Sanader u Rusiji slika je potpunog moralnog propadanja hrvatskog društva. Nikakvo iznenađenje da danas opet slovimo kao jedna od najkorumpiranijih zemalja pa je inozemni mediji, uz jednako neslavnu Mađarsku, doslovce nazivaju ‘novim licem korupcije u Europi’

S navijačkim šalom oko vrata i kapom s kockicama na kojoj piše Hrvatska, ležerno zavrnutih rukava, u društvu s hrvatskim ljubiteljima nogometa, ispred njih su neke pivske čaše, pa onda na tribinama u Kalinjingradu – fotografije Ive Sanadera iz Rusije slike su moralne tuposti u kojoj se našla Hrvatska.

Prije svega moralnog idiotizma onih koji su ga počastili VIP pozivom, onda moralne indisponiranosti bivšeg premijera koji očito ne vidi ništa neprilično u svom paradiranju po stadionima Svjetskog nogometnog prvenstva, na koncu silne moralne pogubljenosti onih koji će s Ćaćom, razdragani, pucati selfije, kao da je riječ o nekom celebrityju, a ne hodajućoj personifikaciji teške korupcije. Sanader u Rusiji slika je potpunog moralnog propadanja hrvatskog društva. Priča o tome kako se Hrvatska navikla na lopovluk gotovo kao na svoju normalnost. Nikakvo iznenađenje da danas opet slovi kao jedna od najkorumpiranijih zemalja pa je inozemni mediji, uz jednako neslavnu Mađarsku, doslovce nazivaju “novim licem korupcije u Europi”…

Država u državi na sramotu države

Protiv bivšeg šefa HDZ-a i premijera Ive Sanadera – treba li uopće podsjećati? – vodi se nekoliko masivnih kaznenih postupaka. Na njegovim je leđima pet olovnih optužnica koje ga terete kao glavu zločinačkog udruživanja, za više desetaka milijuna teška djela sustavne, do vrhova države dovedene mahnite korupcije. Činjenica da niti jedan od tih procesa još nije okončan pravomoćnom presudom, na dušu ide kilavom i s politikom jako prepletenom hrvatskom pravosuđu. Posve je logično da Sanader, boreći se za vlastitu kožu, tvrdi da je potpuno nevin i da mu je sve napakirano. Normalno je, možda, i to da se, pravnoj dimenziji svog slučaja unatoč, ne da izbaciti iz cipela. Da iz petnih žila forsirajući status tobože nedužne žrtve progona, pokušava očuvati rutinu svog nekadašnjeg života. Čovjek nešto jačih moralnih skrupula morao bi osjetiti da u njegovoj situaciji ljetna krstarenja ili, evo, nogometni izleti u Rusiju mogu djelovati iritantno, kao provociranje javnosti.

Nije, međutim, normalno kad se i drugi počnu praviti da na njemu tereta nema. U Kalinjingradu se samouvjereni Sanader na tribine ušetao kao poseban gost, s VIP propusnicom oko vrata. Na čiji poziv? Hrvatski nogometni savez, koji je ovom prilikom raspolagao sa sedamstotinjak ulaznica, ne želi otkriti imena svojih gostiju. Na novinarske upite o svojoj listi odabranika jednostavno ne odgovaraju. I dosad su se ponašali kao država u državi. Premda im je izvršni direktor upravo nepravomoćno osuđen na višegodišnju kaznu zatvora, HNS ga ne dira, pa isti i dalje, na sramotu cijele države, predstavlja Hrvatsku na međunarodnoj sceni.

Jednako je tako potpuno nenormalno da Ivu Sanadera mediji počinju tretirati kao posve relevantnog i neupitnog sugovornika. Dobro, čovjek je napisao dvije knjige i pokušava se nametnuti kao vrhovni politički arbitar. Politička mu se inteligencija ne može osporiti, premda je njegovo zagovaranje velike koalicije prilično promašeno. Takav bi projekt imao šanse da ga je sam svojedobno realizirao, ali danas je tvorba HDZ-a i SDP-a zakašnjela i više ne može dati očekivane pozitivne rezultate.

