U trovanju hrvatske javnosti raspojasanom, ekstremnom mržnjom, nezaobilazna je, uz politiku, i uloga vjerskih zajednica, prije svega dominirajuće Katoličke crkve koja inače pretendira na funkciju svojevrsne moralne vertikale
Ni pred smrću se više ne zaustavljaju. Upravo suprotno, mrtvi u Hrvatskoj postaju objektom najstrašnijih kampanja mržnje. Svejedno je li riječ o davno likvidiranim žrtvama Holokausta, koje se danas kao irelevantne i sumnjive razvlače po društvenim mrežama, ili o tek ugaslim ljudima. Nad otvorenim grobovima bijesni zbore.
Orgazmičko naslađivanje nad odlaskom iz života jednog odvjetnika, vrlo pojednostavljeno ozloglašenog kao”kralja ovrha”, strašan je simptom duboke bolesti hrvatskog društva. Nekrofilija s interneta, vrisak radosti zbog smrti jednog čovjeka, kazuje koliko je Hrvatska ostala bez elementarne ljudskosti. Kao što se o poremećenosti i patologiji lani moglo zaključivati po reakcijama na gašenje intelektualnog velikana Slavka Goldsteina ili nedavno novinarske veličine Predraga Lucića. Bez namjere da među pokojnicima pravimo usporedbe, ali u sva tri slučaja riječ je o ljudima čije smrti zvone u javnosti. U sva tri slučaja umjesto civiliziranog ispraćaja umrlih, umjesto poštovanja njihova ljudskog dostojanstva, hejteri su po fejsu i drugim mrežama priredili orgije vrijeđanja, zabrinjavajuće i užasavajuće jer pokazuju potpuni nestanak osnovne građanske pristojnosti i opasnu brutalizaciju društva…
Komentari