobio 30 novih škola i 6 dječjih vrtića, zatim 30 kilometara novih savskih nasipa, novu cestu do Siska, novi željeznički most na Savi, sljemensku žičaru, sportski centar na Sveticama s bazenima i igralištima, novi terminal i produljenje piste zagrebačkog aerodroma, brojne privredne investicije: Gredelj, Sljeme, Tvornicu ulja… Sve u samo četiri godine.

Poruke iz prošlosti

Čak je i nakon velikog potresa Zagreba 1880. sanacija bila brža nego danas. Premda su financijske i tehničke okolnosti sigurno bile mnogo oskudnije. Tadašnje novine bilježe da je dan poslije potresa grad već potpuno očišćen. Godinu dana kasnije i obnovljen. U manje od godinu dana na Jelačić placu, na mjestu razrušenih kuća podignute su nove palače. Godinu dana nakon potresa 2020. ništa nije obnovljeno, do uklanjanja prvih razvalina u Markuševcu moralo je proteći punih 15 mjeseci.

Povjesničar Hrvoje Klasić navodi ovih dana podatke o tijeku obnove nakon potresa u Skoplju i Banjoj Luci. Potres u Skoplju 1963. ubio je više od tisuću ljudi i srušio 80 posto grada, više od 40 tisuća stanova, pa je bez krova nad glavom ostalo između 120 i 200 tisuća Makedonaca. Za manje od godinu dana izgrađeno je 14 tisuća stanova, isto je toliko i sanirano, dok su u novoizgrađena prigradska naselja, s tipski građenim montažnim kućama, s kompletnom komunalnom infrastrukturom smješteni još deseci tisuća građana.

Potres u Banjoj Luci potkraj listopada 1969. potpuno je uništio gotovo 90 tisuća stanova. Do kraja godine, dakle u svega dva mjeseca, privremeno je sanirano oko sedam tisuća. Potom je izgrađeno nekoliko novih naselja s više od tisuću montažnih kućica, kao i više novih višekatnica, tako da veliki broj postradalih iduću zimu nije morao dočekati u privremenom smještaju. Ako je mogla Jugoslavija, onda može i Hrvatska. Ako su mogli Skoplje i Banja Luka, onda može i Banija. Ako je mogao Zagreb prije 140 godina, onda može i danas. Izostanak i sporost obnove nisu zadatost ni neminovnost, nego su prije svega rezultat nesposobne vlasti. To je tvrda činjenica kojoj premijer Plenković odbija pogledati u oči. Suočavanje s kojom na svaki način pokušava eskivirati. Nakon prosvjeda i grude u Petrinji sada kaže da je poruku čuo, da nezadovoljstvo razumije, pa najavljuje ubrzanje obnove. Ali ni jedan jedini potez nije povukao da bi se to i dogodilo. Da zaista kani intenzivirati obnovu, prvo bi morao smijeniti svog potpuno nesposobnog ministra Horvata. Koji već više od godinu dana teško brljavi, insuficijentan i iritantan do boli. Dok ne smijeni dokazano neuspješnog ministra, Plenković je legitimna meta. Nesmjenjivanjem jalovog ministra, ministra koji ne može osigurati nužni i javnosti obećani rezultat, premijer pokazuje manjak vlastitih upravljačkih sposobnosti. To je točka u kojoj se pitanje jednog nesposobnog ministra pretvara u pitanje nesposobnosti šefa Vlade da upravlja za život ljudi važnim procesima. Više nije problem u Horvatu, nego je problem u Andreju Plenkoviću. Loš je ministar ekstenzija i rezultat premijerove nesposobnosti i indolentnosti.

Horvatova smjena

Premijer Plenković morao bi smijeniti Darka Horvata i zbog njegove ekstremne, po stradalnike nepodnošljivo provocirajuće, ali i po ukupnu javnost uvredljive bahatosti. Umjesto da se od srama skrije u mišju rupu, ministar odgovoran za potpuni debakl obnove hoda okolo kao punjeni puran i pretenciozno i docirajuće sipa budalaštine. Napuhanko tako veze da obnova nije krahirala, demantira notorno, tvrdi kako nije istina da nije izgrađena ni jedna kuća, jer se, kaže, događaju privatne inicijative. Ministar koji je uspio da država u godinu dana baš ništa ne sagradi, hvali se kako su njegov ključni prioritet „kvaliteta i sigurnost“. Na pitanje novinara hoće li zbog neuspješne obnove dati ostavku, odgovara da „ministar ne može biti kriv što se dogodio potres“. Svojim izjavama potkapacitirani se Horvat zapravo ruga postradalima i zdravom razumu.

Ali slično se ponaša kompletna vladajuća svita. Pa će ministrica kulture tako mudrosloviti kako se vlast „hrabro i odlučno“ nosila s posljedicama potresa, a gradonačelnica Petrinje, jedna nova HDZ-ova cvećka, javno premijeru i Vladi zahvaljivati na nepostojećoj obnovi, potpuno ignorirajući činjenicu da mnogi njeni sugrađani i dalje žive po ledenim kontejnerima, s mutnim obećanjima i nejasnom perspektivom. Ne može biti da nitko od njih kraj zdravih očiju ništa ne vidi. Očito se lakirovka s višeg mjesta intonira i diktira, što nas opet vraća premijeru Plenkoviću.

Čovjek koji Hrvatskom vlada kancelarski i u svojim je rukama, kraj sve slabije opozicije, koncentrirao ogromnu legalnu i ilegalnu vlast, srce je problema i zbog svoje potpune kadrovske neodgovornosti. Nije tragično nesposobni ministar Horvat poseban izuzetak na njegovu dvoru, nego je samo iz razumljivih razloga, zbog interesa javnosti za tijek obnove, premijerov trenutno najvidljiviji promašaj. Andrej Plenković uvjeren je, izgleda, da svatko može obavljati svaki posao. Nisu važne sposobnosti i kvalifikacije, važno je samo njegovo rukopomazanje i stranačka iskaznica. Njegovo potpuno ignoriranje kompetencija rezultiralo je time da Hrvatska nikad nije imala lošiju vladu, nikada nije bila povjerena na upravljanje nesposobnijoj ekipi. Nisu ni prethodnici bili blistavi, ali koncentracija lošeg nikada nije bila tako velika.

Lista premijerovih akvizicija sve govori. U Europsku je komisiju gurnuo skandaloznu Šuicu, vjernu pratilju svih HDZ-ovih šefova, vještu samo u zgrtanju osobnog bogatstva. Ljudi s imenom i ugledom u javnosti nisu mu preferencija. Za najbliže suradnike i ministre postavlja anonimne poletarce koji su karijeru navikli graditi penjući se po stranačkim lijanama. Pola je svoje prošle vlade morao otpisati zbog lopovluka. Važne resore povjerava nevažnim, slučajnim ljudima, stranačkim ćatama provincijskog kalibra. Ex-ministricu Žalac slavi kao neviđeno sposobnu i nakon što je završila u Remetincu. Mjesto u Predsjedništvu stranke još je čeka. Po državnim firmama razmješta vlastite liblinge, ne mareći za kvalifikacije. Iz Ine makne sposobne, da bi postavio svog tragikomičnog, propalog kandidata za gradonačelnika Zagreba… Andrej Plenković pretvorio se u šampiona loših kadrovskih odluka. Praktično funkcionira kao ćaća negativne kadrovske selekcije. Normalno da njegova vlast ništa ne uspijeva obnoviti. Normalno da cijelu Hrvatsku pretvara u Baniju.