Nema više spomena o sudskim procesima

Sanaderu se svakako mora priznati da je svojedobno povukao neke snažne, za hrvatske prilike reformske poteze. Da nije podlegao svojoj kompulzivnoj kleptomaniji, mogao je modernizirati i HDZ i Hrvatsku, što bi mu osiguralo status državnika. Ali bolesni je poriv bio jači pa je sam sve upropastio. Pogubna koruptivna dimenzija njegove ličnosti i njegove vlasti jednostavno se ne može i ne smije zanemariti. Ne treba se praviti kao da njegove optužnice, pune teških krimena i toksičnih detalja, ne postoje. Nemoguće je izbrisati njegovu bježaniju od hrvatskih zakona. Ni kako je kao zadnji kriminalac morao biti uhvaćen negdje u Austriji, nakon što se nije uspio ukrcati na avion za Ameriku. Kao što je nemoguće zaboraviti sve ono što se moglo čuti za vrijeme dosadašnjih suđenja: teška gvalja vrlo uvjerljivih priznanja i svjedočenja o pokradenim milijunima, o funkcioniranju korupcijske mreže u vrhovima vlasti, o crnim fondovima i torbama novca koje su cirkulirale po Banskim, HDZ-ovim i Sanaderovim dvorima.

Mediji koji Ivi Sanaderu ustupaju prostor a da ga o svemu tome ništa ne pitaju, koji uopće ne spominju sudske procese koji se protiv njega vode, zaglavinjali su u potpuni moralni relativizam s implicitnom porukom da korupcija nije nepodnošljiva, sramotna i diskvalificirajuća, nego se potiho dade pretvoriti u društveno prihvatljivo ponašanje. U vrijeme pristupanja Europskoj uniji mnogo reklamirana antikorupcijska kampanja, dokaz da se Hrvatska želi harmonizirati sa zapadnim standardima i izaći iz zone privatizacijskog i svakog drugog tko-je-jamio-jamio-je grabeža, danas je u komatoznom stanju. Novinar Dražen Rajković u svojoj knjizi „Kako je Ivo Sanader ukrao Hrvatsku“ procjenjuje da je u pet godina njegove vlasti pokradeno nešto manje od sto milijardi kuna, u to vrijeme gotovo cijeli jedan državni proračun. Tek je manji dio toga procesuiran, ali u osam godina nijedan ozbiljniji i financijski teži postupak nije dovršen pravomoćnom osudom. Volja za obračun s korupcijom popušta i kopni. Ivi Sanaderu VIP status, a zločinačkoj soli na rep!

Na slučaju bivšeg premijera najbolje se vidi, ali proces povratka korupcije iz zone zakonske proskribiranosti u prostor prešutnog toleriranja i društvene sviknutosti moguće je pratiti i na nizu drugih primjera. Zdravko Mamić s drugovima teškom je mukom nedavno ipak osuđen zbog izvlačenja brda milijuna iz Dinama, što je navodno prije svega posljedica činjenice da su mu za vrat sjeli inozemni goniči lopovluka. Ali umjesto na izdržavanje zakonske kazne, gospodar hrvatskog nogometa zbrisao je u Hercegovinu, odakle nastavlja odapinjati prijetnje sucima i tužiteljima. Premda teški prostak i hodajući skandal, godinama je uživao pristup najvišim sferama vlasti. Na HDZ-ovim dernecima isticao se raspirivanjem euforije. Za Kolindu Grabar-Kitarović organizirao je „razne večere“, ali i predsjedničku kandidaturu, što mu se bogato uzvraćalo. U njegovoj vili slavili su njen rođendan, na njenoj inauguraciji bio je rado viđen gost. Zbog njega je na pravdi Boga, vlastitim kapricom, smijenila i šefa tajnih službi. Dok su se Mamićevim operacijama bavile istražne i sudske instance, predsjednica nije smatrala potrebnim odmaknuti se ni javno distancirati, šaljući tako poruku o svom benevolentnom odnosu prema sumnjivim poslovima.

Slično se događalo i u Vladi. Premijer Plenković nije imao svog organizatora večera, ali nakon što je posrnulom Ivici Todoriću omogućeno osobno transferiranje u London, Vladina ekipa odlučila je kopipejstati njegove metode. U spašavanje opasno zaljuljanog poslovnog imperija krenula je tako da potpuno bezobrazno prvo namiri vlastite apetite. Skrojila je zakon i onda se poput pijavica prikopčala na Agrokor. Postupila je po obrascu korupcije novog vala, o kojem su nedavno upravo na primjeru Hrvatske govorili međunarodni autoriteti, precizirajući da je riječ o kriminalu pod pokroviteljstvom države, specifičnom po tome da se ne događa izvan i nasuprot vlasti, nego mu je rodno mjesto u vladajućim strukturama, koje svjesno i namjerno državne institucije i zakone oblikuju tako da pogoduju svojim vlastitim, često koruptivnim interesima. Premda je afera Hotmail Martinu Dalić prokazala kao šeficu financijski gramzljive savjetničke skupine, iz Vlade je svejedno otišla s velikim pohvalama i pravom da još godinu dana prima dužnosničku plaću. Pametnome dosta!

Plenkovićeva uloga

Andrej Plenković nema Sanaderovu falinku, ali umjesto da čvrsto zatvori vrata bilo kakvoj koruptivnoj praksi, on ih ne ostavlja samo odškrinutima, nego sve češće i prilično otvorenima. Prvi signal, smijenio je dokazano rigoroznu šeficu Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa i pušta da se tipovi, koji nigdje u vlasti ne vide inače široko rasprostranjeni klijentelizam, igraju s promjenom zakona kako bi se pripadnicima političke elite opet osigurala maksimalna zaštićenost i nedodirljivost. Ministri mu preko svojih bivših firmi ulaze u vrlo suspektne aranžmane. Za državnu tajnicu doveo je bivšu kninsku gradonačelnicu koja se evidentno stambeno okoristila rezultatima jednog krivičnog djela, ali nitko je ne goni i u prigrabljenom prostoru ne inkomodira. Za njene će prekobrojne stanove odgovarati drugi, oni koji su joj takve nepripadajuće benefite omogućili.

DORH-ova svojedobna taktička kalkulacija da se u progonu visokorangirane hobotnice udari na Ivu Sanadera, a da ostali eventualno, u najgorem slučaju, odrade kazne guleći krumpire, rezultirala je sve evidentnijom činjenicom da su korupcijom natopljene stranačke i državne strukture ostavljene uglavnom netaknutima, što im nakon izvjesne pritajenosti omogućava revitalizaciju i ponovno dizanje glava. Ne samo da nisu počišćeni, nego se s vremenom opet ubacuju u sedlo. Recentna afera Borg pokazala je njihovu nevjerojatnu, donedavno teško zamislivu otvorenost i drskost. Sličnu poruku šalje i činjenica da je, premda teško izbušen različitim skandalima i malverzacijama, Milan Bandić i dalje gradonačelnik Zagreba. Štoviše, zbog zastupnika koje kontrolira on danas uživa status Plenkovićeva partnera, što ga grije nadom da bi se njegov susret sa zakonom možda mogao odgoditi. Sanader je to radio potajice, ispod žita, aktualni premijer nije tako diskretan.

Iz Sanaderova kruga Plenković je naslijedio i opet reaktiviranog Božidara Kalmetu. Jedno vrijeme činilo se da je HDZ-ov gospodar Zadra, opterećen s više kaznenih procesa i reputacijom jednog od prvaka pretvaranja cestogradnje i farbanja tunela u vlastiti bankomat, na zalasku. Ali onda ga je šef HDZ-a, uzdrman i nesiguran, uzeo za saveznika koji će mu u stranci čuvati leđa. Ako može Kalmeta kao uzdanica uz Andreja Plenkovića, zašto se čuditi novom cvjetanju Ive Sanadera po medijima i svečanim tribinama? Aktualni premijer osobno slovi za poštena čovjeka, ali to nije dovoljno. Nije dovoljno jer vlast od Pantovčaka do Markova trga ne trijebi, nego hrabri i druguje s ljudima ljepljivih prstiju, svojim ponašanjem tako šaljući poruku: Zbogom borbi protiv korupcije!